FOTO: Matišićev „Gastarbajterski Božić“ na Potkosi oduševio publiku
Pitka, dosjetkama bogata, dramaturški razigrana, glumački uvjerljiva…, bio bi najkraći opis čapljinske izvedbe predstave „Gastarbajterski Božić“. Predstava je izvedena u amfiteatru galerije Vjeko Božo Jaraka u Potkosi, čapljinskom seocetu uz prometnicu Čapljina – Stolac. Međutim, iako je od Čapljine do Potkose kojih desetak kilometara, gostovanje Glumačke družine Histrion, doveli su u Potkosu više znatiželjnika kojih par stotina, nego što je organizator očekivao, pa se i doslovce tražila stolica više.
Uspjehu čapljinske izvedbe svakako su doprinijeli njezina aktualnost, te bliskost teme običnom smrtniku. Mada zvuči nestvarno, da je predstava koja je imala premijeru prije bezmalo trideset godina, 1988., aktualna, za dolinu Neretve u kojoj je osnova djelatnost poljoprivreda, ona je aktualnija nego u vrijeme prvih izvedbi, pod nešto drugačijim nazivom „Božićna bajka“. Zgode i nezgode iz gastarbajterskog života svima su manje-više znana priča, u pravilu mamac za publiku, a njihovoj aktualnosti svježinu daje najnoviji gastarbajterski val. S druge strane temu praznine u praznično vrijeme manje – više svi su osjetili bilo da su radili, učili ili studirali ili nekim drugim povodom izbivali iz sredine na koju su navikli. Kada se zanimljivo, a eto i aktualnom uratku tekstopisca Mate Mastišić dodaju uvjerljive glumačke izvedbe Ankice Dobrić i Joška Ševe, onda su za uspješnu predstavu i ugodnu večer, na sonu, svi argumenti. Tako i bi.
Elem, u najkraćem, radnja predstave se događa na Badnju večer u praznom trgovačkom centru, u kojem su prisutni samo čistačica – Marija, naravno koja čisti, te noćni čuvar – Jozo; također na radnoj dužnosti, oboje hrvatski gastarbajteri. Nakon uvodnih sekvenci na njemačkom, vrlo brzo prelaze na materinji i onda slijedi priča s hapy endom, dvoje zrelih ljudi – muškarca i žene. Umjesto praznične pustoši slijedi kopernikovski obrat, koji se zove ljubav. Bez velike, filozofije, bez velikog umovanja, jednostavno, pitko, mudro, prihvatljivo, na kraju su njih oboje publici postali dragi, a kako i ne bi kad su doživjeli personifikaciju svoga ja.
Dodatnu dozu emocija „Gastarbajterskom Božiću“ na Potkosi, za koju nismo znali, donijeli su hercegovački korijeni Ankice Dobrića. Naime, glumičina majka je iz Hutova nekada važne postaje na uskotračnoj pruzi Gabela – Dubrovnik. U publici se tako našla i glumičina rodbina, gospođa Vinka Soče, bliskoj rođaki, ponijela je buket cvijeća, par gastajbartera iz Švedske, na predstavu je potegao iz Hutova… Sve skupa doprinijelo je da će i Ankici Dobrić napola Hercegovki, čapljinska izvedba ostati u sjećanju.
Organizator gostovanja glumačke družine Histrion, bila je Založba kralja Tomislava iz Čapljine.
Tekst: D. Musa Foto: Mišel Stojanović
Rekli su:
SONY DSC
Ankica Dobrić, Marija iz predstave: “Jako sam raznježena reakcijama i činjenicom da mi je u publici bila bliska rodbina. Sjećam se dolazaka kod tetke, ljeti, mirisa i okusa Hercegovine, kamena, ljudi, to je ono što se ne zaboravlja. U Hercegovini se uvijek lijepo osjećam, ona je dio mene. Drago mi je da se predstava svidjela publici. Mate Matišić piše tekstove za dušu, a posebice bi istaknula da je ovaj prostor u kojem smo igrali krasan…”
Joško Ševo, Jozo iz predstave: Izvrstan je tekst Mate matišića, koji je jedan od naših najboljih pisaca. Ovo je njegov prvi tekst, pisao ga je još kao mlad. Tekst je nježan topao, duhovit, zabavan, ali opet nosi jednu tugu, svjedoči sudbinu hrvatskog naroda kako prije tako i danas, koji je osuđen na odlaske, koji opet za sobom povlače tugovanje za zavičajem, prave ljudske drame…”
Dušan Musa | Radio Čapljina
[adrotate banner="8"]