Dijagnozu europskih desničara u svezi s aktualnom francuskom dramom artikulirao (?!) je bivši austrijski kancelar kazavši kako iza svega stoje: ljevičarski radikali, migranti skloni nasilju i ideja političkog islama. I Kurtz ih, ne opraštajući Merkelovoj politiku otvorenih vrata, krsti toksičnim koktelom.
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Nakon što su sredinom rujna počeli masovni prosvjedi u Francuskoj, malo je tko vjerovao kako ćemo o njima govoriti sve do danas kada je, primjerice, i francuska metropola, bajkoviti Grad Svjetlosti, evo potkraj listopada prometnut(a) u grad kaosa, vatre i dima. Štoviše, dok, potkraj prošloga tjedna, nastaju ovi redci, za 24. listopada najavljena je kulminacija – najžešći prosvjedi – ikad!
Bezazleno – sprva
A, sve je počelo zapravo razmjerno bezazleno, kao lokalni štrajk i bunt učenika i nastavnika u jednoj srednjoj školi u siromašnom predgrađu Pariza, Créteilu. Povod, uistinu opravdan, bio je: katastrofalni uvjeti u prosvjeti, kroničan nedostatak profesora, prenatrpane učionice i zapuštene, oronule zgrade. Prosvjedi su, međutim, ubrzo radikalizirani – neki pak kažu i da su se izrodili – te su se proširili i na srednje škole i fakultete diljem zemlje, praćeni masovnim blokadama i sukobima s policijom.
Nije prošlo mnogo, priključili su se i aktivisti nekadašnjeg pokreta Žuti prsluci, slijedom čega prosvjedna tema više nije bila samo reforma obrazovanja, nego su sve brojniji nezadovoljnici dignuli glas i protiv visokih troškova života, rasta cijena goriva i vladinih mjera štednje. Više od 2 000 ljudi privedeno je diljem zemlje, od čega više od 855 samo u Parizu.
Ozlijeđeno je blizu 1 000, a zabilježeno je dvoje mrtvih – prema nekim izvješćima jedan od dvaju smrtnih slučajeva prosvjednik je preminuo od srčanog zastoja. Materijalna šteta još se – jer nije, nažalost, konačna – utvrđuje, a ministar gospodarstva Roland Lescure obećao je potporu vlasnicima tvrtki koji su pretrpjeli gubitke. „Oni koji razbijaju, platit će, popraviti štetu i odgovarati za sijanje kaosa“, rekao je.
Trumpovi dumokrati
Slike što su dolazile iz Francuske uznemirile su cijelu Europu – čak i Ameriku koja baš i nije imuna od sličnih, pa i gorih, scena. Nakon što je svijet obišla slika zapaljene Vijećnice u Limogesu, James David Vance na mreži X napisao je kako su se zapadni liberali potpuno oglušili o temeljna pitanja o asimilaciji i kompatibilnosti kultura.
No, ovo je zapažanje američkog potpredsjednika bilo samo uvod, tek zagrijavanje za ono što ćemo čuti od JD-ova šefa Donalda Trumpa koji je 19. listopada na predizbornom skupu u Kansasu imao pravi show. Referirajući se na „slučaj Francuska“, prepadao je Amerikance kako bi im se isto moglo dogoditi pobijede li – demokrati. „Nećemo dopustiti da se to dogodi ovoj zemlji. Kada vidite zapaljene crkvene tornjeve i požare koji bjesne u Francuskoj, sjetite se da je to ono što radikalni dumokrati žele učiniti Americi“, ispalio je, rugajući se demokratima prekrstivši ih u – dumokrate, a sve začinivši jednom, baš onako trumpovskom, porukom na račun demokrata koji bi, inače, nakon dugo godina mogli osvojiti staro republikansko uporište Kansas: „Oni žele da se kajete što ste rođeni bijeli!“
Uz to, razigrani govornik iz Park Cityja poručio je kako je nedvojbeno da su događaji u Francuskoj povezani s imigracijom te je pohvalio Marine Le Pen, vodeću predstavnicu krajnje desnice, uoči francuskih predsjedničkih izbora sljedeće godine, nazvavši ju „konzervativnim glasom“.
„Invazija ekstremističkog islama“
Gotovo očekivano, svome se drugu vašingtonskom dan poslije pridružio i izraelski premijer Benjamin Netanyhu koji je na Trumpovu, a djelomice i JD-ovu fonu dijagnosticirao kako je Francuska pogođena „invazijom ekstremističkog islama“, dok je Trump poručio da su događaji u Francuskoj povezani s imigracijom. Rečene tirade, Emmanuel Macron, ma koliko posljednjih tjedana imao i preča posla, nije mogao prešutjeti. Francuski je predsjednik, potpuno nediplomatskim, takoreći trumpovskim stilom, uzvratio. „Došlo je do manipuliranja informacijama iz inozemstva, što je dovelo do neprihvatljivih, pa čak i glupih komentara mnogih ljudi, uključujući strane državnike“, izjavio je Macron novinarima u Dohi, nakon posjeta zemljama Perzijskog zaljeva prošloga tjedna. A dodao je, kako prenosi Le Monde, u ponešto mirnijem tonu, da pojedini strani čelnici koriste događaje u Francuskoj u političke svrhe, osobito uoči izbora u vlastitim zemljama.
Jasno, svi su prepoznali Trump & comp. jer su izbori za Kongres u SAD-u (već) 3. studenoga. Istovremeno, izraelski se premijer ovoga mjeseca suočava s izborima koji bi mogli biti presudni za njegovu političku budućnost.
S obzirom na to da živimo, neki bi kazali i nažalost, u vrijeme političke korektnosti, Macronov je vokabular prilagođen takvim okolnostima. Dijametralno suprotno onomu što govori Trump (i Netanyahu). Međutim, sredinom prošloga tjedna jedna sekvenca iz sudnice u Marseilleu gdje su počela suđenja uhićenima u neredima, upozorava kako – možda?! – sve što se govorilo o (aktualnoj) Francuskoj nije samo – manipulacija.
Legionar s (punim) kuferom
Prvi je, naime, na optuženičku klupu sjeo Essedine Ch. (21), Alžirac, kojega je policija uhitila s kuferom iz supermarketa Monoprix na kome je još uvijek bila cijena. Unutra je bilo 38 artikala, uključujući čokoladu i dječju odjeću. Iako ne govori baš dobro francuski, kako izvještava Bild, čiji je novinar svjedočio suđenju, taj je Alžirac uz pomoć prevoditelja objašnjavao: „Bio sam na putu na nogometnu utakmicu i vidio sam te stvari na ulici. Htio sam nešto donijeti svojoj maloj sestri.“ Nije se, međutim, mogao sjetiti imena svoje (nogometne) momčadi, ali je zato objasnio kako je ilegalno stigao tek sedam mjeseci ranije, prelazeći Sredozemno more u malom brodu. Otkrio je pritom i svoj plan – pridružiti se Legiji stranaca i tako doći do državljanstva.
Jasno, glavni mu tužitelj nije vjerovao niti riječi te je zatražio godinu zatvora i zabranu boravka u Francuskoj. Sutkinja je toga „nogometaša“, međutim, osudila na šest mjeseci zatvora uvjetno te mu je dopušteno ostati u Francuskoj. Što je, je li, veliki dobitak za budućnost francuskoga nogometa.
Udar(ac) slijeva
Očekivano, Francuska je prošloga tjedna bila tema i na zasjedanju Europskoga parlamenta. Mogli su se, dakako, u Strasbourgu čuti – dok, eno, Pariz gori! – glasovi političke korektnosti, poput one francuskih Zelenih koji su optužili europsku desnicu da nastoji iskoristiti krizu, ne baveći se činjenicom da 10 milijuna ljudi u Francuskoj živi u siromaštvu. „Vi se nikada ne bavite žrtvama nejednakosti, djecom koja su osakaćena (na prosvjedima, op.a.), tako da izmišljate unutarnje neprijatelje, siromašne imigrante. Vi ne stojite u obranu demokracije, nego se zalažete za onemogućavanje prosvjeda“, priopćili su iz ovoga (zelenog) tabora.
Dužna im nije ostala njemačka zastupnica krajnje desnog kluba Europa suverenih nacija Mary Khan kazavši kako to što se događa u Francuskoj nisu prosvjedi, nego građanski rat. Uz to, optužila je ljevicu da koristi borbu protiv kapitalizma kako bi prikrila migracijsku pozadinu ovih događaja te poentirala tvrdnjom kako se trgovine pljačkaju pod alžirskom i marokanskom zastavom dok francuska zastava gori.
Kako bilo, francuske su vlasti, suočavajući se s kritikama zbog sigurnosnih propusta nakon nereda i pljački tijekom protuvladinih prosvjeda diljem zemlje, prošloga tjedna uvele policijski sat u dijelovima nekoliko gradova, uključujući Pariz, Lille i Nicu.
Vojsci (samo) ograničene ovlasti
Premijer Sebastien Lecornu isključio je, doduše, mogućnost uvođenja općeg policijskog sata u Parizu, no ne i proglašenje izvanrednog stanja, istaknuvši kako je u ovom trenutku primjerenije uvesti djelomične i lokalizirane policijske sate. Slijedom čega bi se gotovo moglo kazati kako je na svoje, osim europskih desničara (i suverenista!), došao i Sebastian Kurz koji je – optužujući kurs Anegele Merkel iz 2015. i njezina glasovita (i kobna?!) „otvorena europska vrata“, kao krivce za francusku dramu identificirao toksični koktel: ljevičarskih radikala, migranata sklonih nasilju i ideja političkog islama. Taj bivši austrijski kancelar, ipak, vjeruje kako se Stari kontinent, više od desetljeća nekritički sklon (svakakvim) migracijama, pomalo doziva – pameti.
„U Europi se postupno mijenja razmišljanje. Naravno, volio bih da se to događa brže“, kazao je konstatirajući kako države koje su u prošlosti računale na masovne migracije, sada plaćaju cijenu.
Istovremeno, francuski se scenarij prelio i u Italiju: Nakon prošlotjednih nemira u Milanu, talijanska se premijerka odlučila žestoko obračunati s izgrednicima. „Prosvjedovati je pravo, paliti naše gradove nije“, upozorila je Giorgia Meloni čija je vlada potom uvela strože mjere protiv nasilja na prosvjedima, uključujući kazne do pet godina zatvora za sudjelovanje u nasilnim skupinama. Vladin je plan bio i dati vojsci policijske ovlasti. Međutim, talijanski je predsjednik Sergio Matarella to zaustavio. Vojnici, njih 500, su, inače, bili raspoređeni na određenim lokacijama po Milanu nakon 48 sati nesmiljena nasilja po gradskim ulicama, ali su njihove ovlasti ograničene.
Bijes stalno (emotivno) stanje
Ministarstvo unutarnjih poslova nije, istina, potvrdilo predsjednikov veto, nego je kazano kako je samo govoreno o različitim mogućnostima kako vratiti mir na ulice. Slijedom čega se kao alternativa spominje i zajednička ophodnja vojnika i policijskih snaga, što, dakako, ilustrira ozbiljnost situacije na sjeveru Italije. Konačno, u dvodnevnim neredima u Milanu ozlijeđeno je gotovo 200 policajaca i pripadnika snaga sigurnosti, dok točan broj ozlijeđenih među prosvjednicima još uvijek nije službeno i precizno utvrđen, osim što su hitne službe potvrdile da je lakše i teže ozlijeđeno najmanje 20 prosvjednika.
Uz što valja kazati i kako je Meloni objavila da je tijekom nemira u Milanu i drugim gradovima privedeno 330 osoba, a da ih je polovica stranog podrijetla, rođena u inozemstvu ili u Italiji u obiteljima stranog podrijetla. Dakle – francuska priča na Apeninskom poluotoku.
Neredi su i u Albaniji, ali njihov je povod, ipak, drukčiji od dvaju rečenih slučajeva, a prosvjede je potaknuo (luksuzni) projekt na albanskoj obali, iza koga stoji Jared Kushner, Trumpov zet. Vjerojatno je zbog toga američki predsjednik usred predizborne kampanje svu pozornost usmjerio samo ka – Francuskoj.
Na kraju, s pozornošću treba uzeti tekst iz Frankfurter Allgemeine Zeitunga u komu se kaže kako je „slučaj Francuska“ znak za uzbunu u Europi jer je, tvrdi taj list, bijes postao stalno emotivno stanje u našim društvima i vrijeme je da se nađe lijek.
A, put k tome željenu cilju je i da se ustanovi jedinstvena dijagnoza. Realna! Usprkos sveprisutnoj političkoj korektnosti… /HMS/
