Na istoku Afrike, u siromašnom dijelu Kenije, nekoliko zrna zlata pravo je bogatstvo. Stoga ne iznenađuje što je jedan pronađeni grumen bio dovoljan da pokrene tisuće ljudi i malo selo pretvori u pravi rudarski kamp. Kopa se bez prestanka, a vlasti pokušavaju pod nadzorom držati zlatnu groznicu koja je stigla gotovo preko noći.
Gubitak koze vrijedan zlata – doslovno. Jer tražeći nju, našao je 3 grama dragocjenog metala i prodao ga za 280 dolara. Tisuće ljudi čule su za njegovu priču pa je mirno selo Cheporor na zapadu Kenije zahvatila zlatna groznica.
– Tražio sam kozu koja je nestala. Mislili smo da se negdje u grmlju ojarila. Slučajno sam naišao na žene koje su ispirale zlato iz rijeke. Pridružio sam im se i otkrili smo da ovdje ima zlata, ispričao je mještanin Manasse Lomachar.
Uskoro su nahrupile mase, ali se već nakon nekoliko dana pokazalo da je između onoga čemu su se ljudi nadali i onoga što mogu pronaći – velika razlika.
– Imali smo oko 10.000 ljudi iz cijelog područja, susjednih okruga, pa čak i iz Ugande. No broj se drastično smanjio, na otprilike 2500 ljudi. Svaki dan vidimo da ih je sve manje, a očekivanja su bila vrlo velika, kazao je Samuel Kiarie, zamjenik povjerenika okruga West Pokot.
Nada ipak umire posljednja. I dalje su motike i lopate u akciji, zemlja se ispire u mutnoj vodi, a svaki novi sjajni trag dovoljan je da se ostane još koji dan. Neki su stigli izdaleka i za put dali svu ušteđevinu pa im povratak kući bez zlata nije opcija.
– Velik je problem smještaj. Nema kuća. Spavamo ispod drveća, ujutro nastavljamo raditi. Radimo i danju i noću i ne možemo se vratiti kući dok nešto ne pronađemo, objasnio je Mugish Godfrey, rudar iz Ugande.
Okrug West Pokot graniči s Ugandom, a u velikom priljevu tisuća novih stanovnika u malo pogranično selo neki su vidjeli priliku za zaradu, bez kopanja. Na improviziranim štandovima prodaju hranu i piće, ali ni njima ovdje nije lako, a ne osjećaju se ni sigurno.
– Šuma usred planine. Nemamo čistu vodu ni za piće ni za kupanje. Posebno je teško ženama. Noću moramo same pronaći sigurno mjesto jer većina ljudi koji ovdje spavaju su muškarci, naglasila je trgovkinja Irene Ameja.
Pojačane su policijske ophodnje radi sigurnosti žena i djevojaka, a na terenu su i zdravstvene službe kako bi se spriječilo širenje zaraznih bolesti.
Nekoliko kamiona iskopanog materijala prevezeno je na obradu. Dok se čekaju podaci o tome koliko ondje zlata uistinu ima, najuporniji ne odustaju od potrage, i dalje se lome između nade i razočaranja, najsnažnijih simptoma zlatne groznice. /Hina/HMS/
