Bosna i Hercegovina ulazi u završnicu kampanje za Opće izbore koji će biti održani u nedjelju, 4. listopada 2026. godine. Prema podacima Središnjeg izbornog povjerenstva BiH, u Središnji birački popis upisana su 3.414.364 birača.
Birači će odlučivati o članovima Predsjedništva BiH, zastupnicima u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH i Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH, zastupnicima u Narodnoj skupštini Republike Srpske, predsjedniku i potpredsjednicima Republike Srpske te zastupnicima u skupštinama županija u Federaciji BiH.
Jedna od tema koja ponovno zauzima značajan prostor u kampanji je izbor člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda. O izbornom modelu, kandidatima i pitanju izbornog legitimiteta za Bljesak.info komentirao je politolog Marin Čuljak.
Njegov komentar prenosimo u izvornom obliku.
Izborni zakon Hrvatima pruža mogućnost da samostalno izaberu svoga legitimnog člana Predsjedništva BiH. Pruža mogućnost, ali ne jamči izvjesnost. Čak i u slučaju da svi Hrvati u BiH s pravom glasa izađu na izbore i svi daju glas jednom kandidatu, može se dogoditi da taj kandidat ne bude izabran za Hrvatskog člana Predsjedništva. Zato je Izborni zakon neustavan, i zato ga treba što prije promijeniti i uskladiti s Ustavom BiH.
Zbog takvog Izbornog zakona i bošnjačkog izbornog inženjeringa do sada smo četiri puta imali nelegitimnog, nametnutog hrvatskog člana Predsjedništva koji nije bio izraz hrvatske nego bošnjačke izborne volje. Samim time, de facto, to nisu ni bili hrvatski nego bošnjački predstavnici u Predsjedništvu BiH.
Na izborima ove godine imamo tri kandidata za Hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Jedan od njih, Slaven Kovačević, ne samo da nije hrvatski, nego je i izrazito anti-hrvatski kandidat za Hrvatskog člana Predsjedništva. Kovačević se ni formalno ni sadržajno ne nudi kao predstavnik hrvatskom biračkom tijelu, niti računa na njegove glasove.
Dvoje preostalih kandidata nominalno jesu legitimni hrvatski kandidati za Hrvatskog člana Predsjedništva jer su ih kao svoje kandidate istakle hrvatske stranke. Darijana Filipović kandidat je HDZ BiH, a Zdenko Lučić kandidat Hrvatske Petorke. I Filipović i Lučić primarno računaju na hrvatske izborne glasove. To im je zajedničko, ali postoji i jedna ogromna i vrlo važna, nacionalno i politički presudna razlika.
Iz cijele kampanje jasno je kako se Darijana Filipović obraća isključivo hrvatskom izbornom tijelu i priznaje samo hrvatski izborni legitimitet. Vidljivo je to i na razini javnoga oglašavanja – na njenim plakatima doslovno piše Hrvatska članica Predsjedništva BiH.
S druge strane, na plakatima Zdenka Lučića, nigdje ne nalazimo informaciju da se radi o kandidatu za Hrvatskog člana Predsjedništva. Ni u javnim istupima Lučić se ne deklarira kao kandidat za Hrvatskog člana Predsjedništva, niti svoju kampanju gradi na tom načelu. Dapače, više ili manje otvoreno politički koketira s bošnjačkim izbornim tijelom i nudi im se kao kandidat za kojega bi mogli glasati.
Po načinu kako vodi kampanju, očito je kako Zdenko Lučić računa na takozvani dvostruki izborni legitimitet, to jest, računa i na hrvatske i na bošnjačke glasove.
Time dolazimo do one već spomenute ogromne i vrlo važne, nacionalno i politički presudne razlike između kandidatura Darijane Filipović i Zdenka Lučića. Filipović računa samo na hrvatske izborne glasove i priznaje samo hrvatski izborni legitimitet, dok Lučić računa i na hrvatske i na bošnjačke izborne glasove i time faktički zagovara i provodi načelo dvostrukog izbornog legitimiteta.
U situaciji kada su Bošnjaci u Federaciji BiH, zbog velike brojčane nadmoći, u mogućnosti izabrati dva člana Predsjedništva, a Hrvati čak i uz pretpostavku da svi glasaju za jednog kandidata ne mogu biti sigurni da će taj kandidat biti izabran, zastupati načelo dvostrukog izbornog legitimiteta može se okarakterizirati kao neustavno i antihrvatsko političko djelovanje.
Da je bilo političke mudrosti i nacionalne odgovornosti, u postojećim ustavnim i političkim okolnostima, trebao je biti samo jedan hrvatski kandidat za Hrvatskog člana predsjedništva. Ako već postoje dva hrvatska kandidata, bilo je nužno da oba kandidata jasno i nedvosmisleno potvrde da priznaju samo hrvatski izborni legitimitet./HMS/
