Milan Damjanac o iskustvima s čapljinske veletržnice: Traženi sir i kajmak kao i svi domaći proizvodi
U raznovrsnoj ponudi ne samo povrća i voća nego i raznih drugih roba, na veletržnici u Tasovčićima, kod Čapljine, svoje mjesto su našli i prodavači sira i drugih mliječnih proizvoda. Jedan od njih je Milan Damjanac koji je registrirao obrt, trgovac je pojedinac, robu prodaje na veletržnici u Tasovčićima, te Mostaru. U Tasovčićima petkom s tima što se njegova ponuda mijenja zavisno od godišnjeg doba. Predstavljajući srpanjsku ponudu Damjanac kaže:
„Izbor je veoma dobar, stigla je i prva mješina sira sa Zelengore, imamo dosta miješanog sira, dvije vrste su s Morina – kravlji sir i torotan, čuveni nevesinjski torotan, sir lijep, ukusan, samo nije pretjerano mastan. Ima dosta ljudi koji ga kupuje, rekao bi ponuda je za svačiji džep i ukus. Dalje, od sireva imamo mladi sir neslani sir, imamo livanjski domaći sir i dimljeni nevesinjski sir. Dimljeni sir je ovčji kravlji, miješani punomasni jako, jako kvalitetan sir. Što se tiče suhomesnatih proizvoda, sada imamo pomalo kobasice i pečenice, to je zaliha od zime, sada nema sušenja, ali povezan manju količinu za stalne mušterije. Radimo od pet i pol ujutro pa ljeti najdalje do 11 sati. Ne smijemo više ostati zbog vrućina.
-Ima li mladih planištara, na planinama oko Nevesinja?
-Ima još, ima, ovi moji od kojih preuzimam sir, svi od reda su mlađi ljudi. Vole to, radili su s roditeljima i to su naučili raditi. S nekima surađujem već dvadeset godina. Napominjem roba koju prodajem je pregledana, imam papir na svu robu koju nudim, pregledano je na brucelozu i na druge zarazne bolesti. Trudim se da kupci budu zadovolji, ja sam u Čapljini već petnaest godina, imam veliki broj kupaca. Narod je naučio na moje proizvode, rijetko se dogodi da bude zamjerki, ljudi su zadovoljni. Manje-više kod mene kupuju isti ljudi, godinama, ja se nadam da će tako i ostati.
Suhi ovčji sir s Morina i Zelengore u novoj sezoni skuplji za marku
-Rekli ste da je danas stigao prvi ovogodišnji sir sa Zelengore, koji je poslovično najskuplji, koja je cijena?
-Malo je skuplji nego prošle sezone, marku po kilogramu – 26 KM, s Morina je malo jeftiniji 24, 25 maraka, sve je to sublizu što se tiče cijena u marku dvije razlike, ali ovčji sir treba nakupiti, nije lako čuvati ovce. Ništa nije lako raditi, ali posao planištara je zaista težak, po vrućini, po suncu, po kiši, po vjetru, po grmljavini čuvati ovce, sve je to teško. Treba cijeniti njihov rad. Ja ne mogu gore ljude na planini ubijati cijenom, otkidati njihov dio zarade, marku je samo razlika prošlogodišnje i nove cijene, mislim da neće biti problem za kupce. Znamo da je sve poskupilo, ja ne znam što se događa na tržištu svaki dan su neke promjene cijena.
s.JPG)
-Kajmak iz mjeha, on je obično najskuplji, je li i dalje zadržao taj primat?
-Kajmak iz mjeha je 30 KM po kilograma, samo ga nema nikad ljeti, on kreće od desetog mjeseca. Trideset maraka je ali vjerujte treba dosta vremena i truda da se nakupi mješina kajmaka. Mora se staviti bar pedeset pet kilograma mladog kajmaka da bi se nakupila mješina od trideset kilograma, mnogo kalira! Ja ga imam čitavu zimu ovdje u ponudi, ali on kreće tek u desetom ili jedanaestom mjesecu, kad zahladi“, naglašava Damjanac pa predstavljajući ostale vrste, navodi:
„Mladi kajmak je 25 KM, kora slagana, a 23 KM je obični mladi kajmak. Kajmak iz kace je 25 maraka…“
Siguran plasman poticajan za planištare
Gospodin Damjanac reče da se zahvaljujući njemu i zadržao jedan broj planištara na planinama sjeveroistoka Hercegovine.
„Ja sam im garancija za robu. Kad ljudi znaju da mogu prodati svoju robu drugačije je to nego kad je plasman neizvjestan. Čim siđu s planine ja im sve preuzmem. imam kući komore i odgovarajuće uvjete. Kad ljudi znaju da neće imati problema za proizvedenu robu, onda se trude rade, bolje paze i stoku, nastoje biti čisti i uredni, što je za ovu djelatnost vrlo bitno. Nekako smo se povezali, ja i nekolicina tih planištara, oni proizvode ja prodajem, drugačije ne bi ni moglo, jer ne mogu oni napustiti ovce i doći u Čapljinu prodavati sir. Moglo bi se reći oni ulažu u torove i planinske kuća ja u komore i opremu pa smo se tako našli, za sada problema nema, a nema razloga da tako ne bude i ubuduće. Na ovom području dosta je ljubitelja sira, kako suhog ovčjeg tako i miješanog, te kravljeg koji je jeftiniji.“
Tekst i foto: Književno-novinarski studio “Musa”
[adrotate banner="8"]