To što je Čović bio na baklavi kod reisa Kavazovića, neki vide kao dobar znak. Štoviše, Izetbegović II. drži kako i taj bajramski susret navješćuje da je vrijeme za reset odnosa Bošnjaka i Hrvata. Muštuluk, dakle. Ipak, pričekajmo makar do svibnja i sljedećeg Bajrama. Bit ćemo pametniji…
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Prošli je ponedjeljak bio izniman dan. Ali ne samo zato što je noć prije došlo do nemilih scena u Stolcu, ili zbog toga što je dan kasnije gorilo u Potocima kod Mostara. Prilično, naime, iznenada reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović dobio je bajramskog čestitara. Jasno, nije mogao Dragan Čović banuti u Rijaset i iznenaditi svoga domaćina. No nemalo je iznenađeno šire mnijenje, kako hrvatsko, tako – još i više! – bošnjačko. Uz to, u ponedjeljak navečer na državnoj je televiziji gostovao Bakir Izetbegović, povremeno prvi u Bošnjaka, te navijestio kako je Temeljna u Bošnjaka spremna – uvijek! – resetirati odnose s Hrvatima.
Mrzim (li) ponedjeljak?
Pitanje je koje se nameće, sad već nekoliko dana nakon rečenih događaja: Treba li pjevati Mrzim ponedjeljak, ili pak biti kronični optimist, kao što to nedvojbeno jest vječito prvi u Hrvata pa se složiti s njegovim dojmom nakon baklave kod ef. Huseina kako je ovaj blagdanski susret: „Nastavak izgradnje međusobnog povjerenja i snažnih odnosa“? I – još! – biti sretan televizijskim muštulukom Izetbegovića II., koji eto navješćuje neke bolje dane Hrvata i Bošnjaka?!
Slijedom čega ne treba smetnuti aktualnu svebošnjačku mobilizaciju koja je kulminirala 18. ožujka Izjavom o osudi govora mržnje, islamofobije i lažnih narativa o Bošnjacima i Bosni i Hercegovini, ili kolokvijalno kazano “Bošnjačkom deklaracijom”. Zanimljivo, u trenutku kada je promovirana i potpisana u Gazi Husrev-begovoj biblioteci obznanjeno je kako su je inicirali: Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, Bošnjačka zajednica kulture, Merhamet i Vijeće bošnjačkih intelektualaca. Međutim, braneći Izjavu od Dodika, Izetbegović je mlađi u rečenome intervjuu kazao kako je ovu reakciju na zamku eresovskog vožda, dakle Izjavu, on dogovorio s reisom.
Ne tako subverzivni, ipak…
Također, čudi se reisov partner u ovome važnom bošnjačkom poslu reakcijama Srba i Hrvata. Sa Srbima, preciznije s Bajom, obračunao se, i prije negoli predsjednik SDA, otvorenim pismom ex-reis Mustafa ef. Cerić, koji ionako ne silazi s Facebooka i koji, evo, vjeruje kako Dodik djeluje subverzivno, najavljujući snažan odgovor Srpske na okupljanje pod krovom Gazi Husrev-begovim.
Nisam, priznajem, primijetio reakcije Hrvata, koje spominje potencijalni bošnjački kandidat za povratak u (mitsku) Alijinu fotelju u sarajevskoj Titinoj 16. Iznenađujuće, facebook efendija na dira ovom prigodom svoju inače omiljenu metu – Hrvate. Možda, nisam pametan?! – misli kako nisu toliko subverzivni… K’o Srbi!
Ipak, ne može se ignorirati, ma koliko to neki mediji činili, reakcija predsjednika Hrvatske republikanske stranke Slavena Raguža. Osobito onaj dio koji polemizira s tvrdnjom kako su teritoriji pod kontrolom Armije BiH očuvani svi vjerski objekti. Jasno, nije Ragužu bilo teško posegnuti za službenim podatcima objavljenim još 2012. u monografija Stanje katoličkih župa na području Bosne i Hercegovine između 1991. do 2011. Samo u razdoblju od 1991. do 1995. stradalo je, što potpuno, što tek manjim dijelom, 1 000 katoličkih crkvenih objekata, od čega je 220 kapelica, 353 katoličkih crkvi, 30 samostana, 164 groblja, 233 župnih kuća i ostalih župnih zgrada. Od čega ih je 294 stradalo u naletima Armije BiH.
Zaboravljene Alijine suze
Predmnijevam pak kako Čović – u bajramskom ozračju – nije problematizirao ovu temu, jer bi se onda moralo doći i do 13. studenoga 1993. kada su u Fojnici ubijeni gvardijan fojničkog samostana Duha Svetoga fra Nikica Miličević i vikar fra Leon Migić, a zbog čega je, prema tvrdnji bivšega provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Petra Anđelovića, zaplakao i Alija Izetbegović. A, eto, u ovoj su bošnjačkoj deklaraciji, i taj zločin i te suze „prvog predsjednika“ – zaboravljeni.
Rekosmo, nije bio red na Bajram, ili odmah poslije njega, načinjati teške teme… Ali, nije se na to – baš! – obazirao bivši mostarski gradonačelnik Safet Oručević, koji se ne može načuditi na svome Facebook profilu što je reis – uopće! – primio lidera HDZ-a. Posebice što, po evidenciji toga mostarskog agilnog aktivista, Čović devet, veli Safa, dugih godina nije pohodio reisa za Bajram. Pa, zašto sada?!
I, ma koliko začuđen bio, u svojoj žustroj reakciji Oručević tvrdi kako godinama svjedoči(mo) politici HDZ-a koja BiH koristi samo onoliko koliko joj je potrebno, dok se istovremeno „na suptilne i opasne načine, kompromitira njen međunarodni položaj, uz narative koji nas sotoniziraju i ponižavaju kao narod – često na gori i pokvareniji način od onog koji dolazi od Dodika”.
Još malo o „ustaškoj kopiladi“
Nakon čega, pošteno priznaje, kako mu je teško razumjeti, a još teže prihvatiti da je Kavazović primio „goreg od Dodika“. Slijedom čega se onda i pita: Koja je cijena?! I, onda iznosi čitav niz pretpostavki. „Nešto novo u politici HDZ-a prema Bošnjacima i BiH? Možda kraj aparthejda? Ili kraj nepriznavanja države u Hercegovini?“, suptilan je u svojim zapravo retoričkim pitanjima. Uz to, Oručević drži kako mora biti nešto izuzetno veliko i značajno – možda, boji se, i Izborni zakon – da bi se, veli, jedan važan autoritet – dakle, reis! – ovoliko spustio.
Ne odustajući pritom od konstatacije kako je bajramovanje kod reis efendije šokiralo bošnjačku javnost.
Ništa manje, po Safinu sudu, skandalozno nije ni Kavazovićevo srdačno ljubljenje pred kamerama sa šefom hrvatske diplomacije Gordanom Grlićem Radmanom, koji je – atestira aktivist Safa! – glavni mentor Željane Zovko i Maxa Primorca. Za one s kratkim pamćenje, kakvih je u Hrvata, inače, „k’o Rusa“, riječ je o „ustaškoj kopiladi“ kako ih je nazvao državni ministar obrane Zukan Helez, jedan od potpisnika – potencijalno povijesne – “Bošnjačke deklaracije”.
Može se, dakako kazati: Koga briga što govori Oručević?! Posebice u okolnostima kada Izetbegović mlađi drži kako je i to što je Čović bio na čestitanju u Rijasetu dobar znak da je vrijeme za – resetiranje. Pa, dakle, onda i za vezivanje zastava. K’o nekoć… Jasno, malo starijim svjedocima novije bh. povijesti (ratno) vezivanje šahovnice i ljiljana, zapravo ono što se potom dogodilo izaziva stanovitu nelagodu.
Samo polako
Zato nakon (iznenadnog) bajramskog susreta i Izetbegovićeva teve muštuluka, oprez je nužan. Za početak treba vidjeti je li u Stocu i Mostaru riječ samo o ispadima navijača-huligana koji bi svoje provodili ma što se događalo na političkoj sceni. Potom tek dolaze pravi izazovi. Treba, naime, vidjeti koliko su Bošnjaci, a onda i Islamska zajednica, spremni podržati „projekt Kovačević“, po uzoru na (bošnjački) „projekt Komšić“, koji evo ove godine obilježava dva desetljeća od uspješne realizacije. Općenito, dakle, treba sačekati bošnjačku poziciju glede Izbornog zakona i konstitutivnosti naroda, koju su sustavno anatemirali godinama.
Bude li to kako optimisti misle da bi moglo biti, eto Čovića kod reisa Kavazovića i 27. svibnja na Kurban bajram. Ma, što o tome mislio mostarski aktivist Safa.
Ali, polako… /HMS/
