ŽIVOT S TROJKAMA U obitelj Bubalo iz Ljubuškog djevojčice Lota, Viva i Nika donijele su veliku radost

Roditeljstvo je samo po sebi izazovno i zahtijeva mnogo strpljenja, osobito kod onih parova koji imaju više djece. Ako ste se ikada zapitali kako izgleda svakodnevica u obiteljima u kojima se odgajaju trojke, o tome najbolje može posvjedočiti Ljubušanka Mirna Bubalo sa svojim suprugom Ivanom. Oni su, naime, postali sretni roditelji djevojčica koje su na svijet stigle početkom ove godine.

Početak ovog razgovora nismo mogli ne započeti s pitanjem kako se Mirna osjećala kada je saznala da nosi trojke i kako je protekla trudnoća, na što nam je odgovorila da taj dan neće nikada zaboraviti.

Trudnoća i porod bez komplikacija

„Već na prvom pregledu doktor mi je rekao da su blizanci i to je bilo veliko iznenađenje, no brzo sam se povezala s tom informacijom jer je to relativno česta pojava. Međutim, kad je na trećem pregledu rekao da su trojke to je izgledalo tako nestvarno da sam imala osjećaj da sanjam. U tom trenutku osjećala sam ogroman strah jer sam prve dvije trudnoće morala čuvati zbog komplikacija i činilo se potpuno neizvjesno kako će sve završiti. Neizmjerno sam zahvalna doktoru Dragi Vukojeviću koji je prihvatio voditi ovu iznimno rizičnu trudnoću. Zahvaljujući njemu do dvadesetog tjedna trudnoće bila sam u Ljubuškom sa svojom obitelji, nakon čega me je uputio u Petrovu bolnicu u Zagreb gdje sam i rodila. Bio mi je podrška tijekom cijele trudnoće i postpartuma i zaista sam sretna što imamo ovakvog stručnjaka u našoj blizini. Cijela trudnoća i sam porod protekli su bez ikakvih komplikacija. Djevojčice Lota, Viva i Nika rođene su dva mjeseca prije termina, što je očekivano za troplodne trudnoće“, kazala je Mirna za Dnevni list, inače magistra farmacije i  voditeljica ljekarne Cvit likarije, dok je njezin suprug inženjer elektrotehnike te je rukovoditelj poslovnice Elektro Ljubuški.

S obzirom na to da uz tri djevojčice obitelj Bubalo ima još djece, dva dječaka, od velike pomoći pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti i obveza su im bliski članovi obitelji.

„Prije nego sam zatrudnjela komentirala sam s prijateljicom kako nisam sigurna da imamo kapacitet za treće dijete, no na kraju nam je Bog podario još troje. Tek sad vidim da nas je kroz život pripremao upravo za ovu ulogu. Dani su nam toliko dinamični da se često pitam gdje nam je vrijeme curilo dok smo imali samo jedno dijete. Kapacitet nije nešto s čim se rađaš, nego što gradiš iz dana i dan. U početku je bilo jako izazovno, srećom i Ivan i ja imamo velike obitelji i svi su odradili te još uvijek odrađuju svoj dio posla. U iznimno izazovnim danima svoj fokus s onoga „kako nam je teško“ prebacim na to koliko smo blagoslovljeni da smo baš mi dobili dar da odgajamo tri prekrasne djevojčice i odmah sve postane lakše“, istaknula je Mirna.

 Anegdote…

Podijelila je s našim čitateljima i neke anegdote, budući da je, pogotovo u prvim mjesecima života, teško bilo razlikovati djevojčice.

„Uh, dovoljno govori činjenica da su cure narukvice s brojevima iz bolnice nosile gotovo tri mjeseca. Na početku su sve tri izgledale jako slično. Danas se vidi da je Nika potpuno drugačija od sestara, a Vivu i Lotu razlikuje samo jedan madež na ruci. Jedna od boljih anegdota dogodila se prilikom prve viroze, kada je Nika dobila temperaturu. Brat i ja u noći smo krenuli u bolnicu, dok je Ivan s ostatkom ekipe ostao u stanu. Znate koliko te prve temperature znaju biti stresne, a kada imate tri male bebe pod virozom, onda je to jedna potpuno druga razina nervoze. Nakon što smo nakon dugog spremanja napustili stan, Ivan je prokomentirao s ostalima: „Što mislite jesu li pravu ponijeli?“. U tom trenutku svi su se nasmijali i sva napetost je nestala. U našem domu pojam dosada je prava nepoznanica“, rekla je naša sugovornica.

„Tu oduševljenost djevojčicama vješto koristimo pa ih redovno vodimo na sve moguće fešte, jer na taj način dobivamo besplatno čuvanje, a mi ukrademo koji trenutak za sebe. Imam sreću da moje curice odlično prihvaćaju krutu hranu već od prvog dana. Dohranu smo počeli u ovom ljetnom vremenu kad je izbor svježih domaćih namirnica zaista velik pa je mogućnost kombiniranja neograničena. Trenutno smo na jednom obroku dnevno, odnosno rotiramo slatke i slane kombinacije. Volim kombinaciju voća i zobenih pahuljica, a pripremam ih tako da ih prokuham par minuta u vodi te ih izmiksam s voćem. Najčešće su to jabuke u kombinaciji s breskvom, kruškom ili šumskim borovnicama, a ovog ljeta znali smo dodati i pokoju smokvu. Braća se često pridruže obroku koji još dodatno zasladim domaćim medom“, jedan je od recepata koji je Mirna podijelila s nama.

O najvećim izazovima majčinstva

Na upit koje trenutke bi izdvojila kao najljepše i najteže u životu obitelji s više članova te koji su najveći izazovi majčinstva danas, istaknula je kako je potpuno uživanje u majčinstvu pronašla kada je prestala težiti savršenim danima i naučila biti prisutna u savršenim trenucima u naizgled kaotičnim danima. Upravo takvih trenutaka je mnoštvo u obitelji s petero djece.

„Posebno bih izdvojila lijena jutra vikendom koja provodimo u pidžamama do kasnih jutarnjih sati. To je sigurno nešto čega ću se s radošću prisjećati kada djeca odrastu. Najteži su dani obilježeni prehladama i virozama, a u tim danima nekada je zaista potrebna nadljudska snaga da se iznesu do kraja. Na svu sreću, živimo blizu naših obitelji i zaista svi priteknu u pomoć kada god je to potrebno. Mislim da je postalo teže nego ikad prije djeci usaditi prave vrijednosti koje će im olakšati koračanje kroz život. Živimo u vremenu umjetne inteligencije, ekranizacije te lake dostupnosti informacija. Nemoguće je potpuno zaštiti dijete od dotoka svih informacija za koje još uvijek nema kapacitet, no upravo zbog toga na roditeljima je odgovornost da od prvog dana života grade odnos s djetetom te da dijete sa svojim dilemama dolazi upravo njima“, poručila je Mirna.

„Najveći strah koji roditelj može osjetiti je onaj za djetetovo zdravlje. Iskusiti taj strah u tako osjetljivom razdoblju postpartuma može biti jako intenzivno iskustvo za majku. Važno je ne potiskivati svoje emocije nego ih proživjeti te dopustiti sebi biti ranjiv. Osim podrške muža i mojih najbližih, zaista mi je pomoglo i to što sam cijelo vrijeme izdajala i nosila svoje mlijeko djevojčicama na odjel. Iako su bile daleko od mene, kroz izdajanje sam osjećala tu prirodnu povezanost između mene i njih. Osim toga, mir mi je davala činjenica da im u tim ključnim trenucima pomažem dajući im najbolju moguću hranu koju mogu dobiti“, zaključila je ova hrabra mama.

Autor: Antonela Marinović Musa / Dnevni list