AUDIO Neobični putnik u društvu magarca, psa i desetak ovaca i koza u potrazi za mirom na putu prema Siriji prošao kroz Čapljinu
Novinarska znatiželja bila je dovoljna da upoznamo ovog putnika-pastira i njegovu družinu. U tonskom prilogu poslušajte što nam je o sebi i svom putovanju kazao Federico Delise.
Mladić duge kose i brade u tridesetim godinama, magarac, desetak ovaca, koza i pas neobična je ekipa koja je izazvala veliku pozornost na čapljinskim ulicama. Većina građana je sramežljivo promatrala iz svog sigurnog prikrajka, mnogi su fotografirali i pitali se kakva je to neobična družina.
Putovati u 21. stoljeću s magarcom i ovcama zaista jest neobičan i u najmanju ruku avanturistički poduhvat, posebno kada tome dodamo i odredište putovanja. Danas kada milijuni zbog ratova bježe iz Sirije u Europu, ići u suprotnom smjeru u potrazi za mirom zaista jeste najblaže rečeno čudno putovanje.
Zato i ne čude brojni komentari, koji čak i nisu zlonamjerni više su pokušaji humora proizašlog iz neznanja, “nije normalan poješće’ i njega i magare i ovce”, zatim standardni epiteti u našem kraju za svakog tko je drugačiji tipa luđak, čudak, čoban i td.
Međutim nakon razgovara s Federicom uistinu se morate zapitati čija su mjerila poremećena naša ili njegova? Što to mi radimo na ovom svijetu, čemu težimo i u kojem pravcu idemo? Prosječan čovjek u Europi, čak i kod nas na Balkanu, ima sve. Dobar automobil, mobitel, najmodernije košulje i robice,…, trčimo za materijalnim bogatstvom. A kad se jednog dana umorimo, stanemo i zbrojimo sve, shvatimo da nemamo ništa.
Neobična družina uživa na svom putovanju a treba im jako malo. Fedrico ističe da ima jako puno dobrih ljudi, sepet na magarcu i moderni rusak na Federicovim leđima bio je pun pa na izlazu iz Čapljine nije primao hranu, kaže trenutno magarac i on ne mogu nositi više ni grama, a novce ne treba i ne želi.
Gdje mira i blagostanja ima više?, na Bliskom istoku ili u srcu Europe ni sami niste sigurni nakon što upoznate Federica i njegovu neobičnu družinu.
Zavapiti da je bar više ljudi kao Federico bilo bi suludo. Nikad ih nije bilo niti će ih biti, takvi su i u 1. i u 21. stoljeću bili rijetki. Međutim sigurno bi ovaj svijet bio ljepše i mirnije mjesto da je bar malo više vrlina i pogleda kakvih ima ovaj “neobični putnik”. Možda Federico u takvom svijetu ne bi bježao u Siriju u potrazi za svojim mirom a brojni Sirijci pred užasom rata ne bi bježali u Europu.
Izvor: Radio Čapljina
[adrotate banner="8"]