PERO JURKOVIĆ POVRTLAR IZ GABELE: PROLJETNU SALATU POKLANJAM TKO HOĆE, SADIM LJETNU NE ZNAM HOĆU LI IMATI KOME PRODATI
Pandemija korona virusa poremetila je životne tokove, više nego što se u prvi mah čini. Svjedoči o tome primjer povrtlara iz Gabele, čija je proljetna zelena salata uglavnom ostala neprodane. Međutim, oni još ne posustaju o čemu svjedoči primjer Pere Jukovića, koji kaže:
„Vidite pripremam zemlju, sistema stavljan za ljetnu salatu, koju ću saditi za koji dan, kad postavim sisteme, a ova što je stigla sada proljetna salata u plasteniku, ne znam kako je prodati. Najprije nisam mogao ići zbog ograničenja kretanja za starije od 65 godina. Par puta sam uspio nešto otpremiti, ali proizveo sam sedam tona, dvije tone puterice i pet tona kristalke. Sad kad je zabrana ukinuta, cijene su katastrofalne i nema prodaje, na veliko trideset četrdeset feninga, na pakete može bolje, ali to je za moju proizvodnju premalo“, kaže Pero Jurković, pa obrazlaže:
„Kažu meni što si pesimističan, uvijek kad govoriš o poljoprivredi, nemam što uljepšavati, to je tako. Evo neka mi dokažu da nije tako. Neka ljudi ostanu bez mjesečnih plaća, koji imaju po 1.000, 1.500 maraka, to neka im se ukine, neka ostanu bez posla, pa da vidimo što će zaraditi i koliko će onda imati“, kaže Jurković koji na upit što mu govore ljudi koji žive isključivo od zemlje, primjećuje:
„Ja imam mirovinu 370 KM, ne pokriva mi ni režije, ne znam kako će preživjeti ovu ljudi koji žive samo od poljoprivrede, ne znam? Evo neka mi netko kaže, ovi naši ljudi što su u Domu naroda u Hrvatskom saboru? Evo salatu ću baciti, ali šta će biti ubuduće, s rajčicom, s lubenicom? Mi smo u neizvjesnosti, ja ne znam tko gleda ove ljudi. Ima ljudi koji imaju jako dobra primanja i rade poljoprivredu, na su državnom proračunu, njima nije presudno hoće li u sezoni proći ili neće, ali što će ovi koji žive samo od poljoprivrede? Odakle će on, podmiriti osnovne troškove. Ja javno kažem ‘ko želi neka dođe kod mene reže salatu i nosi, na tu cijenu ja neću nikome prodavati, ja ću pokloniti.
-Unatoč problemima, vi imate planove za dalju proizvodnju?
-Ja imam planove i ja ću to odraditi, poslije vanjske salate imam namjeru saditi, glavati kupus, karfiol i kelj. Ulažem svoja sredstva koja imam, koja sam uštedio. Pa ja da nemam uštede, ja ne bi mogao živjeti po ovoj sadašnjoj prodaji. Nego imam neke uštede i to ulažem. Hoću li to prodati, ili neću, to ovisi. Bio je rat, evo, prije trideset godina, ja sam bio sigurniji u ono vrijeme, znam ako me pogodi metak, granata, gotovo, a ovako me ubija polako, pola svijeta je u karanteni, u izolaciji, tri milijarde ljudi, u izolaciji!! Kome ćeš prodati, ljudi ostaju bez posla. ‘Ko će ti kupiti kad nema novaca, nema posla. Trenutna situacija nije dobra…“, zaključuje Jurković.
Dok su na jednoj strani ljudi spremni robu poklanjati, na drugoj primjerice, sarajevskoj tržnici Markale bijeli luk je 20 KM. U Čapljini uvozni egipatski i albanski košta 6 KM itd.
Tekst i foto: D. Musa
Izvor: Radio Čapljina
[adrotate banner="8"]