Britanski član Doma lordova Christopher Geidt, nekadašnji privatni tajnik kraljice Elizabete II., u tekstu za EUAlive predložio je da se Ured visokog predstavnika (OHR) zatvori u unaprijed određenom roku, umjesto da se njegov kraj veže uz ulazak BiH u Europsku uniju.
Geidt piše kako je spor oko izbora nasljednika visokog predstavnika otkrio dublju podjelu između Washingtona i Bruxellesa oko toga što učiniti s međunarodnim protektoratom koji je trebao nestati prije nekoliko desetljeća.
„Sjedinjene Američke Države u pravu su kada tvrde da BiH mora prevladati strani nadzor bez jasnog kraja. Međutim, ako Washington želi Bosnu koja je otvorena za američka ulaganja i gospodarsku suradnju, puko slabljenje mehanizma koji je upravljao zemljom tri desetljeća neće dovesti do toga”, piše Geidt.
Kao dokaz navodi zastoj u izboru novog visokog predstavnika. Europljani, kako piše, ne žele raspustiti OHR i njegove bonske ovlasti, dok ih Washington smatra neodgovornom preprekom suverenitetu. Jedni sumnjaju da se Amerikanci žele umiješati u institucije koje je Bruxelles godinama gradio, a drugi da Europljani žele očuvati protektorat koji je odavno ispunio svoju svrhu.
„Obje sumnje sadržavaju dio istine, a nijedna strana nema koristi od paralize”, ocjenjuje.
Podsjeća da je Christian Schmidt podnio ostavku 1. srpnja, nakon čega je njegov zamjenik, američki diplomat Louis Crishock, postao vršitelj dužnosti. Tako, primjećuje Geidt, Amerikanac trenutačno upravlja aparatom koji njegova vlastita vlada želi smanjiti. Rok za izbor nasljednika, 14. srpnja, prošao je bez dogovora. Razlog nije bila opstrukcija iz BiH, nego to što veleposlanici Vijeća za provedbu mira (PIC) nisu postigli kompromis.
„Ako je cilj suverenija i gospodarski otvorenija Bosna, pitanje nije treba li OHR trajati zauvijek, jer očito ne bi trebao, nego kako iza sebe ostaviti državu sposobnu opstati bez njega”, piše Geidt.
Nadzor bez kraja
Daytonski sporazum opisuje kao dokument kojim je zaustavljen rat podjelom vlasti na bošnjački, srpski i hrvatski blok. Prema njegovim riječima, to nije bio ustav funkcionalne države.
„BiH ostaje suspendirana između te hitne arhitekture i normalnog života suverene nacije”, napisao je.
Problem, prema njegovoj ocjeni, nisu same institucije BiH, nego nadzor bez vidljivog kraja. On ne potiče reforme, a političarima omogućuje da se skrivaju iza izvanrednih ovlasti visokog predstavnika. Stanje je, dodaje, pogoršano zanemarivanjem. PIC se na ministarskoj razini nije sastao gotovo 20 godina, a jedan visoki europski diplomat primijetio je da u Bruxellesu malo tko još mnogo zna o BiH, a još manje ih je za nju zainteresirano.
Apsurdnim naziva i članstvo Rusije u PIC-u: država koja vodi rat protiv jednog europskog susjeda sudjeluje u odlučivanju o miru u drugome.
Ni domaće političare ne oslobađa odgovornosti.
„Mnogi su i dalje zarobljeni u prošlosti i djeluju provokativno upravo zato što ih ovlasti visokog predstavnika štite od posljedica. Međutim, protektorat je ukorijenio kulturu u kojoj je odgovornost uvijek tuđa”, piše Geidt.
Podsjeća da je OHR trebao biti zatvoren 2007., a potom i 2008. godine. Umjesto toga, rok se pretvorio u Agendu „5+2”, koja obuhvaća pet ciljeva i dva uvjeta, bez određenog datuma završetka. Neki od njih nisu ispunjeni ni gotovo dva desetljeća poslije.
Cijenu toga, kako piše, plaćaju gospodarstvo i mladi: ulaganja koja su mogla doći u Sarajevo odlaze u Zagreb ili Beograd, a mladi umjesto karijere u domovini biraju Beč ili München.
Rok umjesto čekanja na EU
Geidt ističe da problem sada priznaju i Europljani koji su izgradili taj sustav. Bivši visoki predstavnici Carl Bildt i Wolfgang Petritsch u eseju za Frankfurter Allgemeine Zeitung zatražili su ukidanje OHR-a bez odgode. Ipak, smatra da je njihova ideja da se zatvaranje veže uz pristupanje EU-u loše rješenje jer je riječ o neizvjesnom cilju na koji BiH ne može sama utjecati.
„Bolji odgovor bio bi odrediti vlastiti vremenski okvir za izlazak, prije te teško predvidljive točke”, piše.
Rješenje vidi u tome da se mehanizam OHR-a posljednji put iskoristi kako bi sam sebe učinio suvišnim.
„Treba ponovno sazvati PIC na ministarskoj razini, suziti njegovu svrhu na samo jedan zadatak te imenovati jednu osobu dovoljno velikog ugleda, prihvatljivu i Washingtonu i Europljanima, koja bi pregovarala o obliku BiH nakon OHR-a i usmjerila bonske ovlasti prema tom konačnom cilju”, predlaže Geidt.
Taj bi visoki predstavnik, prema prijedlogu, odredio realan rok za ispunjavanje uvjeta iz Agende „5+2”. Napredak bi javno objavljivao nakon ispunjenja svakog uvjeta te postupno zatvarao Ured, bez prejudiciranja pristupanja EU-u, ali i bez čekanja na njega.
Kao primjer navodi Berlinski proces, koji se usredotočuje na regionalnu gospodarsku integraciju umjesto na politički nadzor bez vremenskog ograničenja. Takav pristup naziva na temelju stvarnog američko-europskog dogovora. Washington bi dobio manje nametljiv nadzor i veću gospodarsku otvorenost, a Europa funkcionalne institucije umjesto vakuuma.
„Može doći dan kada će nacionalistička retorika u Bosni biti svedena na navijačke pjesme i grafite, običnu pozadinsku buku nesavršene europske demokracije, a ne egzistencijalnu prijetnju koja zahtijeva cenzorske ovlasti stranog administratora”, piše Geidt.
BiH je, zaključuje, provela 30 godina suspendirana između međunarodnog nadzora i suverene odgovornosti. Cilj sada ne bi trebao biti još 30 godina upravljanja takvim stanjem, nego njegovo okončanje.
„BiH bi tada mogla učiniti ono za što je odavno spremna: graditi, a ne samo podnositi, vlastitu budućnost”, poručio je.
Geidt je u BiH proveo znatno vrijeme radeći kao politički savjetnik i posebni asistent Carla Bildta na Međunarodnoj konferenciji o bivšoj Jugoslaviji, kao viši savjetnik visokog predstavnika Carlosa Westendorpa te na drugim dužnostima povezanima sa zapadnim Balkanom. /HMS/
