Na Kljenku istočno od Metkovića krije se najveća čapljinska nekropola stećaka
Tajanstveni, mistični, zaboravljeni samo su neki od epiteta koji se mogu upotrijebiti za rascjepkanu nekropolu stećaka na Kljenku na krajnjem jugu čapljinske općine. Dio ih se nalazi u omalenom pravoslavnom groblju, dok su najljepši po dimenzijama slobodno se može reći monumentalni, u središtu prostrane kraške visoravni. Izuzev rozeta drugih uresa na kamenim spavačima kako ih je prozvao Mak Dizdar, nismo primijetili. Nije bilo ni vremena za detaljnija razgledanja, po nesnosnoj žegi koja je već u ranim jutarnjim satima zahvatila visoravan.
Stecci razlicitih tipova i velicine
U stvari više od ljetne sparine, iznenadili su nas sami stećci. Naprosto su nas zapljusnuli svojom ljepotom. Istina, mora se priznati da u tim kamenim gromadama nema one minucioznosti koja krasi grobna ukopišta primjerice, u renesansnoj Italiji. Međutim NAŠI stećci imaju jednu posebnu ljepotu, ljepotu jednostavnosti, koja dijelom crpi snagu iz spoznaje da su naši preci prije najmanje pola milenija (!) znali tehnologiju koja je s nekog od obližnjih brda na krašku poljanu mogla dovući takve gromade. Jednostavno kad ih vidiš budeš ponosan na te svoje pretke. To je jedna strana medalje, druga priča o njihovoj jedinstvenosti, ima ih samo na području današnje Bosne i Hercegovine, te u manjem broju okolnih država – Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Sama ta činjenica govori da su pod te kamene gromade sahranjivani ljudi, imali svoje ideje, svoje vizije, nisu ni kopirali ni klonirali, bili su jedinstveni!
Drvo jace od kamena
Osim za pisca ovih redaka nekropola je otkriće i za širu javnost. Podatke o njoj nismo pronašli ni u prilično detaljnoj monografiji Čapljine iz 1986. Jednostavno stećci i nekropola su zaboravljeni ubrzo nakon što se s tih prostora povukao ili nestao narod koji ih je pravio. Za kasnije stanovnike bili su kamene gromade, čiju su tajnovitost odlučili iskoristiti za svoje groblje. Tako je mističnost nekropole na Kljenku nastavljena stoljećima, a sama činjenica da je njihovo okruženje ponovo postalo ukopište, čuvala ih je od devastacije, kad su s austrougarskim graditeljima uskotračne pruge stigli „trapanj“ (duga na dnu zašiljena željezna cijev koja se pri miniranju, koristila za bušenje stijena) i ćuskija (teški čekić kojim se udaralo u ‘trapanj’). Ta tehnologija se lijepo može vidjeti u nagrađivanom filmu „Hop jan“, Vlatka Filipovića, sina juga Hercegovine.
Stecci u groblju
Malo je tko osim mještana Dračeva i pustih naselja uz nekadašnju uskotračnu prugu, znao za tu nekropolu. Prema broju stećaka vjerojatno pedesetak, sigurno premašuje devastirane čapljinske nekropole u Bivoljem Brdu i Opličićima, na dubravskoj zaravni. Za našeg vodiča na pohodu u čapljinska brda, Tomislava Prnjića, lovočuvara LD „Galeb“ Čapljina, nisu bili nepoznanica, ali i njega su iznenadili monumentalni stećci u čestaru na sred prostrane kraške zaravni.
Lovocuvar Tomislav prnjic iznenadjen izgledom stecaka u šumarku
U zajedničkoj rekonstrukciji slijeda događaja zaključili smo da je seoce Kljenak napušteno poslije ukidanja uskotračne pruge Gabela – Dubrovnik – Zelenika 1976. godine. Od tada potomci bivših žitelja očito je, povremeno obilaze groblje, dok je okoliš prerastao u krašku pustoš u kojoj su se sakrili i monumentalni primjerci stećaka. Od Pere Zekušića predsjednika Lovačkog društva „Galeb“ doznali smo da po visoravni ima još nekoliko grupacija od po nekoliko stećaka, koje su u svojim pohodima uočili lovci. Ono što je u cijeloj priči zanimljivo, nekropola bi se sasvim lijepo mogla valorizirati u turističke svrhe. U susjedstvu je Metkovića, koji kilometar istočno u brdima koja s kraškim raslinjem ovih dana naprosto vape za obilnom kišom. Očišćeni i zaštićeni sigurno ne bi bili nezanimljivi za suvremene nomade.
Stećak ili stojećak
Stećci koje u nekim dijelovima Hercegovine zovu i bilizima, srednjovjekovni su nadgrobni spomenici Prema uvriježenom mišljenju naziv potječe od prezenta glagola “stajati” tj. “stojeći”. Dosadašnja proučavanja upućuju da su nastajali od druge polovice 12. stoljeća, pa do sredine 16. stoljeća. Smatra se da na području BiH ima oko 60.000 stećaka. Smatra se da ih je 1878. godine u trenutku dolaska austro-ugarske vlasti bilo dva puta više. Na samitu UNESCO-a u Istanbulu sredinom 2016. godine, donesena je odluka o upisu stećaka na Listu svjetske kulturne baštine. (dmu)
Stećci koje je sakrilo raslinje
[adrotate banner="8"]