Anica Jurić traži podizanje optužnice za ubojstvo trojice sinova i muža
U lipnju 1993. ubijeni su joj sinovi Stjepan (25), Ljubomir (21) i Dragan (20) te suprug Jure (52)
Pred očima Anice Jurić i njezine nevjeste Zrinke u lipnju 1993. ubijeni su najbliži članovi obitelji. Iako su tome svjedočile, pravde za njih nema ni 31 godinu poslije, piše Zoran Krešić za Večernii list BiH.
Zamjenik glavnog tužitelja Zeničko-dobojske županije Redžo Delić izvijestio je nedavno obitelj Anice Jurić, čijega su supruga i trojicu sinova prije 31 godinu ubili pripadnici bošnjačke Armije BiH nedaleko od Kaknja, kako istraga o tome zločinu “nije okončana u predviđenom roku”, zbog čega je uslijedio oštar odgovor ove majke heroine kako stječe dojam da se ovaj slučaj, zapravo, i ne misli okončati. Nije ovo jedini slučaj u kojem se raznim zakulisnim, proceduralnim razlozima nastoji izbjeći pravda i kazniti zločini počinjeni nad Hrvatima. Na vrlo sličan način prije nekoliko godina pokušao se “pospremiti” identičan slučaj likvidacije također trojice sinova i supruga Serafine Lauš iz Travnika, kada je tamošnje županijsko Tužiteljstvo zaključilo da nema dokaza koji terete osumnjičene za ovaj zločin.
Copy-paste “Lauš”
U dopisu koji je Anici Jurić i njezinoj nevjesti Zrinki uputio tužitelj Delić stoji kako “istraga koju vodi ovo tužiteljstvo u predmetu broj T04-0KTNRZ 0045832 22 u povodu stradanja vaših supruga Jure Jurića i Dragana Jurića zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 142. stavka 1. i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 144. u vezi s člankom 22. preuzetog Kaznenog zakona SFRJ, nije okončana u zakonom predviđenom roku”. Zakonom je predviđeno kako osumnjičeni, ali i oštećeni mogu u roku od 15 dana od dana dostavljanja obavijesti podnijeti pritužbu glavnom tužitelju zbog trajanja postupka. Njih dvije su to i učinile zbog likvidacije sinova i supruga: Stjepana (25) te Ljubomira (21) i Dragana (20), kao i Aničina supruga Jure koji je imao 52 godine kad je ubijen. U odgovoru zamjeniku glavnog tužitelja Anica Jurić navela je kako kao oštećena nije obaviještena ni detaljnije upoznata koje je dokaze postupajući tužitelj prikupio i koje je radnje poduzeo u cilju utvrđivanja kaznene odgovornosti osumnjičenih za kazneno djelo ratnog zločina, zbog čega je, kaže, jako teško dati argumentiranu pritužbu. – Naime, paušalni navodi koje sam do sada dobivala od nadležnog tužiteljstva i postupajućeg tužitelja u ovom predmetu ratnog zločina kako nema valjanih dokaza nije argumentirano obrazloženje zbog čega se protiv osumnjičenih istraga nije okončala u zakonom predviđenom roku – piše Anica Jurić. Podsjetila je kako su 2015. godine glavni tužitelj ICTY-ja Serge Brammertz i voditelj Misije OESS-a u BiH Jonathan Moore zatražili od Joanne Korner da izvrši analizu procesuiranja predmeta ratnih zločina od Tužiteljstva BiH i Suda BiH u svrhu pružanja potpore u radu na predmetima ratnih zločina svim institucijama u BiH, pa tako i Tužiteljstvu Zeničko-dobojske županije, na čijem je čelu Delić. Dodala je kako izostanak obrazloženja dovodi do ozbiljne zabrinutosti njezine obitelji kao oštećenih u ispravnost ovakve obavijesti u kojoj je kazano kako istraga nije okončana u zakonom predviđenom roku.
Sustavni zločin
– Moja obitelj nije dobila razloge zbog čega se protiv osumnjičenih protiv kojih je pokrenuta istraga zbog navedenog djela ratnog zločina istraga nije okončala jer postoje mnogi dokazi koji ukazuju na određene zapovjednike i pripadnike jedinica ABiH koje su počinile ovaj i druge zločine nad Hrvatima iz mog kraja u 1993. godini, a konkretan zločin u kojemu su ubijeni moj suprug i tri sina je sustavno isplaniran. Postupajući tužitelj je raspolagao s dovoljno dokaza da postupanjem zapovjednika i pripadnika ABiH, a u cilju dosljednosti u pristupu ovog Tužiteljstva, kako u pogledu ocjene dokaza tako i u pogledu pravnog određenja kaznenog djela, može dovršiti istragu i podignuti optužnicu pa bi tako bio zadovoljen zakonski, ustavnopravni i konvencijski uvjet za jednakost građana pred zakonom smatra Anica Jurić. Ocijenila je da su kao odgovor dobili sramnu obavijest u kojoj se navodi kako osumnjičeni nisu poznati. Zatražila je da se postupak odmah nastavi protiv bošnjačkih vojnika, kao i Kriznog stožera Kaknja, te da je se izvijesti o rezultatima istrage ratnih zločina. O njima svjedoči i izvješće Zapovjedništva Operativne zone Središnja Bosna od 14. lipnja. Bošnjačka vojska napala je Hrvate na više mjesta u središnjoj Bosni, a najteže je bilo u Kaknju. – Hrvatska sela u Kaknju gore… Muslimanske snage djeluju i po zbjegovima Hrvata koji se prebacuju u Vareš. Muslimanske snage uništavaju sve što je hrvatsko, vrše masovni pokolj. Hrvate Kaknja ubija se na najbrutalniji način – navodi se u izvješću.
[adrotate banner="8"]