Grgo Matić: Poljoprivreda se pretvorila u lutriju, samo da ne bude nevremena…
Na veletržnici u Tasovčićima kraj Čapljini, hercegovačkoj burzi povrća i voća, kompletirana je proljetna ponuda. Istina nekih artikala poput mahuna još nema u dovoljnoj količini, međutim zato je ponuda rajčica već izvrsna. Stigli su čak i vijenci bijelog luka, a za kompletiranje ponude u toplijem dijelu godine, nedostaju tipično ljetni proizvodi bostan i lubenice. S obzirom da je kako proizvođači kažu „ranija godina“ za očekivati je da se i ta dva artikla, pa čak i nekada tipično jesenske paprike roge, pojave koncem kalendarskog proljeća ili na samom početku ljeta.
Novinarskom cehu skloni Grgo Matić iz Višića, koji od otvaranja veletržnice prije nepune tri decenije, na njoj krčmi svoju i tuđu robu, predstavljajući trenutačno stanje kaže:
Povrće poranilo, a i voće
„Sezona je počela odavno, pošto je bila takva godina lijepo vrijeme je bilo u zadnjih četiri pet mjeseci, nije bilo velikih ledova pa je roba dolazila ranije nego prijašnjih godina. Kakva je bila prodaja, to zavisi od toga što je tko sadio, netko je zadovoljan, netko prezadovoljan, a ima i onih koji su loše prošli, kažem – zavisno od artikala koji su sađeni. Veletržnica je stalno dobro opskrbljena domaćom robom, a o uvoznoj da i ne govorim. Roba je dosta dobre kvalitete, a cijene su za ovo doba godine pristupačne.
Onima koji se žale na po njima, visoke cijena mogu samo reći da uzmu u obzir da su repromaterijali posebice sjemena višestruko poskupili. Dalje, na cijene utječe i nedostatak radne snage u poljoprivredi. Proizvodnjom se bave starije generacije, mlađi su otišli su trbuhom za kruhom, malo ih je u poljoprivredi, pa se radna snaga ako se uspije naći, mora dobro plaćati. Ukratko nekome je protekli dio godine bio uspješan, nekome neuspješan to se prije svega odnosi na zelenu salatu i kupus, koje su ljudi zaoravali, čupali i bacali.
-Cijene zelene salate, kupusa bile su kao prije pet godina što se dogodilo?
-Nema, nema tražnje, nema ugovorene proizvodnje, manje-više svaki proizvođač je svijet za sebe, proizvodi nasumično pa ako prođe prođe. Poljoprivreda se pretvorila u lutriju, isto k’o loto. Proizvođači povremeni što se kažu „ubodu“, pa onda povećavaju proizvodnju tog artikla misleći da će zaraditi još više, dođe do zakrčenja i obaranja cijena. Nekad se to reguliralo preko otkupnih stanica, proizvodnja se ugovarala pa je poljoprivreda bila manje stresan posao, sada se proizvodi napamet“, konstatira gospodin Matić, pa razlaže:
„Kvalitetni proizvodi imaju prođi, bez obzira na cijenu, recimo trešanja i kajsija ima od tri pa do šest maraka. Trešnja je tražen artikl, jer je manji urod, tko je uspio postići kvalitetu ima dobru cijenu. Recimo cijena rajčica je povoljna kreće se od 2,0 do 2,6 KM. Ima još masu ljudi koji nisu ubrali niti jednoga ploda, kakve će cijene biti kad svi počnu brati teško je reći.
Sad mi govorimo o cijenama na veletržnici, a kolika je cijena te robe u trgovačkim lancima o tom potom. Krastavac ima povoljnu cijenu sada je 0,8 do 1,2 KM, mahuni je visoka cijena zato što je tek početak berbe i kreće se 5 do 6 KM. Paprika tzv. američka krupnija, je s cijenom oko 2,5 KM, dok je od domaćeg sjemena 3,0 do 3,5 KM. U ponudi ih još nema dovoljno pa to dirigira cijenu, očekivati je da s povećanjem ponude dođe i do pada cijene.“
Od malih nogu verziran u poljoprivrednu proizvodnju gospodin Matić posebice naglašava:
„Svi poljoprivredni proizvođači koji rade proizvode mimo plastenika sada je stalno glava u nebu, gledaju. Vidimo što se oko nas događa, nevrijeme, krupa, vjetar, svaki dan negdje. Kako se osjećaju recimo proizvođači lubenica koji su uložili po četrdeset, pedeset tisuća maraka, kad grmi, a oblaci kruže iznad glave, sigurno ne spavaju. Znači sve je gore, molimo Boga, samo da sezona prođe bez nevremena.
-Hoćete reći da nastavak sezone stanuje na nebu?
-Da, da, sve vam je gore, sve, ha, ha, ha…“
Da proizvođači mogu do tržnica u Bosni salata se ne bi bacala
Tako je to na veletržnici, s obzirom na vizualnu kvalitetu ima izvrsne robe, cijene su relativno povoljne, međutim poljoprivreda u BiH ima jednu međufazu koja stoji kao brijeg između proizvođača i potrošača, a to je kategorija prekupaca. Da je moguće kao nekada da proizvođači izravno sa svojom robom dođu primjerice do Banje Luke, zelena salata ne bi bila 6,0 KM, koliko se u tom gradu proteklih mjeseci cijenila, nego maksimalnih 1,5 do 2,0 KM. Koliko je ta činjenica o kojoj se malo priča, pogubna svjedoči činjenica da su povrtlari na jugu Hercegovine, proteklih mjeseci zelenu salatu, kupus i još neke artikle čupali i bacali, dok su u većim centrima u Bosni zbog cijene iste proizvode izbjegavali ili kupovali u manjim količinama. No i to je današnja BiH.
Tekst i foto: D. Musa (Večernji list)
[adrotate banner="8"]