Dokument boli, preživljavanja, ljubavi i nade pretočen u stihove – pjesma “ISTINA” autorice Ankice Bošković iz Stoca, snažno progovara o tragediji koju je njezina obitelj proživjela u vihoru Drugog svjetskog rata.
Iz osobne priče o porodu uz cestu, izgubljenim kostima djeda u Bleiburgu, do kršćanske nade u nebesku pravdu – ova pjesma ostavlja snažan dojam na svakog čitatelja.
ISTINA
autor: Ankica Bošković
7. svibnja ’45. u Zagrebu pored ceste, rodila je baba tatu moga, sina svoga jedinoga.
Njena stara košulja, bila je njegova prva gegica, u njoj ga je donijela, na zgarište kuće iz koje je ’42. pobjegla.
Bježeći iz kuće u naručju ponijela, tetku Božicu od dva mjeseca, na verigama ostala, čorba do pola skuhana.
Nju je od osam mjeseci, u Dubici pokopala, sa njom kao da je pokopala i sjećanja, nikada o njoj nije pričala.
Tata je bio sva njena imovina, i sva njena rodbina, koja je rat preživjela, i sa čime se u Dolušu vratila.
Dobi tata pet kćeriju, a onda i pet zetova, što don Rajko kaže, pet kršćanskih brakova.
Onda su došla unučad, pa praunučad, sve u životu ostvario, u starosti uživao.
Ali… Nešto je cijelo vrijeme falilo!!!
Krv moga djeda, negdje je prosuta, kosti su ostale, mislimo, na poljima Bleiburga.
Ne tražimo pravdu, samo kosti koje ćemo dostojno pokopati, da duša nađe spokoja, a pravdu ćemo dobiti svi kad dođemo gore kod Boga.
Nebo nije naša granica, nego cilj, jer tamo nas čeka prava istina!!!
Upravo zato, pozivamo sve da 18. svibnja u 12 sati na Radimlji sudjeluju u svetoj misi za sve žrtve Drugog svjetskog rata, osobito one stradale na Križnim putevima, čiji je jedan od krakova završavao upravo ovdje – u Hercegovini, na Radimlji. Misu predvodi biskup Petar Palić, piše Stolac city.