S obzirom na smrt Svetog Oca pape Franje, zbog brojnih članaka, ali mainstream izvještavanja o smrti pape, pomalo ispod kapi u par medija proširila se vijest o obraćenju
U trenutku kad je Vatikan objavio smrt pape Franje u jednoj kosovskoj dolini odzvanjala je glazba iz crkve gdje je nekoliko desetaka muslimana sudjelovalo u neuobičajenoj ceremoniji – prelazili su na kršćanstvo, prenosi Danas.hr
Kosovo, zemlja bogate povijesti i dubokih vjerskih korijena, svjedoči o procesu koji se čini kao povratak vjeri koju su njezini preci nosili kroz stoljeća, a koja je bila potisnuta pod težinom političkih i vjerskih promjena. U trenutku kada Vatikan objavljuje smrt pape Franje, u jednoj kosovskoj dolini odvija se neuobičajena ceremonija – nekoliko desetaka muslimana prelazi na kršćanstvo. Ovaj trenutak odražava duboki vjerski i kulturni proces koji se odvija na Kosovu, a koji je usmjeren prema ponovnom otkrivanju katoličke vjere.
Vjera koja nije nestala
Iako je Kosovo pretežno muslimanska zemlja, s oko 93,5 posto muslimanskog stanovništva, vjerska baština katoličanstva nije nestala. Tijekom osmanske vladavine, mnogi Albanci su, pod prijetnjom represije i poreza, bili prisiljeni preći na islam. Ipak, mnogi su u privatnosti svojih domova nastavili prakticirati katoličanstvo. Ta praksa “tajnih katolika” ili “Laramana” (što na albanskom jeziku znači dvolični) postala je simbol izdržljivosti i otpornosti vjere, koja je, premda potisnuta, preživjela kroz generacije.
U novoj eri otvorenosti, nakon stjecanja neovisnosti Kosova 2008. godine, brojni Albanci odlučuju otvoreno prihvatiti svoju izvorno katoličku vjeru, koja je tijekom stoljeća bila skrivena u tajnosti. Ovaj proces konverzije nije samo duhovni, već i kulturni povratak vlastitim korijenima. Za mnoge Kosovarce, to nije samo čin vjerskog preobraćenja, već i način da se povežu s identitetom svojih predaka, koji su katolici postali pod osmanskim prijetnjama.
Obredi i ceremonije: Povratak vjeri
Jedan od tih trenutaka zbiva se u crkvi svetog Abrahama, smještenoj u dolini Lapušnik, gdje je 38 novih katolika, u dobi od sedam do 55 godina, primilo krštenje. Fran Kolaj, svećenik koji predvodi ove ceremonije, ističe kako su svi koji se odluče na krštenje to učinili potpuno svojom voljom, bez ikakvog vanjskog pritiska. “Pridružuju se Crkvi potpuno svojom voljom. To je 100 posto njihov izbor”, ističe Kolaj.
Ceremonije pokrštavanja postale su središnji događaji u životima novih vjernika. Lirije Gashi, 24-godišnja medicinska sestra koja je upravo prošla kroz ovaj obred, izjavila je kako se uvijek osjećala povezano s katoličkom vjerom. “Ova ceremonija kulminacija je mog duhovnog putovanja”, rekla je. Za mnoge, ovaj čin nije samo duhovni trenutak, već povratak izvornoj vjeri koju su njihovi preci prakticirali u tajnosti.
Vjerska tolerancija i društvena dinamika
Konverzije na katoličanstvo, unatoč tome što su postale sve učestalije, ne izazivaju značajne negativne reakcije u većinskoj muslimanskoj zajednici na Kosovu. Kosovo se ponosi vjerskom tolerancijom, gdje je etnicitet često važniji od vjerskih razlika. “Vjera Albanaca je albanizam”, izreka je koja naglašava zajednički identitet koji prevladava nad vjerskim razlikama. U takvom okruženju, konverzije na katoličanstvo obično nisu predmet velikih sukoba, premda, kao i svaka društvena promjena, mogu nositi sa sobom određene napetosti.
Shkelzen Gashi, povjesničar, upozorava na potencijalne političke i vjerske tenzije u budućnosti. “Kad vidite kako se ovdje političke stranke sukobljavaju, kolikim neprijateljstvom, klevetama i prijetnjama, nije isključeno da bi i vjersko nadmetanje moglo krenuti istim putem”, rekao je Gashi. Vjerska i politička ravnoteža na Kosovu uvijek je bila krhka, a postupno vraćanje katoličke vjere može potencijalno dovesti do novih izazova, jer proces konverzije ne znači samo duhovnu promjenu, već i političku i kulturnu.
Povratak korijenima
Za mnoge kosovske katolike, prelazak na kršćanstvo nije samo pitanje vjere, već i povratak korijenima. “Moji preci prakticirali su islam danju i katoličanstvo noću”, rekao je 50-godišnji umirovljenik Muse Musa, čija je obitelj krštena u crkvi svetog Abrahama. “Slavili su ramazan, no njihova srca bila su katolička. Danas je sve drugačije”, dodao je, ističući kako se danas sve više ljudi odlučuje za javno priznavanje svoje vjere.
Ovaj povratak vjeri nije samo osobni duhovni put; on je također i politički i kulturni čin, koji je utemeljen na povijesnim okolnostima i dugoj tradiciji otpora prema vladavini Osmanskog Carstva. Premda mnogi sada slobodno prakticiraju katoličanstvo, povratak ovoj vjeri je također čin povezivanja s onim što su njihovi preci nekoć bili – katolici koji su, usprkos političkim i vjerskim prijetnjama, uspjeli održati svoju vjeru živom.