Više od 50.000 ljudi prešlo je jučer i danas iz Maroka u španjolsku Ceutu, kopnom i morem. Španjolske vlasti objavile su da se u Maroko već vratilo više od 48.300 ljudi, dok je na španjolskoj strani granice pronađeno 57 tijela. Neki su se utopili, a drugi su stradali u gužvi pri pokušaju prelaska graničnog lukobrana.
Iza velikih brojki uglavnom su mladi ljudi koji su novinarima govorili da su u Ceutu krenuli u potrazi za poslom i boljim životom.
Neke su potaknule i neutemeljene poruke prema kojima će nakon ulaska dobiti smještaj, dokumente ili mogućnost odlaska na europsko kopno. Njihove izjave pokazuju što su očekivali, što ih je dočekalo i zašto su se mnogi vratili već nakon nekoliko sati ili jedne noći.
“U Maroku nema ničega”
Dvadesetpetogodišnji Muad iz Fnideqa, marokanskog grada neposredno uz Ceutu, plivao je oko sat vremena kako bi stigao na španjolsku stranu. Sa sobom je imao kupaće hlače, mobitel i nešto novca.
Nakon što je izašao iz mora, rekao je za portal elDiario.es da je došao pronaći posao i pomoći obitelji.
“Došli smo iskoristiti život, raditi i pomoći roditeljima. U Maroku nema ničega”, rekao je Muad.
Nedugo nakon njega u Ceutu je stigao Hassan, još mlađi Marokanac. Nije znao kakav bi posao mogao pronaći, ali je rekao da želi raditi i imati dobar posao. U razgovoru za španjolski portal obojica su govorila ponajprije o zaposlenju, zaradi i želji da pomognu svojim obiteljima.
“Rekli su nam da ćemo dobiti smještaj i vizu”
Osamnaestogodišnji Mohamed krenuo je iz Feza, oko 290 kilometara udaljenog od granice. Ne radi i ne školuje se. U Ceutu je prešao preko graničnog lukobrana, ali se već sljedećeg dana vratio u Maroko.
Rekao je za El País da su mu prije puta govorili kako će u Španjolskoj dobiti smještaj i vizu koja bi mu omogućila odlazak u Algeciras, na europskoj strani Gibraltarskog tjesnaca. Nije poznato tko mu je to obećao.
“U Španjolskoj nam nitko nije pomogao. Rekli su nam da ćemo dobiti smještaj i vizu za Algeciras, ali sve je bilo laž”, rekao je Mohamed.
Nakon povratka u Fnideq odmarao se s drugim iscrpljenim mladićima i pokušavao pronaći prijevoz do Feza. El País piše da su mnogi migranti noć proveli na otvorenom, u vrtovima i na praznim zemljištima. Neki su hranu dobili od stanovnika Ceute, dok su drugima članovi obitelji slali novac.
Prema istom izvoru, prema granici su krenule i obitelji s djecom, potaknute neutemeljenim porukama da će granicu moći prijeći bez zapreka te potom nastaviti prema ostatku Španjolske i Europe.
Suprug je zaplivao, ona ostala s dvije kćeri
Dvadesettrogodišnja Fatima Mahli iz Tetuana pokušala je prijeći granicu sa suprugom i dvjema kćerima. Vjerovala je da će cijela obitelj moći pješice prijeći u Ceutu, ali njezin suprug rano se ujutro odvojio od njih i pokušao doplivati do španjolske strane.
Reutersovi novinari zatekli su Fatimu i djevojčice kako sjede na travi uz cestu koja vodi prema graničnom prijelazu. Nisu uspjele prijeći, ali se zbog gužve i policijskih blokada nisu mogle ni vratiti kući.
“Mislila sam da ću granicu moći prijeći pješice. Sada smo zaglavljene ovdje i ne možemo se vratiti kući”, rekla je.
“Nadala sam se da ćemo prijeći kao obitelj, ali moj se suprug rano probudio, otišao prvi i zaplivao”, dodala je Fatima. U Reutersovu izvještaju nije navedeno je li njezin suprug stigao do Ceute ni je li se obitelj poslije ponovno okupila.
Majci rekla da ide u večernju šetnju
Među maloljetnicima koji su preplivali do Ceute bila je i 16-godišnja Hadiya. Do španjolske obale stigla je nakon tri sata plivanja uz pomoć koluta za napuhavanje. Rekla je da u Španjolskoj želi nastaviti igrati nogomet.
Majci nije rekla kamo ide.
“Rekla sam joj da navečer idem u šetnju s prijateljicom”, ispričala je drhteći nakon izlaska iz mora. Potom je tražila telefon kako bi majci javila da se te večeri neće vratiti kući.
“Kao životinje, bez hrane i vode”
Sedamnaestogodišnji Hamza proveo je u Ceuti oko 20 sati prije nego što se odlučio vratiti preko granice.
“Ovdje smo kao životinje. Nema hrane ni vode”, rekao je novinaru portala elDiario.es dok se vraćao prema Maroku.
Centri za smještaj maloljetnika u Ceuti već su bili puni, a neki su mladići izbjegavali otići vlastima jer su se bojali da će ih vratiti u Maroko. Među njima je bio 16-godišnji Brian iz Tetuana, čiji brat već živi u Španjolskoj.
Brian je rekao da mu je brat savjetovao da pričeka prije odlaska u prihvatni centar jer je novopridošlih mnogo i postoji mogućnost da ih vlasti vrate. Istodobno je razmišljao treba li ostati ili se vratiti zbog gladi, žeđi i nedostatka smještaja.
“Spavao sam na ulici kao pas, premještajući se između plaže i pločnika jer nas je policija progonila”, ispričao je.
Brian je rekao da kod kuće ima veliku obitelj kojoj želi financijski pomagati. Unatoč onome što je doživio prve noći, smatrao je da je “bilo što bolje od Maroka”. Dok je razgovarao s novinarom, majci je slao poruke i tražio njezin savjet.
“Više ni sam ne znam zašto sam došao”
Reuters je razgovarao s mladim Marokancem iz Tangera koji se također odlučio vratiti. Rekao je da u Ceuti nije uspio pronaći hranu ni smještaj, iako je sa sobom ponio nešto novca.
“Iskreno, više ni sam ne znam zašto sam došao, a sada se vraćam”, rekao je.
Dodao je da nije jeo od ručka prethodnog dana te da ono što su učinili “nije ni dobro ni ugodno”. Reutersovi novinari vidjeli su stotine ljudi kako se u Maroko vraćaju preko graničnih prijelaza i otvora u ogradi. Dio njih također je rekao da u Ceuti nije pronašao hranu ni mjesto za spavanje.
Razlozi povratka nisu bili jednaki za sve. Neki su se vratili zbog gladi, žeđi, spavanja na otvorenom i neispunjenih očekivanja. Španjolska vlada rekla je da se većina vraćala dobrovoljno, no elDiario.es navodi da su policajci u središtu Ceute prilazili skupinama mladih, poticali ih da se vrate i pokazivali im put prema granici./HMS/
