IN MEMORIAM: Petnaesta godišnjica smrti Ivice Bačića, osnivača HVK Jadrana

Štorija o velikoj ljubavi i velikim snovima… Tako Neumljani nazivaju priču o osnivanju HVK Jadran Neum i pok. Ivici Bačiću. Preminuo je nakon kraće bolesti 9.9.2009. godine.

Njegova ideja, upornost i hrabrost dovela je do osnivanja vaterpolo kluba u Neumu 1994.godine koji i danas, nakon 30 godina, i dalje postoji i radi. Ivica je bio izabran za predsjednika vaterpolskog saveza Federacije BIH. Intenzivno je radio na promociji vaterpola u BIH, i najzaslužniji je za gostovanje reprezentacije Japana u Sarajevu s kojom je neslužbena reprezentacija BIH odigrala svoju prvu utakmicu u povijesti.

Ljubav prema sportu, posebno vaterpolu, entuzijazam i zanos pok. Ivice ostavila je trag na mnoge generacije koje su se pronašle u ovom sportu. U Neumu se svake godine igra i Memorijalni vaterpolo turnir “Ivica Bačić”, njemu u spomen.

Danas, na petnaestu godišnjicu njegove smrti, prenosimo riječi koje je o pok. Ivici i tadašnjem vremenu rekao g. Srđan Dragojević:

…”1995., rat, Ivica, ide ispred vremena, i hoće vaterpolo klub u Neumu i to u II ligi HVS. Uspješno provedeno, koliko razgovora, teških sastanaka, ali bi’ plivalište, bi’ Ruščić, ekipa i 1996. prvo povijesno dvokolo, poraz od KPK u noćnoj utakmici i prva pobjeda nad Vela Lukom. Od tada, do samog rastanka, koliko razgovora, koliko življenja za vaterpolo. Svaki susret s tobom bio je pun vedrine, životne radosti, plemenitosti. Jednostavno, moralo te se voljeti jer si zračio. Doviđenja do nekog novog susreta dobri prijatelju, dobri, svjetski, čovječe. Nek Neum i vaterpolo svijet BiH izgradi zatvoreni bazen u Neumu čim prije i jasno taj sportski kompleks nazove TVOJIM IMENOM. Ti si to svojom ljubavi prema Neumu, HVK Jadranu i vaterpolu i zaslužio. HVALA TI IVICA.”

A tek situacije koje su se događale 96. Kada je bazen napravljen par dana prije lige. I kada je pok. Đuro Kolić dao zeleno svjetlo. Koliko žuči je te dane bilo proliveno, teških i mučnih sastanaka jer je pok. Đuro Kolić bio zahtjevan. Ivicu sam tih mjesec dana zvao dnevno po tri puta da mi podnosi izvješća. A kada je konačno rekao da beton dolazi iz Metkovića, kamioni jedan za drugim, bilo je jasno da će riva niknuti. Pontoni iz Stona stigli, zadnji pregled, Ivica i ja stojimo na toj novoj rivi odmah na kraju skala, pok. Đuro ništa ne govori, šeta po rivi i upućuje se prema pontonu. Ivica ga gleda i pita me, gdje ide. Đuro je došo do kraja pontona i najjače što može počeo skakat. Jasno, gledo je može li ponton izdržat klupe i bit ok za kretanje suca. I kada se vratio i rekao ‘može’ Jadran je počeo igrati. Zvao se jedno vrijeme i Jadran Glumina banka, a onda hotel Sunce, itd.”