Djeca uče što je ljubav promatrajući kako se roditelji odnose jedno prema drugome!

Djeca uče o ljubavi kroz roditeljsku ljubav prema njima i osjećajući se voljenima. No, postoji još jedan važan način učenja o ljubavi, a to je “vidjeti da se njihovi roditelji vole, svjedočeći ljubav dovoljno često da se djeca uvjere u njihovu ljubav”, kaže Inès Pélissié du Rausas u svojoj knjizi “Razgovor s djecom o ljubavi” (Parlons d’amour à nos enfants). Pomalo nalik sumnjanju svetog Tome, “oni vjeruju samo onome što mogu vidjeti”, prenosi portal Aleteia.

Kako djeca opažaju da se njihovi roditelji vole? Tako što vide kako njihovi roditelji međusobno izmjenjuju nježnosti: kada otac donese cvijeće ili poklon svojoj supruzi, kada majka uputi nježne riječi svome suprugu, kada se smiješe jedno drugome, zagrle i poljube ili kada se pomire nakon svađe.

Ljubav dar jedne osobe drugoj osobi!

Inès Pélissié du Rausas, koja se dugi niz godina bavi emocionalnim odgojem, naglašava kako iskazivanje bračne nježnosti omogućuje djeci da razumiju što je ljubav uistinu: “Djeca koja vide da njihovi roditelji pokazuju nježnost sretna su djeca! Oni otkrivaju kako voljeti nekoga znači biti mu blizak, pomagati mu, razmišljati o njemu prije nego o samome sebi”.

Djeca neizravno doživljavaju radost koja se stvara u srcu osobe koja je primila poljubac, osmijeh ili nježan pogled. “U ovom jednostavnom i diskretnom otkrivanju intimnosti roditelja, djeca shvaćaju da je ljubav dar jedne osobe drugoj osobi i da se ona izražava i tjelesno”, ističe. Otkrivajući da nam tijelo omogućava iskazivanje ljubavi i radosti, djeca otkrivaju duboku stvarnost ljubavi.

Djeca trebaju osjećati da se njihovi roditelji vole, ali oni to ne vole uvijek, kaže Inès Pélissié du Rausas. Naime, ponekad djeca zaustave poljubac roditelja tako što stanu između roditelja. No, Pélissié du Rausas ističe kako je važno da djeca prihvate potrebu roditelja za vremenom nasamo, bilo da se radi o romantičnom izlasku ili da tijekom noći zatvore vrata svoje spavaće sobe.

Roditelji trebaju shvatiti da dijete, kada sprječava njihovu izmjenu nježnosti, ne čini to uvijek iz ljubomore. Dolazeći među roditelje u tim trenutcima, “oni traže sigurnost ljubavi, čak i ako toga nisu svjesni. I oni žele primiti radost toga trenutka”, objašnjava autorica.

Nježnost mora biti okružena određenom budnošću!

Ono što treba imati na umu jest da samo istinska nježnost privlači. Ono što odbija jest lažna nježnost koja je zbunjujuća i dvosmislena te koja otkriva želju za posjedovanjem drugoga više od nesebične brige za drugoga. Papa Ivan Pavao II. je u knjizi „Ljubav i odgovornost“ definirao istinsku nježnost koja dolazi iz srca:

“Nježnost mora biti okružena određenom budnošću… tako da njezine različite manifestacije ne postanu sredstvo za zadovoljenje požude i tjelesnih potreba. Stoga se nježnost ne može postići bez istinske samokontrole koja odražava mjeru suptilnosti i unutarnje osjetljivosti nečijeg stava prema osobi suprotnog spola”.

Roditelji su pozvani upravo ovakvu nježnost izražavati pred svojom djecom. Upravo će ta nježnost, a ne pohlepna požuda, odgajati djecu da znaju i prepoznaju pravu ljubav.