Uspješna nogometašica, sutkinja i trenerica Lea Čepo: „Djevojkama u nogometu poručujem da budu uporne i ustrajne“
Ljubušanka Lea Čepo uspješna je nogometašica, nogometna sutkinja, te trenerica u školi nogometa za djevojčice. Igra za Ženski nogometni klub Široki Brijeg, a kada nije u ulozi napadačice, često ju se može vidjeti na hercegovačkim stadionima u sudačkom dresu kako dijeli pravdu na terenu.
Iako se nogomet često percipira kao muški sport, Lea kaže kako se kao nogometašica nije susretala s predrasudama ili negativnim komentarima, no zna biti problema kada treba suditi utakmice muškarcima.
„Kao žena u nogometu nikada se nisam susretala s predrasudama, tu su stvarno odnosi korektni, no kao sutkinja jesam. Tu se često znamo „zezati“ da muški ego ne može podnijeti ženu da sudi. No, znam kako to riješiti na terenu“, samouvjereno govori Lea.
Za sebe kaže kako je od malih nogu zaljubljenica u „najvažniju sporednu stvar na svijetu“, a ljubav prema nogometu je naslijedila od oca.
„Prvih se uspomena zapravo i ne sjećam, od kad znam za sebe znam i za nogomet. Sjećam se našeg starog igrališta na kojem sam provodila sate i sate igrajući nogomet. Na taj način sam uglavnom i provodila dane, a ozbiljnije sam se počela bavit nogometom 2014., kada je u mom rodnom gradu Ljubuškom otvoren prvi ženski nogometni klub“, kaže Lea.
Spomenuti klub je bio ŽNK Sloga Ljubuški.
„Klub je osnovao moj prvi trener Miljenko Dropuljić. On je okupio nas talentirane cure, 2014. Znatnije rezultate smo počeli postizati dolaskom trenera Josipa Brajkovića. Puno uspomena dijelim sa tim klubom. Bili smo stvarno dobra ekipa, sjećam se posebno naših putovanja, i treninga koje smo provodile zajedno u veselju. Također se sjećam i svog prvog „hattricka“ kojeg sa zabila na prvoj utakmici koju smo igrali protiv ŽNK Rose Barbarose, to ne zaboravljam“, prisjeća se Lea jednog od dražih trenutaka u karijeri.
Igrajući za Slogu iz Ljubuškog imala je čast nositi kapetansku traku, no 2018. dolazi do problema u klubu, te je Lea karijeru nastavila u ŽNK Široki Brijeg.
I tamo je nastavila s uspješnim igrama, često zabija golove, a kaže kako su se odlično prihvatili u novoj sredini.
„Atmosfera je kao i uvijek obiteljska, mi smo kao jedna prava velika obitelj. Trenutno smo bez poraza, gdje sigurno kročimo ka Premijer ligi. Prošla godina je bila teška za nas gdje je čudnom odlukom Nogometnog saveza, radi epidemioloških razloga, samo našem klubu onemogućena mogućnost doigravanja. Tako smo na neobičan način ispali iz Premijer lige. No sada se već sve stabilizira, te se vraćamo Premijer ligu, gdje nam je i mjesto – u samom vrhu ženskog nogometa BiH“, govori Lea.
Uz to što igra za ŽNK Široki Brijeg, Lea od ove godine svoje nogometno znanje prenosi i djevojčicama.
Kako kaže, na prijedlog njenog trenera Ivana Kvesića klub joj je omogućio NS/FS B trenerski program kojeg je uspješno završila, te je tako postala vlasnica UEFA B diplome.
Ubrzo je dobila priliku trenirati djevojčice u školi u Mostaru.
„Ove godine trener Škole nogometa „Tiki-Taka Mostar“ Tihomir Skoko omogućio mi je priliku da postanem trenerica za curice. To je nešto novo što se pokrenulo u Mostaru, gdje je odaziv curica zaista velik. Uživam u radu sa njima, u kojemu im prenosim vlastito iskustvo i znanje. Curice su čudesne,“ govori Lea, koja unatoč svemu tome nije zanemarila niti studij.
Studira Kineziologiju u Mostaru, a na pitanje kako usklađuje sve obaveze Lea odgovara: „Nije ništa problem uraditi kada nešto voliš i uživaš u tome, naravno da mi tu pomažu moji treneri koji mi izlaze u susret.“
Uz podršku trenera, Lea je uvijek imala i bezrezervnu podršku prijatelja i obitelji.
Ova perspektivna mlada nogometašica kaže kako joj je želja nakon završetka fakulteta nastaviti raditi s djecom te razvijati svoje trenerske sposobnosti.
„Obožavam rad sa djecom gdje sam se već okušala u školi nogometa „Tiki-Taka“, te kao trenerica u školi plivanja Vučko koju vodi trener plivanja Milan Vučić.“
Govoreći o situaciji u ženskom nogometu, Lea kaže kako joj je drago što su se i druge djevojke koje su s njom započele karijeru uspjele ostvariti zavidne karijere.
„Unatoč tome da grad nije imao razumijevanja za nas, većina ih je ostala u nogometu gdje usklađuju svoje fakultetske obveze sa nogometom, te igraju za ugledne hrvatske klubove. Tu ističem djevojke kao što su Anica Matić, Marija Šiljeg i Mirela Bradvica, a neke su i ostale u BiH poput Pamele Skoko koja igra za ŽNK Brotnjo iz Čitluka,“ govori Lea.
Žao joj je što se ženski nogomet nije održao u njezinom Ljubuškom.
„Iskreno se nadam da će doći bolja vremena za ženski nogomet u Ljubuškom. Voljela bih da mlade djevojke ne moraju tražiti svoje mjesto u nekim drugim gradovima BiH i Hrvatske,“ kaže Lea koja je za kraj uputila poruku mladim nogometašicama i budućim nadama ženskog nogometa da budu ustrajne i odlučne, te da ne odustaju lako.
Autorica: Dajana Medić
Ovaj članak je napisala Dajana Medić u sklopu projekta „Osnaživanje žena u medijima“a koji je podržan u okviru “Žene na izborima u BiH”
Projekat „Žene na izborima u BiH“,financira Vlada Švedske, a sprovodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u BiH. Sadržaj ovog članka, kao i stavovi izneseni u članku, ne odražavaju nužno stavove Vlade Švedske, niti UNDP-a.
[adrotate banner="8"]