Obuzdavanje vatrene buktinje koja je gutala deponiju Uborak pored Mostara, te cijeli grad prekrila otrovnim dimom, ne bi bilo moguće bez Tomislava Gržetića, 42 godišnjeg pilota i njegovih kolega, Krešimira Vlašića i Gorana Horžića.
Gržetić je već 14 godina profesionalni pilot, porijeklom s otoka Krka, s adresom u Zagrebu. Dosta vremena boravi u Mostaru, kao i u zraku, jer leti i za švicarsku firmu, kao kapetan Airbus-a na linijama za Bliski Istok.
– Bez dobre suradnje s Vatrogascima, civilnom zaštitom, GSS-om, Aerodromom Mostar, agencijom BHANSA, ovakve operacije ne bi bile izvodive, pošto sve zavisi od raspoloživosti i usklađenosti – ističe, za Avaz, pilot.
Objašnjava da nema planiranih letova jer se sve dešava “ad hoc”, kroz specijalnu operaciju i poziv dežurnim pilotima na aerodromu.
Prošle godine smo imali jedan zrakoplov, koji je opravdao svoje postojanje ovdje i potrebu a ove godine smo s dva zrakoplova u regiji povećali učinkovitost.
Najvažnija je odlična suradnja zemaljskih snaga, koje nas aktiviraju kroz Civilnu zaštitu, kako bi u komunikaciji s njima na siguran način obavili operaciju kako bi svaka vodena bomba završila tamo gdje njima odgovara i gdje je najpotrebnije.
Gašenje deponija se u načelu ne radi zrakoplovom iz više razloga, jedan su i otrovni plinovi, drugo su neki potencijalno eksplozivni materijali i plinovi poput metana, ali smo im pokušali omogućiti tu inicijalnu pomoć kako bi oni mogli se približiti požaru i gasiti. To je bilo poprilično eruptivno, kada su gume počele gorjeti i to skladište otpada.
-Mi ne gasimo požar već samo asistiramo zemaljskim snagama i zatvorimo konstrukciju požara, kako bi oni mogli ući i to završiti. Zrakoplovom ne možemo završiti požar, već samo ga izolirati kako bi pomogli vatrogascima na tlu.
Gržetić ne smatra da je njegov posao mnogo manje riskantan nego posao vatrogasaca na zemlji.
-Dole u dimu ne vide kompletnu sliku što se događa i mislim da je puno riskantnije to što su oni na zemlji i što maltene se može obrušiti komad zgrade na njih, a oni nisu svjesni da to već je izgorjelo iznutra.
Imali smo riskantnih letova zadnjih četiri, pet dana, gasili smo na vrhovima oko Blagaja i na Blidinju u dolini, sa smicanjem vjetra, s rotorima i strujanjima zraka, gdje vam udar vjetra doslovno pomakne zrakoplov za 5-6 metara. Puno je to riskantnije nego ovo, iako je možda ispalo ovo mnogo atraktivnije.
Mi smo tu dežuramo i onda po pozivu dižemo zrakoplov, kada strukture za odlučivanje u kojoj su ljudi iz civilne zašite s vatrogascima donesu odluku.
Vlasnik tvrtke Air Panonija Krešimir Vlašić je tu ponajviše, on je tu nekih dvadesetak dana mjesečno, imamo i kolegu iz Južnoafričke republike, te još jedan kolega iz Zadra, koji leti s nama. Nisam ja tu izoliran neki čovjek samo što ja imam tu kameru na zrakoplovu pa privučem puno više pažnje nego kolege.
Republika Srpska i ekipa iz Banja Luke ima vrlo dobro razrađenu taktiku i letačku operaciju s helikopterima koji gase požare, ali jedno što to nema dovoljno je kapaciteta. Ali oni su vam usklađeni s EU standardima i svi su školovani po vrlo ozbiljnim institucijama po Europi. Njihova operacija s gašenjem je na istoj razini kao Air Tractor, samo s manjim kapacitetom zbog nosivosti helikoptera. /HMS/
