MasterChef iz Ljubuškog: Lukin posao su autodijelovi, ali u kuhinji je pravi majstor

Iako za sebe kaže da je amaterski i samouki kuhar, prema njegovim jelima Luka Kraljević iz Ljubuškog je sve samo ne to. Iako su njegov primarni posao autodijelovi, kuhinja je velika ljubav. Ističe kako mu je to “ispušni ventil”, odmor, razbibriga i samo hobi. Umijeće kuhanja mu je u genima.

“Sve je krenulo kada sam odlučio jedan vikend potpuno odmoriti i na dva dana ugasiti mobitel. Tražio sam neku knjigu koju bi za to vrijeme mogao pročitati. Tako sam našao knjigu od Jamie Olivera koju sam dobio od svoje rodice iz Australije koja je chef u jednom restoranu. Obiteljski imamo “žicu” za kuhanje. Moja tetka je godinama kuharica, otac mi je kuhar. Sve ima svoju poveznicu. Čitajući knjigu odlučio sam nešto skuhati i tako sam krenuo”, kaže Luka za Hercegovina.info.

Njegov Instagram profil “Cocinero84” broji preko 4000 pratitelja, otkriva kako ga je na početku bilo sram javno objavljivati svoja kulinarska djela.

“Ispočetka mi je to bio odmor od posla, no nekim ljudima sam pokazao da znam kuhati. Moram priznati da me je nakon toga bilo malo i sram. Puno sam brinuo za komentare što će tko reći. Supruga mi je govorila zašto ne bih svoja jela koja napravim objavljivao na Instagramu. Tako sam otvorio Instagram profil, ali zbog tog nekog srama sam stavio žensko ime, a čak i nisam naveo da sam iz Ljubuškog. No, malo po malo počeli su stizati samo lijepi komentari. No, i dan danas mi je to sve samo hobi i jedna razbibriga koja me odmara kada nisam na poslu. Nemam nekog interesa, novca niti plana s tim. No, opet tko zna što može biti u budućnosti”.

Razmjena iskustava i pomoć koju dijeli s pratiteljima predstavlja mu veliko zadovoljstvo.

Želja mu je samo učiti i usavršavati se.

“Ono što bi mi bilo jako drago raditi uz neke vrhunske chefove na dobrotvornim večerama, božićnim sajmovima i sličnim događajima kako bih mogao naučiti od njih. To mi je neka velika želja. To je jako lijepo, ja sam amater i samouki kuhar, a od profesionalaca bi mogao dosta toga naučiti. Neke osnove se moraju znati, naučiti i zapisati”, skromno će.

Na poslu ga pitaju kako nakon napornog radnog dana ima snage još i kuhati.

“U samom startu sam odvojio posao i kuhanje. Imao sam brojne ponude, ali nisam želio da mi kuhanje postane primarni posao. Često me na poslu pitaju kako mogu nakon svega ići kuhati. Kažem im da će i oni sigurno jesti kada dođe kući, ali da je hrana hedonizam i da je razlika između mene i njih što ja od toga radim priču. Meni nije teško, ja u tome uživam. 
Sama priprema hrane mi je odmaranje i uživanje, moj ispušni ventil od stresa”.

Prijavio bi se kaže i na Masterchef, ali…

“Kada god uhvatim vremena gledam taj kulinarski show. To je, što se tiče Hrvatske, nešto najbolje gdje amateri mogu napraviti neki iskorak. Većinom tu dođu ljudi koji nisu profesionalci u kuhanju, već su samo odlučili zakoračiti u taj svijet. Prošle godine je jedan moj prijatelj iz Čapljine išao na audiciju, ali je morao odustati jer je morao biti dva mjeseca u Zagrebu na snimanju. Meni osobno je to nemoguće. Ono što mi se sviđa, u žiriju su mladi chefovi. To su ljudi koji imaju znanja i od kojih se može jako puno toga naučiti novoga. Zamislite da ste dva mjeseca u interakciji s još 15 kuhara i profesionalcima, to je pravo bogatstvo. Visoko mišljenje imamo o toj emisiji”.

Njegov smjer u kuhinji je kombinacija tradicionalnog i egzotičnog.

“Imam mnoštvo začina iz cijeloga svijeta u svijeta. Puno ljudi mi donese s putovanja na poklon neki začin. Jedan od njih je Slobodan Tomić koji je svjetski putnik i uvijek donese nešto novo. Posljednji put su mi on i njegova supruga donijeli začine iz Zanzibara. Bitno je znati koristiti na pravi način i za odgovarajuća jela. Primjerice, prošli vikend mi je majka donijela svinjski vrat na mariniranje. Naravno da nećemo tu raditi neku egzotiku. Idemo tradicionalno sa soli, paprom, kaduljom, vriskom, zovom, nečim naše što je autohtono. 

Po njegovom receptu rađena je i “šampionska tjestenina” od raštike koja je ove godine odnijela prvo mjesto na tradicionalnoj Raštikijadi.

“Moj prijatelj Filip Nuić koji je mladi kuhar u Austriji, dao mi je ideju da napravim tjesteninu od raštike. Poslušao sam ga i ispalo je odlično. To jelo sam objavio na Instagramu. Nakon toga me zvala jedna prijateljica koja se sa svojom ekipom prijavila na Raštikijadu u Marića Gaju. Pitala me mogu li raditi po mom receptu. S tim jelom su osvojili prvo mjesto za inovativnost. Znači može se od svega tradicionalnog napraviti nešto moderno, a to i približiti mladima”.

Pitamo ga i bi li jednog dana volio otvoriti svoj restoran.

Zaljubljenik je u fotografiju, pa stoga njegova jela izgledaju još bolje.

“Imam jako puno prijatelja koji kuhaju puno bolje od mene, ali oni to ne prezentiraju. Danas je prezentacija nažalost važnija od proizvoda. Ja sam i prije ulaska u kuhanja volio fotografiju. Ovo mi je samo nastavak priče koje volim”.

U Hercegovini nedostaje kulinarskih edukacija.

“Ono što bi želio je da u Ljubuškom ili Hercegovini imamo neke edukacije gdje bi svi mogli naučiti raditi pet novih jela. Primjerice, jedan tjedan bude posvećen talijanskoj kuhinji. Pa mi od tjestenine znamo samo za špagete i makarone, a milijun je tu drugih kombinacija i vrsti”.

Otkriva i koja mu je kuhinja najdraža.

“Mediteranska definitivno. Sve ja volim probati i raditi, do sushija do marokanskih gulaša, ali opet se na kraju vratim Mediteranu i tradiciji”.

Luka je nebrojno puta bio i “renta chef”. 

“Radio sam i to. Zovne me netko od prijatelja i kaže da će mu doći na večeru šest gostiju, ali da bi volio da im ja pripremam večeru. On mi kaže što bi volio. Hoće li to biti samo pura ili pet sljedova. Ponudim ljudima najčešće tri menija uz dobro vino. Od toga napravim neku priču, da nije samo “evo vam tri kilograma mesa” i to je to”. 

Za obitelj kuhaju i on i supruga, ali kaže da je supruzi lakše.

“Naravno, moja supruga kuha svaki tradicionalna jela, jer ne mogu djeca čekati kada ću ja doći i nešto završiti. No, evo večeras smo se dogovorili da radimo nešto skupa. Uzet ćemo bocu vina i raditi neko jelo na lijep način. Neće nam kuhanje stoga biti samo obaveza i “brže-bolje” riješi nešto”. Drago mi je kad suprugu zezaju i kažu “blago tebi”. Naravno je da je njoj lakše uz mene”, zaključio je uz smijeh.