Nakon manifestacije Kušanje mladog vina stiže Martinje, a potom i Andrinje!

U ponedjeljak, 11. studenoga, pada Martinje, blagdan svetog Martina, dan kad se njeguje tradicionalni hrvatski pučki običaj (posebno u sjevernoj Hrvatskoj) pretvaranja mošta u mlado vino (“krštenje mošta”) i blagoslov vinograda.

Pamte se velike martinjske fešte i u Hercegovini – u prostoru vinarije Domano u Domanovićima. U Hercegovini grožđe prije dozrijeva pa se i mošt prije pretvori u mlado vino. U Čitluku se tradicionalno s bogatim programom priređuje manifestacija Kušanje mladog vina. Podrumi Andrija u Paoči u spomen na svog utemeljitelja Andriju Ćorića krajem studenoga priređuju manifestaciju Andrinje (Sveti Andrija pada 30. studenoga).

U Hrvatskoj enciklopediji stoji da je vino poljoprivredno-prehrambeni proizvod dobiven potpunim ili djelomičnim alkoholnim vrenjem masula ili mošta od svježeg i, za preradu u vino, pogodnog grožđa. Vina se u užem smislu razvrstavaju u mirna, pjenušava, biser i gazirana, a specijalna vina u desertna, aromatizirana i likerska. Po boji se vina razvrstavaju na bijela, ružičasta i crna, koja se mogu označavati i kao crvena. Mirna vina, na temelju udjela neprevrelog šećera, razvrstavaju se u suha, polusuha i slatka. Ovisno o kakvoći, razvrstavaju se u stolna, kvalitetna, vrhunska i predikatna vina (vina kasne berbe, izborne berbe i ledeno vino od smrznutih bobica).

Vinogradarstvo je grana poljoprivredne proizvodnje koja obuhvaća uzgoj vinove loze radi proizvodnje grožđa za potrošnju u svježem stanju, preradu u vino i druge proizvode od grožđa i vina. Povijest vinogradarstva stara je više tisuća godina, a vinova loza potječe iz Male Azije. Netko se našalio i kazao:

– Vino je rođeno istog dana kad i poezija!

U Kulturno-povijesnom vodiču kroz Hercegovinu i Bosnu autora Radoslava Dodiga stoji da se vinova loza počinje intenzivno uzgajati u Dalmaciji i donjoj Hercegovini nakon grčke kolonizacije jadranske obale. U Hercegovini se vinova loza posebno proširila dolaskom italskih kolonista u doba rimskih careva Augusta i Tiberija. U Ljubuško i Broćansko polje naselili su se rimski veterani, dobivši državnu zemlju kao naknadu za provedeno vrijeme u vojnoj službi. Trs vinove loze i grožđe često su motivi u kršćanskoj umjetnosti. Vidljivi su i na ostacima ranokršćanskih bazilika u Žitomislićima i Potocima kod Mostara. Grožđe i vinova loza čest su motiv na hercegovačkim bilizima (stećcima). U turskim popisima (defterima) razvidno je to da je porez na prihod od vinove loze bio odmah do pšenice. Evlija Čelebija pisao je o tisućama vinograda u okolici Mostara.

Sve govori o tomu da je Hercegovina zemlja vina. Naravno, prvenstveno sorta blatine (crnog) i žilavke (bijelog), a ponajviše na području Brotnja, gdje se nalazi oko 40 vinarija. Prema enolozima i somelijerima, hercegovačka vina iz godine u godinu sve su kvalitetnija, a o tome svjedoče i brojna priznanja na međunarodnim manifestacijama na kojima se ocjenjuje kvaliteta vina. Vino u umjerenim količinama je lijek, a u neumjerenim je otrov zbog alkohola u njemu. Vino daje veselo raspoloženje, ali ako se pretjera s njim, može izazvati nešto posve suprotno. U Hercegovini vole reći:

– Žilavka za smijeh, blatina za grijeh!

A može i obrnuto, ovisno o količini. Pa su Hercegovci kazali i ovo:

– Piće je lipo cviće onomu tko mu nađe miru (mjeru)!

Postoje brojne narodne poslovice o vinu. Tako je kazano: “Vino je dobar sluga, a loš gospodar.” Rečeno je i ovo: “Ni u moru mjere, ni u vinu vjere!” Stari Latini su rekli: “In vino veritas!” (U vinu je istina!) Mnogi su umnici kazali ponešto i o vinu. Platon je rekao: “Dječaci bi se do 18. godine trebali klonuti vina jer nema smisla vatri dodavati vatru!” Navodno je Louis Pasteur kazao da je vino najhigijenskije od svih pića. No, pri tome valja znati da je svaki lijek zapravo otrov u malim dozama! Hipokrat je sve objasnio ovako: “Vino je stvar, na čudesan način namijenjena ljudima, da se primjenjuje kod dobrog i lošeg zdravlja u pravilnim količinama.” Benjamin Franklin kazao je: “Vino je dokaz da nas Bog voli i da nas želi vidjeti sretnima!” O vinu se, naravno, oglasio i bard europskog duha Johann Wolfgang Goethe: “Vino raduje srce čovjeka, a radost je majka svih vrlina!” Ernest Hemingway volio je viski, rum i konjak, a onda je kazao: “Jedino za čim žalim u životu je što nisam popio više vina!” Možda bi s vinom umjesto “žestica” Hemingway sa svojim književnim talentom napisao joj pokoji genijalni roman.

Vino je bilo i ostalo inspiracija i tema pjesnika. Vlado Puljić posvetio je antologijsku pjesmu o vinskoj mušici koja prije njega pije njegovo vino i u njegovoj “kaplji traži utočišta”. Uz vino su vezane i brojne anegdote. Mladen Vuković podsjetio nas je na razgovor (ne)ugodni između Krleže i Tina Ujevića. Krleža je sreo Tina i zajedljivo ga upita:

– Gdje si, podrume svih vina?

– A gdje si ti, Miroslave, zastavo svih boja – uzvratio je veliki Tin.

U jednoj je zagrebačkoj gostionici skupina pisaca “udarila” po skupim buteljama vina. Kad je konobar donio račun, pisci su bili zgranuti. No, jedan od njih imao je novca za platiti pola računa te reče konobaru da će ostatak novca donijeti sutra, dodavši:

– Mi smo ti LITERATE, pijemo na LITRE, a plaćamo na RATE!

Jedan je hercegovački vinoljubac posjetio proizvođača sira. Bio je impresioniran količinom sira pa reče:

– Koliko će se tek morat’ popit’ vina da se ovoliki sir pojide?!

Hercegovački portal

Objava Nakon manifestacije Kušanje mladog vina stiže Martinje, a potom i Andrinje! pojavila se prvi puta na Hercegovački portal.