Lucija Kuzman (10) trenira nogomet: “Neki se dječaci na početku naljute kad budem bolja od njih, ali kasnije se naviknu”
Nećemo otkriti toplu vodu ako napišemo kako djeca danas sve manje vremena provode na sportskim terenima. Boravak vani, uz loptu, trčanje i igranje, odavno je izašao iz mode. No, nismo ovdje kako bismo gunđali i kritizirali današnje naraštaje, jer u svakom zlu ima nečeg dobrog.
A to svijetlo u današnjem društvu su svakako Plazma sportske igre mladih. Za one koji još, nekim čudom, nisu upoznati s ovom manifestacijom, radi se o najvećem sportsko – amaterskom natjecanju u Europi, piše Jutarnji.hr.
Krenulo je iz Hrvatske, pa zahvatilo i druge zemlje u regiji; Srbiju, Bosnu i Hercegovina, a rookie od ove godine je – Slovenija.
Kako to obično bude, zastor se tradicionalno spušta na Rivi. Uz glazbu, vatromet, smijeh, veselje i poznate face uspješno su završene još jedne Plazma Sportske igre mladih. I nemojte nam zamjeriti što ćemo se ponavljati kao papagaji pa opet napisati kako su se i ove godine rušili rekordi, ali kad to jednostavno je tako. 328.870 djece i mladih iz četiri zemlje natjecalo se u deset sportova.
Imali su priliku te djevojčice i dječaci doživjeti pravi sportski duh uz profesionalnu organizaciju, ali ono što je najvrjednije je poruka ovog natjecanja koju nose sa sobom.
More i druženje
Plazma Sportske igre mladih namijenjene su svima! Djevojčicama i dječacima, a od ove godine poseban je naglasak na jednakosti. ‘Jednaki u sportu‘ naziv je kampanje koju provodi Plazma i vidljivo je kako je uspješno realizirana. Kako ne bi ispalo da su to samo neke naše riječi hvale, pitali smo najprije one najmlađe što misle o tome. Ipak, njima je teško lagati, a uhvatili smo ih na završnici graničara u Splitu na Žnjanu.
I prvi dolazak na igralište jednostavno vam je izmamio osmijeh na lice. Djevojčice i dječaci zajedno iz nekoliko zemalja, našli su se jednostavno zbog – sporta. Što vam više treba od toga?
Led je među novinarima probio Gabriel (10) iz Slovenije.
– Jako mi je lijepo u Hrvatskoj, igramo se i družimo, upoznao sam i neke nove prijatelje. Iako mi graničar nije najdraži sport, više volim nogomet, ali svejedno mi se sviđa što se ovdje natječemo skupa – kratko će dječak iz Slovenije.
Nakon njega, Lucija (10) iz Čapljine krenula je u istom smjeru:
– Natječem se u graničaru, ali inače treniram nogomet. Predobro mi je u Splitu, idemo na more, igramo se i družimo.
Tebi onda nije nepoznato igrati s muškima?
– Tako je, uglavnom treniram s njima. Moj brat je krenuo prvi, pa sam ja za njim. Kad sam pitala tatu mogu li i ja igrati, on je rekao: ‘Što ne bi mogla!‘.
Je li važno da djevojčice i dječaci imaju iste prilike u sportu?
– Naravno! Samo se trebaju truditi. Nekad bude onih dječaka u nogometu koji se na početku naljute i neće više igrati kada budem bolja od njih, ali kasnije im postane normalno. Ovdje u graničaru nema ljutnje, iako sam puno puta pogodila nekog – rekla nam je Lucija.
Imaš li sportskog uzora?
– Luka Modrić! – zaključila je.
Ništa bez Modrića
U priču se uključila i grupa dječaka i djevojčica iz Kraljeva.
– Lijepo je što svi skupa igramo, djevojčice mogu biti dobre kao i mi, neke su me i izbacile iz igre – priznao je Veljko (10), a potvrdio i Aleksandar (11).
Ljutite li se kad vas pogode?
– Ne! Navikli smo na to – ubacio se i Vukan (10).
U veselom i zdravom raspoloženju raspričali smo se o svemu. Iako se mnoge stvari mijenjaju, jedan sport još uvijek je broj jedan. Jasno, radi se o nogometu, ali ima i onih u košarci, rukometu, atletici…
Nabrojali smo i neke poznate hrvatske sportaše, teren se dobro poznaje:
– Luka Modrić, čuo se jedno milijun puta, ali složila se skoro i jedna nogometna postava, kad su mališani krenuli: Kramarić, Kovačić, Brozović, Perišić, Gvardiol, Livaković… i jedan uljez‘ na travnjaku, a to je hrvatski košarkaški reprezentativac Mario Hezonja.
Zaključno pitanje za svu djecu, bilo je možda nepotrebno, jer odgovor se znao. Na upit: Vole li jesti Plazma kekse?‘, svi od reda su ispalili:
– Da! – uz pogled koji je govorio kako im je nejasno zašto je to pitanje uopće i postavljeno. Nema dvojbe, svi vole Plazmu, a o vrsti ne biraju.
Radost, veselje, igra i glazba, dan nakon prebacila se na splitsku Rivu, na kojoj se i službeno ugasio plamen Plazma Sportskih igara mladih.
Iva Majić, jutarnji.hr
[adrotate banner="8"]