Ona će vas odvesti u avanturu: Stanislava Borovac, šarmantna kraljica rijeka i planina i zvijezda Hercegovine
Nju ni vjetar ne može stići! Kad smo je tražili u Trebižatu, bila je u Mostaru, organizirala je festival murala. Dok smo stigli u Mostar, ona je već bila na biciklu, negdje iznad Neuma. Čim je sišla sa bicikla, spremila se za veslanje i planinarenje. Stanislava Borovac (36) živi sto na sat.
A kad smo je konačno stigli, ne pitajte gdje i kako, dočekala nas je sa širokim osmijehom i nevjerojatnom pričom, u kojoj riječi teku brzo i lako, preskačući jedna drugu, kao voda hercegovačkih rijeka.
Eto, tko bi rekao da ova šarmantna kraljica rijeka i planina u djetinjstvu nije mogla igrati tjelesno, zbog problema sa kičmom: urođene skolioze i kifoze.
– Kad me sretnu prijatelji iz škole nije im jasno: zar sam to ja?! Ali, evo mene, na biciklu, u čamcu, na planini, na užetu – kaže Stanislava.
Djetinjstvo
Svaki nedostatak, veli ona, može biti i šansa za napredak i jačanje. Ona tu šansu nije propustila, čvrsto ju je zgrabila, kao uže na planini.
U djetinjstvu su joj doktori rekli da su plivanje i veslanje jedine tjelesne aktivnosti kojima smije da se bavi. Nije joj to trebalo dvaput reći. Rođena je i odrastala u selu Trebižat, na obali istoimene rijeke, nedaleko od Čapljine.
– Dugo sam nosila ortoze, sve do puberteta, kada sam dva puta operirana. Nakon toga su mi doktori rekli: “e, sad možeš sve što hoćeš”! I krenula sam u akciju, gladna svega što mi je u djetinjstvu bilo uskraćeno. Fizička aktivnost me učinila i mentalno jačom, spremnijom na izazove – kaže Stanislava.
A izazova u njenom životu nije manjkalo.
Još dok je studirala na Fakultetu političkih znanosti shvatila je da se neće baviti ni novinarstvom, ni politikologijom.
– Fakultet me naučio da učim i da mislim; nije to malo. A zanimanja, kojima se danas bavim, sama sam sebi kreirala – kaže ova diplomirana politikologinja.
Stanislava je fotografkinja, skiperica, planinarka, spasiteljica, biciklistkinja, pa samostalna poduzetnica u turizmu, a odnedavno i promotorka kulturne baštine. Ima toga još. A da ne bi puno objašnjavala, ona za sebe kaže da je po zanimanju – avanturistkinja.
Počeci
Avanturu je počela u jednoj humanitarnoj organizaciji u Međugorju, gdje je, zajedno sa časnim sestrama, brinula o starim i nemoćnim ljudima.
– Kad su nam dolazili donatori iz inostranstva, uvidjela sam da im je dosadno, jer su ih, u slobodno vrijeme, vodili uvijek na ista mjesta. Onda sam ih ja povela na neke prelijepe, a manje poznate destinacije. Toga bar u Hercegovini ima na pretek. I dopalo im se – priča Stanislava.
Tako je 2014. okretna djevojka iz Trebižata došla na ideju da se bavi organiziranjem turističkih tura sa ukusom avanture.
– Nudili su mi naši donatori da me vode u SAD ili Irsku, da mi tamo omoguće posao, ali lijena sam ja da odem, kad vidim kako mi je ovdje dobro – veli Stanislava.
Pa je ostala u svojoj Hercegovini, iako je većina njenih rođaka i prijatelja odavno odmaglila na Zapad.
– Ja sam više za onu varijantu: otiđi, proputuj, vidi svijeta, pa se kući vrati. Šta će meni Amerika, ovdje u zavičaju, imam sve što volim i što mi treba. Da odem, ja više ne bih bila ja – kaže Stanislava.
Avanturistički turizam
Nabraja koje je sve obuke prošla nakon što je odlučila da je avanturistički turizam njen fah.
Položila je ispit za turističke vodiče i dobila licencu za rad u dva hercegovačka kantona u Federaciji BiH. Pa je završila obuku za planinarske vodiče u planinarskom društvu. Onda je, kroz jedan projekt, prošla edukaciju i stekla licencu za ciklo-turizam, a nedavno je postala i interpretatorica kulturne baštine, sa europskim certifikatom.
Radi mnogo europskih projekata, uz podršku respektabilnih partnera, kakav je njemački GIZ. Ide joj to od ruke.
Frilenser je, sama kreira svoje radno i svoje slobodno vrijeme. I preporučuje svima, pogotovo mladima, da na taj način sami sebi kreiraju radno mjesto.
– Treba sebi bar dati šansu za to, pa Bože moj, tko ne uspije, uvijek može naći „stalni posao“, da radi za drugog, od devet do pet – kaže Stanislava.
Sama svoja gazdarica
Ona je uspjela da (p)ostane sama svoj gazda. Ustvari, gazdarica.
– U godini korone, kad je sve u turizmu stalo, ja sam imala baš mnogo posla. E, kad sam preživjela korona krizu, onda stvarno nemam čega da se bojim – kaže Stanislava.
I ne boji se, ali baš ničeg. Upravo je ispratila grupu turista iz Belgije, seniora starijih od 50 godina, koje je na biciklima provela od Mostara do Blagaja i Počitelja, sve prugom starog hercegovačkog “Ćire”, pa onda u Čapljinu, Hutovo, Neum i Trebinje.
Bicikli na kojima su Belgijanci, za tri dana, proputovali Hercegovinu, otkriva Stanislava, imaju baterije. Kad biciklist posustane, one preuzimaju pogon.
– Te su ture jako popularne među turistima u zrelijim godinama, koji vole biciklirati, a strahuju da će ih, u nekom trenutku, izdati snaga – objašnjava Stanislava.
Kad Belgijanci odu, slijedi kanu safari na rijeci Trebižat, da se uhvati još koja tura na izmaku ljeta. A kad zajeseni ode Stanislava, sa svojim gostima, u planine.
Uglavnom, kalendar je pun, a turisti čekaju u redu da ih cura iz Trebižata povede u avanturu.
Energiju, poduzetnost i vedar duh Stanislave Borovac prepoznali su i u Fondaciji „Fridrih Eber“ u BiH, pa su je uvrstili u svoj projekat „Zvijezde Hercegovine“. S razlogom. Jer, ona je zaista zvijezda, koja može biti vodilja mnogim ženama u BiH.
srpskainfo.com
[adrotate banner="8"]