U travnju 2025. godine ruske snage uspjele su osvojiti otprilike 176 kvadratnih kilometara ukrajinskog teritorija. No, ova teritorijalna dobit dolazi uz šokantno visoku cijenu: više od 36.600 ruskih vojnika ubijenih ili ranjenih, te čak 4.800 uništenih vozila. Podaci potječu od neovisnih analitičara koji se oslanjaju pretežito na ukrajinske izvore, uključujući Glavni štab u Kijevu. Istodobno, ukrajinski gubici u travnju opisani su kao “minimalni”, prema riječima Konrada Muzyke iz poljskog Rochan Consultinga, piše Klix.ba.
U kontekstu ukupne površine Ukrajine – 603.000 kvadratnih kilometara, od čega je već 19% pod ruskom okupacijom – tempo napredovanja ruskih snaga izgleda zapanjujuće spor. Ako bi se trenutačna dinamika nastavila, Rusiji bi, prema grubim procjenama, bilo potrebno više od dva stoljeća – sve do 2256. godine – da osvoji preostali dio zemlje. Cijena tog napretka bila bi zastrašujuća: oko 101 milijun ljudskih žrtava, brojka koja daleko nadmašuje ukupno stanovništvo današnje Rusije.
Unatoč razornim gubicima i logističkim problemima, ruska vojna mašinerija nije stala. Dapače, prema generalu Christopheru Cavoliju, zapovjedniku američkih snaga u Europi, ruske trupe na bojištu ne samo da su stabilizirane, već i rastu – trenutno broje više od 600.000 vojnika, gotovo dvostruko više nego u trenutku invazije u veljači 2022. godine.
Ovaj rast broja vojnika rezultat je sustavne i agresivne kampanje novačenja, koja mjesečno donosi oko 30.000 novih regruta. Mnogi ranjeni se nakon oporavka vraćaju na front, čime Kremlj osigurava više ulazaka nego izlazaka iz svojih redova. Sve to poduprto je velikodušnim financijskim stimulansima i propagandnim porukama o skorom završetku rata.
Rat koji jede vlastitu ekonomiju
Da bi održala ovu vojnu silu, Rusija sve više prebacuje nacionalne resurse prema ratnim naporima. Ove godine obrambeni budžet doseže 40% ukupne državne potrošnje – najviši postotak još od Hladnog rata. Za usporedbu, SAD troši oko 13% svog saveznog proračuna na vojsku.
Visoka državna potrošnja u vojne svrhe održava ekonomiju formalno stabilnom – nezaposlenost je rekordno niska (2,4%), a ratna industrija dobiva status temelja gospodarskog rasta. Međutim, to je rast temeljen na nestabilnim temeljima: pad cijena nafte i sve češći ukrajinski napadi dronovima ugrožavaju izvoz energije – ključni izvor ruskog državnog prihoda.
Ministar financija Anton Siluanov obećao je održati ovu razinu potrošnje, no to zahtijeva žrtve i na domaćem planu. Porezi na dohodak i korporacije su povećani, a prioriteti gospodarskog razvoja sve više se podređuju ratnim potrebama. “Ratne industrije više nisu samo važan sektor – one su postale temeljni prioritet ruske politike,” objašnjava Alexander Kolyandr iz Centra za europsku političku analizu.
Dugoročna prijetnja Evropi
Analitičari upozoravaju da se Rusija ne priprema za kratkoročnu pobjedu, nego za iscrpljujući, dugotrajni rat. General Cavoli ističe da Kremlj nije samo promijenio vojnu strategiju, već i transformirao cijelu državu – vojsku, gospodarstvo i društvo – u stroj za sukob sa Zapadom. “Ovo više nije samo rat protiv Ukrajine. Ovo je sustavna priprema za dugotrajnu konfrontaciju sa zapadnim svijetom,” naglašava on.
Dok ruski čelnici marširaju ratnom stazom visoke potrošnje, političkih rizika i ljudskih gubitaka, Zapad i Ukrajina suočeni su s izazovom bez jasnog kraja. U svijetu koji se ponovno dijeli duž geopolitičkih linija, ukrajinsko bojište ostaje epicentar novog, iscrpljujućeg globalnog sukoba.