More (ni)je voda i zašto se uporno svađamo oko toga

More jest (slana) voda. Voda pak nije more!

“Zašto kažete da idete na more, a kad dođete do njega, kažete da idete u vodu? Na kojem se točno kilometru A1 more pretvorilo u vodu?” napisala sam prije puno godina status na Facebooku. I izazvala hlađenje nekih prijateljstava ljudi koji su bili uporni da tvrdoglavo drže svoju stranu.

Kako živim u Zagrebu, pola mojih prijatelja su Zagrepčani i oko svega se slažemo uglavnom, ali oko ovog more-voda ne.

Prije negoli raspravu proglasite potpuno bedastom i nepotrebnom, dajte da vam nešto ispričam. Možda ćete shvatiti zašto se ljutimo kad more zovete vodom iako niste potpuno u krivu.

Dalmatinka sam. Štoviše, napola otočanka. Život moje obitelji vrtio se oko mora. More je trebalo prijeći da dođeš do doktora, do velikog dućana, do škole. To isto more hranilo nas je.

Zbog njega smo bili siti, uvijek stola prepunog delicija. Ustajalo se rano da bi se išlo na more, hodalo se po škrapima, ronilo, vadilo vrše, parangale i općenito nam je more služilo kao besplatna butiga.

Za nas je more život, nešto oko čega si se trudio da ga savladaš i iskoristiš najbolje što možeš.

More je trud.A voda? Otvoriš slavinu i eno je, poteče. Čak i prije vodovoda bunari su služili za skupljanje vode, koja bi se potom prokuhala i pila.

Voda je jednostavna i ne ubija, more je komplicirano i može ubiti.
Ako popiješ čašu punu mora, riskiraš da zbog bubrega završiš u bolnici. Malo više mora u tijelu bi te ubilo.

Ako se zatekneš na moru kad okrene vjetar, možda ćeš kopno idući put dotaknuti ispod zemlje.

Upravo iz tog razloga jug i sjever, obala i kontinent, ne mogu jednako gledati na to kako zovemo more. Istina, more jest (slana) voda. Voda pak nije more.

Oni koji su odrasli pored mora znaju bitnu razliku između mora i vode. A to nije samo sol. More je nama cesta, polje, groblje. Mi se čak i ne kupamo toliko u moru, znali smo cijelo ljeto tri puta skočiti u more… More ljeti bilo je za turiste.

Ja sam postala taj turist i kupam se triput dnevno kad dođem na godišnji. Moji me gledaju i ne vjeruju da sam tako aktivna. Pa to je more, što mi ga nije preko glave… Eh, nije, kad živiš na kontinentu, more je odmor.

Kad živiš na otoku, more je prepreka i rad.

Ako možete shvatiti zašto nama nije svejedno kako zovete more, nadam se da sam barem malo objasnila i “pomirila” nas. Vi zovite more vodom, samo nemojte baš namjerno zezati. Jer more nije zezancija svima.

I za kraj da objasnim što je Dalmatincu more, a što voda.

Dalmatinac se kupa u moru (ili jezeru ili rijeci).
Vodu pije ili se tušira u njoj. Voda je za po doma.

Piše: Barbara Slade Jagodić

Hercegovački portal

Objava More (ni)je voda i zašto se uporno svađamo oko toga pojavila se prvi puta na Hercegovački portal.