Perspektivni igrači RA Čapljina govore o klubu, rukometnim uzorima, rukometnoj budućnosti…
Rukometna Akademija Čapljina je rukometni klub, osnovan u listopadu 2015. godine. Skupina entuzijasta i zaljubljenika u rukomet na čelu s predsjednikom Darijanom Boškovićem, osnovala je klub s jasnim ciljem da privuku što više djece u rukomet, općenito, sport, ali kako bi i kroz klub izrasli u dobre rukometaše, ali i još bolje ljude
Klub trenutno broji 100 polaznika, što u muškim, što u ženskim uzrastima. Imali smo nedavno priliku razgovarati i s predsjednikom kluba Darijanom Boškovićem, no, ovoga puta željeli smo nešto čuti i od mladih igrača pred kojima je blistava budućnost.
Raspitivajući se malo s boljim poznavateljima prilika u domaćem rukometu skrenuli su nam pažnju na tri imena; Slavko Previšić, Marin Perić i Matej Ljubić. S dečkima smo odlučili i porazgovarati.
Za početak smo ih upitali da nam se predstave.
Slavko: “Ja sam Slavko Previšić, igrač Rukometne Akademije Čapljine. Moj rukometni put započeo je prije šest godina kad sam se upisao u HRK Čapljinu i kasnije prešao u Rukometnu Akademiju. Taj put obilježen je brojnim turnirima, natjecanjima i utakmicama.”
Marin: “Zovem se Marin Perić. Počeo sam se baviti rukometom od malena, sasvim slučajno. Tražio sam nešto što bi mi pomoglo da nakratko zaboravim obaveze u školi, te sam u nagovoru nastavnika iz tjelesnog došao na prvi trening gdje je sve i počelo.”
Matej: “Zovem Matej Ljubić imam 17 godina i dolazim iz Rukometne akademije Čapljina. Ponajviše zbog prijatelja sam započeo trenirati rukomet i nakon nekog vremena razvila se ljubav prema tom sportu.”
Slavko može igrati na dvije pozicije, lijevog i srednjeg vanjskog, Matej igra na poziciji kružnog napadača, dok je Marin s pozicije desnog krila prešao na mjesto desnog vanjskog.
–Tako je. Igram na poziciju desnoga vanjskog. Igrao sam prije i desno krilo tako da mi nije strana ni ta pozicija, ali pozicija desnoga vanjskoga me oduvijek privlačila. Tjelesno je zahtjevna, traži puno odgovornosti i koncentracije ali to je ono što me u početku i najviše privuklo, kaže nam Marin.
Kako bi ocijenili rad u Rukometnoj Akademiji Čapljina?
-Rad u Rukometnoj Akademiji bih ocijenio kao jako aktivan, originalan i uspješan, a rad za mladog igrača je izrazito preporučljiv i pogodan te sam ja jedan od njih, kaže Slavko.
–Pa po meni RA Čapljina radi veoma dobar posao, jer pruža mlađim igračima dosta minutaže u seniorskom timu. Naravno tu ima četiri, pet starijih igrača koji nam uvelike pomažu u razvoju, dodaje Matej.
Marin Perić pak smatra kako su svi kao jedna velika obitelj.
-U klubu RA Čapljina se ozbiljno radilo od samog osnutka. Iz sezone u sezone ostavljamo dobar otisak te rastemo zajedno kao velika obitelj, te iz utakmice u utakmicu dobivamo veliku podršku navijača koji nas dodatno motiviraju. Trenersku pažnju posebno smo pridobili u ovoj sezoni, u kojoj smo uz par iskusnijih igrača sačinjeni od mladih igrača, koji sve više dobivaju značajniju minutažu na terenu, te stječu iskustvo za buduće izazove.
Kakav se rukomet igra u 1. ligi Federacije?
Slavko: Rukomet u 1. ligi Federacije BiH je vrlo agresivan, zahtjevan te traži puno rada i truda.
Marin: 1. Ligu Federacije Bih igramo drugu godinu te smo se već uhodali, kako sa protivnicima, tako i sa vlastitim uigravanjem. Rukomet koji se igra u ovoj ligi je nešto sporiji što nama ide značajno u korist jer smo brži i spremniji od većine klubova. Definitivno mjesto za razvijanje i iskustvo mladih igrača kakvi smo mi.
Matej: U 1. ligi Federacije BIH ima dosta različitih kluba pa stoga i dosta različitih načina igre. Ali većina klubova veliku pažnju daje jakoj i pokretljivoj obrani.
Kazali su nam mladi Čapljinci nešto i o tome kako vide budućnost RA Čapljina.
-Od samog osnutka RA Čapljina je dokazala mnogima za što je sposobna. Iako je bilo mnogih koji su sumnjali, mi smo svojim radom i trudom pokazali kakva je budućnost pred nama. Svaku sezonu dobijemo par igrača koji odu igrati za jače klubove što je samo po sebi veliki uspjeh, kaže za Hercu Marin Perić.
–Trenutno smo stabilan klub u 1. ligi Federacije BIH, a sad za Premijer ligu ne znam baš jer ipak rad RA Čapljine bazira se na mlađim igračima, a i za Premijer ligu treba dosta financijskih sredstava, kaže nam Matej, dok je Slavko jako optimističan kad je njegov klub u pitanju:
–Po mom mišljenju RA Čapljina može vrlo lako doći do Premjer lige, a čak i dalje!
Već dugo iz Hercegovine u svijet rukometa stižu velika imena, tako i ovi dečki imaju svoje uzore među njima.
–Moj rukometni uzor iz Hercegovine je Igor Karačić, zbog njegove požrtvovnosti i želje za uspjehom, kaže Slavko za Hercu.
Marinu je pak najdraži jedan sugrađanin:
-Da i Hercegovina i Čapljina imaju velik broj igrača koji su se uspjeli progurati te postati sjajni rukometaši. Meni jedan od najdražih igrača iz Hercegovine je moj sugrađanin, Mateo Rodin koji također igra na poziciji desnoga vanjskoga. Od Čapljine pa preko Izviđača pa trenutno u francuskom Nancyu pokazao je kako uz volju i trud ništa nije nemoguće.
Matej nam govori kako je njemu uzor ipak jedna njemački reprezentativac.
-Pa da. Najveći mi je uzor Hendrik Pekeler jer osim dobre igre u napadu veoma je važna karika i u obrani.
Za kraj mladi rukometaši otkrili su nam i svoje želje za budućnost.
Slavko: Što se tiče rukometa volio bih krenuti putem uspjeha i zaigrati u nekom europskom klubu jednog dana.
Marin: Ne razmišljam toliko unaprijed, trenutno se samo želim što prije oporaviti i vratiti na teren sa ekipom te nadoknaditi propušteno. Naravno, ako mi se ukaže neka prilika, nastojat ću da je iskoristim jer je rukomet uz školu nešto u što ulažem puno vremena i truda te bi želio da to maksimalno iskoristim.
Matej: Prvo sto želim je završiti školu a nakon nje rado bih, ako se ukaže neka prilika, nastavio igrati rukomet, a ako mi se i posreći zaigrati za neki od većih europskih klubova kao što su Veszprem, Vardar ili Barcelona.
Za kraj informacija, da ovi vrijedni, skromni i marljivi mladi rukometaši, sutra u Čitluku u GSD od 19 sati, igraju prvenstvenu utakmicu protiv HRK Međugorje, pa sve ljubitelje rukometa koji su u blizini da svrate i vide na dijelu ove mlade talente.
Ima ih u RA Čapljina još osim naših sugovornika, no o njima nekom drugom prilikom.
Nadamo se da će nas i oni jednoga dana uveseljavati poput; Karačića, Alilovića, Buntića, Muse, Šege, Marina Marića i ostalih rukometaša iz naše Hercegovine, piše herca.com.hr
[adrotate banner="8"]