FOTO: Zorica Šutalo o rađanju ženskog nogometa na Dubravama: “Primjer moje kćerke koja igra nogomet, bio nam je povod da osnujemo klub”
Kad se ženski nogometni klub dogodi u seoskim sredinama s obzirom na hercegovačka stereotipije, onda je to samo po sebi vijest. Upravo to se dogodilo sa Ženskim nogometnim klubom Dubrave iz Domanovića u čapljinskoj općini. Zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca u ovom slučaju riječ je o dami Zorici Šutalo, ženski klub je rođen, a Dubravke i Dubravci koji slove za rijetko vrijedne ljude, vinogradare i voćare, su riješeni da ga “ljuljaju”. Kako je sve počelo, govori Zorica Šutalo:
„Presudio je moj neki entuzijazam i volja za radom s djevojčicama, prije toga sam radila i sa dječacima. Odmah nakon osnivanja smo startali sa službenim natjecanjima igramo WU – 15 regionalnu ligu pri Nogometnom savezu Bosne i Hercegovine. Meni je zadovoljstvo raditi s djecom prvenstveno da te djevojčice imaju nešto u Dubravama, a to je sada naš klub.“, pripovijeda Zorica, te na upit kako su uz školu nogometa za dječake odlučili pokrenuti i školu nogometa za djevojčice:
„Škola za djevojčice je počela prije petnaestak mjeseci na Sportskom centu „Potkosa“ na malom terenu, međutim propozicije Nogometnog saveza su takve da traže igranje lige za djevojčice WU-15 na velikom terenu. Onda smo mi podnijeli zahtjev za dobivanje stadiona pod koncesiju, što smo i dobili i trenutno treniramo sa djevojčicama i sa dječacima na stadionu ‘Luke’ u Domanovićima.”
Kako ste skupili curice?
Imamo dvije kategorije U-15 tu je baš petnaest curica, imamo još petnaestak djevojčica koje ne mogu još igrati ligu to je uzrast 2015. i mlađe, one treniraju na Sportskom centru Potkosa, na malom terenu. Zaista nije lako, skupiti djevojčice pogotovu što je to u nas još uvijek tabu tema da djevojčice igraju nogomet. U svijetu se već ženski nogomet razvio i napreduje iz dana u dan, ali evo i kod nas pomalo počinje. Djevojčice su od Stoca do Čapljine uz entuzijazam trenera i mene, svakodnevno vozanje od kuće do terena, vraćanje s treninga, ali bitno je da djevojčice imaju volju i da žele raditi.
Kako su to prihvatili roditelji, jer za to treba vremena, a ovdje žive pretežito poljodjelci?
Sportski klub Dubrave kupio je kombi, bio smo na to primorani pošto roditelji rade i ne mogu ostavljati svoj posao i svakodnevne obveze da djecu dovoze na treninge, tako da se mi potrudimo i vozimo djecu na treninge kombijem.
I odakle novac?
Samofinanciranje, vjerujte mi, do sada nemamo nikakvu podršku grada Čapljine nadamo se da ćemo osnivanjem kluba dobiti određena sredstva konkretno radi djevojčica, a za dječake smo planirali da iduće godine predpionire i pionire uključimo u županijsku ligu, ako to financijski budemo mogli.
Prolazili smo ovuda teren je bio zapušten, tko je to financirao uređenje terena i prostorija?
Petnaest godina na ovom stadionu nije nitko šutnuo loptu, bagrem je narastao u terenu oko terena, svlačionice se nisu vidjele, sada kao što vidite dovedeno je to u red, mada bi trebalo još ulaganja. Osposobili smo sanitarne čvorove, vodu smo priključili, trebao bi nam uskoro doći i priključak struje, sve su to izdaci ali evo… Neki kažu da je moja obitelj luda jer daje svoj novac za tuđu djecu, ali meni nije žao drago mi je da djeca nisu na mobitelima, tabletima… nego da imaju svoju sportsku priču, da uživaju na otvorenom, igraju putuju i zdravo se razvija.
Čuli smo da vi imate djevojčicu koja je kažu, luda za nogometom?
Da, da, moja djevojčica je počela trenirati nogomet kada su joj bilo, tri godine sada joj je četrnaest. Prošla je školu nogometa na Potkosi poslije toga je igrala dvije sezone u Ženskom nogometnom klubu Neretva iz Metkovića, ali zbog nemogućnosti odvoženja na treninge ‘u Neretvi’, znate kake su gužve na granicama pogotovu u sezoni, bilo je nemoguće dijete voziti svakodnevno dole na treninge. Vratila se i nastavila igrati u Gabeli, u GOŠK Gabeli Premijer ligu za dječake. Mislim da je to prvi slučaju u BiH da jedna djevojčica igra premijer ligu za dječake. Pošto u blizini nije bilo nogometnog kluba za djevojčice, trenutno ide i igra za Leotar Trebinje također kadetsku ligu, ali za djevojčice“, kaže gospođa Zorica, pa obrazlaže:
Slučaj moje kćerke me i potaknuo da razmišljam o osnivanju ženskog kluba, da naše djevojčice ne bi prolazila ovo što je morala proći moja kćerka i mi s njim kao roditelji. Velika su to odricanja i putovanja. Nije lako dijete voziti na trening i na utakmicu u Trebinje. Da bi omogućili ovim našim djevojčicama koje su iskreno, jako talentirane, naše područje je talentirano za nogomet, čak djevojčice više nego dječaci. To nas je i ponukalo na osnivanje kluba da omogućimo djevojčicama da igraju, da sazrijevaju za nogomet, na kraju krajeva da zdravo žive.
Zorica i njezina obitelj imaju planove, oni nisu preoptimistični žele da jednog dana vode seniorski klub koji će igrati neku seniorsku ligu, bez obzira na rang.
Tekst i foto: D. Musa
[adrotate banner="8"]