FOTO: Nakon dvije ubijene životinje čapljinski lovci smatraju da su zbog neizgrađenog prelaza za životinje na autocesti srne izgubile kompas
Nakon dva slučaja prometnih nezgoda i stradavanja divljači na magistralnom putu M17 čapljinski lovci smatraju da je zbog neizgrađenih odgovarajućih prijelaza na autocesti koridora Vc divljač, u ovom slučaju srneća, na ovakvim vrućinama i bez mogućnosti pristupa lokvama s vodom, potpuno izgubila kompas.
U samo tjedan dana, na magistralnoj cesti M 17 Čapljina – Mostar, dionica kroz Bivolje Polje, skoro na istom mjestu i u isto vrijeme, oko 12 sati, zabilježena su dva slučaja prometnih nezgoda u kojima su stradale dvije srne. Na svu sreću, nije bilo ljudskih i materijalnih stradanja… a sve je moglo biti kobno jer ovih dana, u špici ljetne sezone, bilježi se veliki promet na ovom dijelu M17.
Do sada, na ovom području, nisu zabilježene prometne nezgode s divljači, a pogotovo nisu zabilježena stradavanja srneće divljači. Istina, na prometnici su istaknuti znakovi upozorenja da može biti divljač na putu, ali kako kažu lokalni lovci do sad su zabilježena stradanja jazavaca, kuna i lisica.
Uz pomoć čapljinskih lovaca prije svega Zdravka Pranića tajnika Lovačkog društva, došlo se do pretpostavke od kuda srne na magistrali koja je opet pod ingerencijom Cesta Federacije BiH. Lovci smatraju da su srne jednostavno ostale uskraćene za svoj uobičajeni migratorni put. Naime, na trasi autoceste od Počitelja do Stanojevića kroz čapljinsku općinu, koja se nalazi tek nekoliko stotina metara iznad M17 i koja se proteže u duljini od desetak kilometara, postavljena je zaštitna ograda, a nije izgrađen niti jedan prijelaz za divljač. Lovci ističu da postoje samo dva potputnjaka i to ne za životinje nego su oni “univerzalni”, i za ljude i za poljoprivredne strojeve, pa su valjda predviđeni i za divljač…
„Na te prolaze možda se mogu naviknuti lisice i jazavci, ali za plemenitu divljač kao što su srne to ne može biti prolaz. Smatramo da su srne nakon što im je žicom prepriječen uobičajeni migratorni put lutajući sišle s brda prema Neretvi i tako stigle na magistralu gdje su stradale. Jednu dojavu o smo dobili od policije, a drugu od savjesnih vozača. Još jednom ću istaknuti da smo svi imali sreće jer nije bilo ni ljudskih ni materijalne štete, a s obzirom na frekvenciju prometa i brzinu s kojom se vozi…ne smijemo ni pomisliti što se moglo dogoditi…
Bez obzira jesu li ove naše postavke u cijelosti točne, mi smo jako nezadovoljni kako se gradila i autocesta na koridoru 5c i kako se planira graditi Jadransko-jonska cesta kroz čapljinsku i stolačku općinu. Radi se i gradi bez plana zaštite, naši se stavovi na uvažavaju, procjene o utjecaju novih prometnica na okoliš donose se ad hoc, bez pravog monitoringa i konzultacija…”, ističu čapljinski lovci.
Svojevremeno smo u svojstvu novinara svjedočili jednoj od prvih rasprava o utjecaju novih prometnica na okoliš, još 2016. godine, s koje je osvrt objavio i Večernji list, 17. 07. 2016. godine. Riječ je bila o Studiji procjene utjecaja na okoliš za izgradnju dionice Buna – Počitelj. Studiju su prezentirale Suada Numić, stručna savjetnica u Federalnom ministarstvu okoliša i turizma i Aida Muminović, ispred ovlaštene konzultantske kuće CETEOR Sarajevo. U žustroj raspravi koja se vodila između spomenutih dama i članova lovačkog ceha tajnik Pranić je najprije istaknuo „kako lovačko društvo pri izradi te studije nikad nitko nije kontaktirao“, te upozorio kako, primjerice, prolaz za vuka treba biti „između 80 i 100 metara, a ne neka cijev ili cestovni prolaz“.
„Kroz takve prolaze samo muka može natjerati vuka.“, kazao je slikovito u toj raspravi tajnik Pranjić, te naglasio da njegov stav nije lovački hir nego i čisto znanstveno pitanje. Lovci su tada iznijeli i niz drugih primjedbi uz ostalo kao primjer, naveli su da je prema prezentiranoj studiji, prebrojavanje gmazova obavljeno u veljači, „iako svatko zna da je za njih tada sezona mirovanja!?“ Međutim, očito je da ozbiljna lovačka priča nije pila vode pa na dijelu autoceste na koridoru 5c kroz čapljinsku općinu, ukupne dužine dvadesetak kilometara, nema niti jedan prijelaz za životinje kakve viđamo na hrvatskim autocestama!? Bez obzira na stradanje divljači, to je činjenica koja se ne može pobiti.
„Tema je ozbiljna, odobrili su i studiju utjecaja na okoliš za Jadransko-jonski smjer, na koju smo mi lovci i predstavnici Parka prirode Hutovo Blato imali niz ozbiljnih primjedbi, zbog kojih je ona bila i odbijena, ali na kraju nas opet nitko ništa nije pitao. Opet nema niti jedan prijelaz za životinje, žica će dakle, biti od Stanojevića do Počitelja, te će se preko Hotnja spustiti na kanjon rijeke Bregave i njime će ići do granice s općinom Stolac, tj. do spajanja sa cestom Stolac-Neum. Znači, cijela dubravska visoravan će ostati u izolaciji, a divljači će biti zapriječen pristup Neretvi, Bregavi i jezerima Hutova Blata…”
Tekst: D. Musa
Foto: Arhiva Lovačkog društva “Galeb“”
[adrotate banner="8"]