U emisiji Fokus RTV Herceg-Bosne, urednika i voditelja Jurice Gudelja, o dubokim uzrocima kronične nefunkcionalnosti Bosne i Hercegovine te aktualnim političkim krizama govorili su ministar pravde BiH Davor Bunoza i politolog Ivan Pepić.
Politički i pravni izazovi s kojima se susreću Hrvati u BiH bili su okosnica detaljne analize, uz poseban osvrt na ulogu međunarodne zajednice i domaćih aktera.
Gosti su raščlanili zapaljivu predizbornu retoriku, destruktivne posljedice nametnutih odluka visokih predstavnika te najnovije presude Europskog suda za ljudska prava koje se pogrešno tumače u javnostima u BIH. Snažna poruka poslana je i u pogledu nužnosti sustavnog lobiranja za hrvatske nacionalne interese u ključnim zapadnim centrima moći, prvenstveno Washingtonu i Bruxellesu, gdje se donose strateški važne odluke.
Odgovor na povijesni revizionizam
Osvrćući se na nedavnu rezoluciju Narodne skupštine Republike Srpske o zabrani veličanja NDH, Pepić je istaknuo kako taj dokument ciljano dolazi u trenutku obilježavanja obljetnice HVO-a u Derventi te da svjesno počiva na dezinformacijama. Pojasnio je da spomenik na Modranu ne sadrži nikakvo ustaško slovo “U”, već isključivo reflektira amblem 3. bojne 103. brigade HVO-a, uz nacrtanu hrvatsku trobojnicu i povijesni grb.
Politolog je ocijenio da se herojski Domovinski rat neopravdano pokušava povezati s fašističkim pokretom zbog uskih predizbornih potreba Milorada Dodika, koji se našao pod snažnim pritiskom tamošnje oporbe. Komentirajući pak izjavu bošnjačkih predstavnika o navodnoj islamofobiji, primijetio je da takvih prijetnji od hrvatskih političara u BiH nema, te podsjetio da su upravo bošnjački predstavnici godinama otvoreno podržavali nametanje političkih predstavnika Hrvatima.
Štetnost radikalne retorike
Ministar Davor Bunoza upozorio je kako sveprisutni govor mržnje i radikalna retorika političkih aktera izravno blokiraju europski put i sprječavaju postizanje neophodnih kompromisa u Bosni i Hercegovini. Kao posebno zabrinjavajuće i ružne poruke naveo je izjave visoko rangiranih političara koji izražavaju žaljenje što određeni narod nije više pobijen u Drugom svjetskom ratu ili pak konstitutivne narode nazivaju podstanarima u vlastitoj državi.
Istaknuo je i postojanje evidentnih dvostrukih kriterija dijela međunarodne zajednice. Kao jasan primjer takvog selektivnog pristupa, Bunoza je naveo situaciju u kojoj je jedan aplikant pred Europskim sudom nazvao visokog predstavnika fašistom i čuvarom logora Auschwitz, na što strani diplomati uopće nisu reagirali, dok se istovremeno oštro sankcioniraju puno blaži potezi. Dodao je kako mnogi domaći političari takvim ponašanjem samo pokušavaju prikriti vlastiti nerad.
Posljedice nametnutih odluka
Analizirajući ulogu međunarodne zajednice, Pepić je naglasio kako su strane intervencije stvorile sindrom ovisnosti u kojem domaći političari isključivo očekuju da im OHR rješava probleme i donosi odluke umjesto njih. Podsjetio je da su takozvani Barryjevi amandmani iz 2000. godine protuustavno otvorili vrata dekonstituiranju Hrvata, a da je sam OESS prethodno utemeljio pravila prema kojima Bošnjaci mogu Hrvatima birati člana Predsjedništva BiH.
Zbog toga Pepić smatra da je krajnje vrijeme za ukidanje bonnskih ovlasti jer bi tek to prisililo domaće aktere na preuzimanje stvarne odgovornosti. Podsjetio je na grube pogreške iz prošlosti, poput upada UNPROFOR-a u dom obitelji Kupreškić i nametanja Statuta Grada Mostara 2004. godine, istaknuvši da se Hrvatima danas pod hitno mora primijeniti remedijalno pravo te vratiti oduzeto političko dostojanstvo i pravo na legitimno predstavljanje.
Tumačenje europskih presuda
Komentirajući izbornu reformu i pravosudni okvir, Bunoza je pojasnio da najnovije presude Europskog suda za ljudska prava nipošto ne traže ukidanje konstitutivnosti, već isključivo osiguravanje prava na kandidaturu svima. Odbacivanje aplikacija poput one Zlatana Begića i Demokratske fronte dokazuje da se pred međunarodnim sudovima ne može rušiti ustavna struktura pod krinkom zaštite ljudskih prava putem actio popularis tužbi.
Ministar je naglasio da te presude, u kombinaciji s odlukom Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić, jasno traže precizno i legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda u domovima naroda. Bunoza je podsjetio i na aktualnu praksu koja potvrđuje da izborne jedinice mogu biti usklađene s administrativnim granicama županija, o čemu je razgovarao i s europskim dužnosnicima koji danas puno bolje razumiju stvarne bh. prilike.
Južna interkonekcija i lobiranje
Osvrćući se na bošnjačke zahtjeve za takozvanim proporcionalnim zastupanjem, Pepić je upozorio da oni ciljano žele srušiti daytonski sustav koji narodima jamči pravo veta i zaštitu vlastite autonomije. Zbog toga je istaknuo nužnost snažnijeg lobiranja u Washingtonu, naglasivši da hrvatsko pitanje u svijetu trenutačno gotovo da i ne postoji te da Hrvati iz BiH nisu dovoljno vidljivi u međunarodnim krugovima.
Kao ključan primjer naveo je Južnu plinsku interkonekciju, projekt o kojem se godinama pregovara. “Prema javno dostupnim informacijama, Amerikanci će preuzeti taj projekt, ali će se vjerojatno otvoriti d.o.o. sa sjedištem u Sarajevu, kojim će predsjedati Amer Bekan. Postavlja se pitanje zašto nije ispregovarano da to poduzeće bude u Mostaru i što će se dogoditi ako taj d.o.o. na kraju prebaci ovlasti BH Gasu”, istaknuo je Pepić.
Poručio je kako su to legitimna pitanja koja treba otvarati jasnom politikom bez straha, jer se karte na globalnoj razini ponovno miješaju.
Stvarni rad na europskom putu
Ministar Bunoza na kraju je istaknuo kako oni politički akteri koji se u javnosti najviše zaklinju u državu Bosnu i Hercegovinu zapravo nisu predložili niti jedan reformski zakon ključan za njezin europski put u zadnje tri godine. Za razliku od njih, hrvatski predstavnici aktivno rade na pronalasku konkretnih rješenja, te je nedavno pokrenut i akcijski plan za provedbu presuda ESLJP u koji se planski uključuje domaća pravna struka i bivši suci.
Zaključio je kako je stranim diplomatima u Sarajevu sve jasnije tko su stvarni kočničari napretka kada im se izravno prezentiraju konkretni statistički podaci o radu Vijeća ministara. Umjesto jeftinih lažnih narativa, Bunoza smatra da jedini istinski put naprijed predstavlja donošenje važnih reformskih zakona, poput onoga o sukobu interesa i zaštiti osobnih podataka, čime se dokazuje da Hrvati istinski predvode stabilizaciju BiH./HMS/
