Ravnatelj Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije don Mirko Šimić u emisiji Kompas RTV-a Herceg-Bosne poručio je kako Kristova muka i Uskrs, u vremenu kaosa, pozivaju na unutarnje preispitivanje i dublji odnos s Bogom, pri čemu svećenici imaju zadaću usmjeravati vjernike na duhovni rast. „Isus promatra vjeru svakoga od nas onakvima kakvi jesmo. Grešnik priznaje svoju slabost, dok oholi farizej ne vidi potrebu zaviriti u sebe.”
Manipulacije religijom
Osvrnuo se i na pokušaje tumačenja aktualnih sukoba, osobito na Bliskom istoku, kroz prizmu apokaliptičnih zbivanja.
„Bog jedini zna kada će se to vrijeme dogoditi“. Upozorio je da takva tumačenja od strane političkih moćnika predstavljaju ljudske pokušaje manipulacije religijom, uz istodobno kršenje ljudskog dostojanstva. „U eshatologiji oni su zadnji koji mogu nešto reći, bez obzira radi li se o islamu, židovstvu ili kršćanstvu.”
Poručio je kako u BiH nedostaje mudrosti po pitanju rata na Bliskom istoku. „Prečesto se prilagođavamo ili tražimo stranu na koju bismo se pozicionirali. Ne smijemo zauzimati strane.“
Kršćani na rubu opstanka
Dan prije izbijanja rata na Bliskom istoku don Mirko Šimić boravio je u Svetoj zemlji, te ga se posebno dojmilo što je riječ o prostoru kojim je Isus hodao u zadnjim danima svoga života, ali i težak položaj malobrojnih kršćana koji ondje žive.
„Kustodijom Svete zemlje upravljaju franjevci koji ohrabruju katolike na ostanak, no zbog ekonomskih poteškoća kršćani sve više napuštaju to područje.” Dodao je kako ga je posebno dirnula ploča u Getsemanskom vrtu, koja svjedoči o doprinosu Hrvata, istaknuvši da to „budi osjećaj sreće i ponosa”.
Kazao je kako mu je drago što je mons. Petar Rajč imenovan prefektom Papinskog dvora, istaknuvši da je riječ o jednoj od najvažnijih funkcija u Vatikanu, zaduženoj za organizaciju papinskog protokola i susreta s državnicima, te da je posebno ponosan što tu službu obnaša čovjek naših korijena.
Ne smeta mi pozorište
Naglasio je kako vjerodostojnost političara u BiH vidi u odgovornosti i radu za dobrobit ljudi na svim razinama, upozorio je da nedostatak vizije dovodi do iseljavanja i stagnacije. „Odgovornost znači raditi za dobrobit ljudi – kroz gospodarstvo, zapošljavanje i stvaranje uvjeta za ostanak. Bez toga nema ni vizije, a bez vizije ljudi odlaze.”
Osvrnuo se i na protivljenje izgradnji Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru, te rekao kako je riječ o zadiranju u sekularna pitanja, dodavši da se nikada ne bi protivio izgradnji pozorišta ako ono nekome služi i ima svoju svrhu.
Govoreći o javnom prostoru, upozorio je i na govor mržnje pojedinih bošnjačkih političara te da su izjave takvog sadržaja posebno zabrinjavajuće jer dolaze od osoba s političkom odgovornošću. Naglasio je kako takva retorika produbljuje podjele, potiče napetosti i vodi daljnjoj izolaciji i getu. Poručio je da odgovorni u društvu ne bi smjeli koristiti takav govor, već da ga treba sankcionirati.
Radnik nije trošak
Naglasio je i važnost pravedne raspodjele dobara i odgovornost poslodavaca da osiguraju dostojanstvene uvjete rada i pravednu plaću radnicima. „Gomilanje kapitala bez brige za radnike stvara nezadovoljstvo i potiče odlazak zaposlenih, dok dostojanstven život podrazumijeva pošten rad, odmor i primanja od kojih se može živjeti.” Dodao je kako mnoge obitelji ovise o jednoj plaći te da je nužna pravednija raspodjela dobara, na što je upozoravao i Benedikt XVI.
Dom koji povezuje starije i najmlađe
Rekao je kako se humanost očituje kroz konkretna djela pomoći potrebitima te da se u Caritasu svakodnevno susreću s ljudima koji ne mogu podmiriti osnovne životne potrebe. Upozorio je na velike socijalne razlike i dodao kako i mala pomoć može nekome značiti mnogo. „Caritas, unatoč ograničenim mogućnostima, nastoji pomoći koliko može, ali siromaštvo bi se moglo ublažiti kada bi se svatko više posvetio pomoći ljudima u svojoj zajednici.”
Govoreći o Caritasovu domu za stare i nemoćne u Lugu kod Kiseljaka, istaknuo je kako projekt, inspiriran iskustvima iz Njemačke, povezuje skrb za starije i najmlađe kroz dom i dječji vrtić, potičući međugeneracijsku povezanost. Naglasio je i važnost brige za korisnike, osobito one koji nemaju posjete. „Tek dvije i nešto godine radimo tamo i stvaramo tim odgovornih ljudi. Uvijek ima onih kojima nitko ne dolazi, osobito za blagdane kada se osjećaju usamljeno, zato nam je važna pastoralna skrb uz predani rad osoblja.”
Povezuje Hercegovinu i Bosnu
Don Mirko Šimić je svećenik koji svojim djelovanjem povezuje Hercegovinu i Bosnu, ali i otvara pitanja o položaju katolika u zemlji koja i dalje traži svoj mir. Doktorirao je u Innsbrucku i Grazu na temu Katolička Crkva u vrijeme prijelomnice (1991-1995) i njezin doprinos razvoju demokratskog društva u Bosni i Hercegovini u svjetlu enciklike Pacem in terris. Više o svemu u videu emisije Kompas. /HMS/
