Dolaskom biskupa iz Poljske, vrijeme samovolje u Hercegovini konačno se bliži svome kraju
“Ja protiv svih”, bila je dugogodišnja doktrina Ratka Perića na čelu biskupije Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije.
“Sam protiv svih” nije išao niti je sam odgovoran za ovakvo stanje, jer poznato je da je bio podržan od strane svojih najbližih suradnika koji su uvelike kumovali raskolu među vjernicima i svećenicima.
Već od samog dolaska na čelo biskupije 1992. godine Perić kreće u rat s franjevcima u čemu su također pomogli i pojedini franjevci koji su, umjesto da su pregovarali zajedno s biskupom o strategiji odbacivanja nepravednog Dekreta “Romanis Pontificibus” u Vatikanu, krenuli zajedno s njim u iživljavanje nad franjevcima i vjernicima u spornim župama, žestoko ih optužujući i gazeći u svakoj prilici, s ciljem da im “slome kičmu” i da ishod “Hercegovačkog slučaja” bude onakav kakav su oni zamislili.
To se nije dogodilo.
Osim franjevaca, Ratko Perić nije štedio ni petrovce koji su ga upozoravali da politika koju provodi nije dobra, a da je spreman ići i dalje od politiziranja spomenutog dekreta potvrdio je i don Marijo Pavlović koji je odlučio napustiti službu, a nakon što je to rekao Ratku Periću, ovaj ga je, kako Pavlović za Slobodnu Dalmaciju tvrdi, nazvao “sotonom” i zaprijetio mu da nikad neće naći posao. Kako je bivši don Pavlović rekao, život mu je nakon toga postao pakao.
A nije samo bilo teško onima kojima je Ratko Perić bio nadležan ili kojima je i danas nadležan. Mustafa efendija Spahić prozvao ga je krajem prošle godine u “Oslobođenju” da ima najveću ulogu u sadašnjem izgledu i podjeli Mostara.
U vremenu privatnih ratova Ratka Perića vjernici su napuštali njegovu biskupiju. Tako je Crkva na kamenu navela da je na kraju 2015. godine u odnosu na isto vrijeme 2014. broj vjernika umanjen za 5434 vjernika. Broj vjernika na tim prostorima pao je ispod 200 tisuća.
U tekstu je navedeno: Dakle, svjedočimo izumiranju Hrvata – katolika!
O njegovoj borbi protiv Međugorja i međugorskih vidioca ispisane su tisuće stranica teksta tako da je o tome suvišno govoriti.
Na kraju krajeva, sve je rekao Papa Franjo koji u Hercegovinu, u Međugorje, šalje novog biskupa, Poljaka Henryka Hosera.
A povodom toga iz arhive se izvlače i velikani vjere koji su također osjetili biskupov gnjev. Jedan od njih je karizmatični franjevac, prema Hrvatima jedna od najomiljenijih, fra Jozo Zovko: – Da, imam ja još svašta reći o Međugorju. Samo prvo neka svoje kaže Papa, kazao je fra Jozo Zovko svojevremeno. Koliko god fra Jozu progonili, on ostaje omiljen vjernicima, a i predsjednica Hrvata Kolinda Grabar Kitarović upravo je karizmatičnog hercegovačkog franjevca pozvala da blagoslovi njezin ured kad je preuzela funkciju predsjednice.
Vrijeme samovolje bliži se kraju, Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija pripremaju se za novog biskupa s obzirom da su do 75. godine aktualnog ostale manje od dvije godine, a biskup koji navrši 75 godina treba Papi predati odreknuće od službe.
Također, sigurno će i biskup Poljak Henryk Hoser igrati važnu ulogu u promjenama u Hercegovini jer podijeljena Hercegovina nikome ne odgovara. Papa Franjo svojim dolaskom na čelo Crkve potaknuo je promjene, na kraju krajeva i njegov red je 40 godina bio zabranjen Dekretom dok nije došao razumniji čovjek na čelo Crkve i dopustio ponovno djelovanje Isusovcima, a Dekret ukinuo. Aktualni Papa je čovjek mira i dijaloga, te je primjer cijeloj svojoj zajednici kakvi moraju biti, a zbog toga mnogima nije drag. – Zlo klerikalizma, koje je postojalo i u vrijeme Isusa i postoji još i danas u Crkvi, tiranija je prema narodu vjernom Bogu, kazao je papa Franjo u nedavnoj propovijedi na misi u kapeli Doma Sveta Marta.
Vjernički puk konačno može vjerovati u dolazak boljih vremena.
Grude.com
[adrotate banner="8"]