Nova pravila za postupanje s pepelom pokojnika

Crkva se dugo vremena protivila kremiranju. Danas je to dopušteno – s poštivanjem smjernica. Dikasterij za nauk vjere sada otvara dvije nove mogućnosti što se može učiniti s pepelom pokojnika.

Ubuduće će rodbina pod određenim uvjetima moći držati dijelove pepela pokojnika izvan groblja. Dikasterij vjere objavio je u utorak 12. prosinca odgovore na dva pitanja nadbiskupa Bologne, kardinala Mattea Marije Zuppija, o postupanju s posmrtnim ostacima nakon kremiranja. Zuppi je pitao Dikasterij za nauk vjere može li se pepeo više preminulih ljudi držati zajedno i može li rodbina zadržati dio pepela na mjestu koje je bilo važno za preminulu osobu. Dikasterij za nauk vjere je na oba pitanja pod određenim uvjetima odgovorio potvrdno.

Crkva načelno zabranjuje anonimno posipanje pepela. Pozivajući se na ovaj propis, Zuppi je upitao da li bi bilo dopušteno odrediti grobno mjesto na kojem bi se na istom mjestu mogao sahraniti pepeo više umrlih osoba, a da imena svakog od njih budu zapisana. Kardinal se osvrnuo na tradiciju kosturnica u kojima se zajedno čuvaju kosti mnogih pokojnika. Dikasterij navodi da se „može uspostaviti posebno i trajno sveto mjesto za mješovito sakupljanje i pohranjivanje pepela umrlih krštenika“, „s naznačenim identitetom svake osobe kako se ne bi izgubilo sjećanje na njihova imena“.

Urne na kaminu ostaju zabranjene

Dikasterij za nauk vjere postavlja stroge standarde za pohranjivanje pepela izvan groblja. Ovlašćuje relevantnu crkvenu vlast, u skladu s državnim zakonom, da razmotri zahtjeve obitelji i odluči „na odgovarajući način sačuvati minimalni dio pepela njihovih rođaka na mjestu značajnom za povijest pokojnika“. Nadalje, mora se osigurati da se isključi svaka vrsta „panteističkog, naturalističkog ili nihilističkog nesporazuma“ i da se pepeo čuva na svetom mjestu. Crkva još uvijek ne dopušta pohranjivanje pepela u urne u stanovima.

Kršćanima su kremacije dugo bile zabranjene. Spaljivanje mrtvih smatralo se proturječnim fizičkom uskrsnuću mrtvih. Vatikan je tek 1963. dopustio kremiranje umrlih katolika. Danas Crkva još uvijek preporučuje ukop u zemlju i dopušta kremiranje samo ako nije odabrano iz razloga koji su u suprotnosti s kršćanskim naukom ili izričito niječu vjeru u uskrsnuće.

Kongregacija za nauk vjere je 2016. naputkom uredila postupanje s pepelom pokojnika. Iako je kremiranje i dalje dopušteno, zabranjeno je rasipati pepeo „u zrak, na zemlju ili vodu ili na bilo koji drugi način, ili ga čuvati u memorabilijama, nakitu ili drugim predmetima“. Time se želi izbjeći „svaka dvosmislenost panteističke, naturalističke ili nihilističke obojenosti“. Pokop u Friedwälderu (groblju-šumama) dopušten je samo ako nije anoniman. U povodu propisa u Poljskoj, Dikasterij za bogoštovlje i disciplinu sakramenata ranije je postavio uvjet za odobrenje Vatikana za kremiranje svećenika i biskupa.

Hercegovački portal

Objava Nova pravila za postupanje s pepelom pokojnika pojavila se prvi puta na Hercegovački portal.