Govoreći o državnoj imovini u emisiji Plenum Federalne televizije zastupnik HDZ BiH u Zastupničkom domu Parlamenta BiH Predrag Kožul, fokus je stavio na ključ problema:
“Kad govorim o ovoj temi, radije koristim izraz državno zemljište. Državna imovina je širi pojam, ali ono što mi imamo kao problem je zapravo priča o državnom zemljištu, o raspolaganju i vlasništvu nad njim. To je problem koji traje 30 godina i koji moramo riješiti.”
Naglašava da se radi o jednom od najtežih pitanja u zemlji: “To je najozbiljniji trenutno problem u BiH. Nije tajna da imamo mnogo političkih i društvenih problema, ali ovo je problem koji koči razvoj i koji je neopravdano bio izvan fokusa.”
Ukazuje da se stvarni razmjeri problema najbolje vide na terenu: “Kada dođete na razinu općina i gradova, ljudi vam najviše govore upravo o tom problemu. Nije to samo pitanje velikih projekata poput južne interkonekcije ili koridora 5C, za njih će se naći rješenje, nego su problem i svi oni mali, svakodnevni slučajevi koji traže sistemsko rješenje.”
Južnu interkonekciju vidi kao priliku, ali uz jasan uvet: “Dobro je što ćemo zbog tog projekta imati snažan pritisak da riješimo pitanje državnog zemljišta. Ali važno je da rješenje ne bude parcijalno, nego model koji se može primijeniti i na sve druge slučajeve, uključujući i male investitore i poduzetnike koji imaju ogromne probleme na terenu.”
Osvrće se i na postojeća ograničenja: “Zabrana raspolaganja državnom imovinom dodatno otežava situaciju, jer ljudi na terenu imaju stvarne probleme da stave to zemljište u funkciju razvoja.”
Zato zagovara drugačiji model upravljanja državnom imovinom: “Moramo liberalizirati, odnosno decentralizirati upravljanje državnom imovinom tako da se okvir riješi na razini države, ali da se operativna pitanja rješavaju na nižim razinama, od entiteta do lokalnih zajednica, kako bi ta imovina bila u funkciji razvoja.”
Govoreći o titularu, priznaje kompleksnost, ali iznosi svoj stav: “Titular je Bosna i Hercegovina, ali moramo definirati tko je Bosna i Hercegovina u ovom pitanju. Jesu li to entiteti i na koji način se vlasništvo može prenositi na niže razine kako bi zemljište bilo iskorišteno u funkciji gospodarstva.”
U završnici, vraća fokus na praktični aspekt: “Ključno pitanje nije samo pravno, nego kako funkcionalno koristiti državno zemljište u funkciji razvoja i velikih projekata poput Južne interkonekcije, ali i malih investicija kojih ima u svakoj lokalnoj zajednici.”
Otvara i pitanje raspodjele prihoda: “Mislite li zista da novac od teritorija na kojem se realizira projekat treba završiti centralno? Zar ne bi trebalo koristi tamo odakle je došao, gdje se taj projekt i realizira?”
Zaključno, konstatira prirodu problema: “Ovo je, kao i mnoga druga pitanja u Bosni i Hercegovini, miješano – i pravni i politički problem.”/HMS/
