 |
| Tri društva na okupu |
Isto kao Ljubuški Outdoor Festival i uspon
na Ljubušku goru Vrlosinj polako prerasta u tradiciju. Istina za Festivalom
planinarski pohod zaostaje za jednu znamenku jer se 2024. u program umiješala
kiša, međutim ništa zato, jer je ovogodišnji uspon na Vrlosinj bio pun pogodak.
Četvrtom pohodu u sklopu Outdoor Festivala pogodovalo je i vrijeme, za uspone
prekrasan dan, čemu je doprinijela činjenica da je jutarnja temperatura bila
primjerenija trećoj dekadi ožujka nego trećoj dekadi svibnja. Dobro je to došlo
gospodi koja je nosila dijelove za kompletiranje stolova i klupa na livadi
podno vrha. U tom „teretnom“ dijelu posebice se iskazao Perica Biško, koji je
iznio dvije teške daske. Naravno, dobro je to došlo i sviti od četrdesetak za
uspon voljnih.
Planinari iz Hercegovine i Bosne na međi nastaloj Požarevačkim mirom
1718. godine
Odmah moramo naglasiti da će takvo društvo u
budućnosti biti teško sastaviti. Na okupu su se našli planinari iz Vrgorca i
Metkovića, zatim društvo iz Širokog Brijega, pa dvije mlade dame iz Posušja,
svoje predstavnike imali su Čitluk i Mostar, a tom društvu pridružili su se Emina
iz Zenice i Eden iz Vareša! Gosti iz Bosne u subotu su istrčali polumaraton,
prenoćili u Ljubuškom, te se dali i na kružnu rutu preko i oko Vrlosinja. Bez
pretjerivanja nezadovoljnih nije bilo od petogodišnje Norme iz Mostara do
ozbiljne gospode iz Metkovića. Nezadovoljan nije bio ni Mirko Herceg predsjednik
HPD „Vrlosinj“ mada je primijetio da je odaziv samih članova društva bio ispod
očekivanja.
„Složili smo se da se na Vrlosinj ide zbog
razvijanja i njegovanja tradicije, a na druge uspone tko može i tko hoće“,
zaključio je predsjednik Herceg. Mi bismo dodali Društvo je mlado, tradicija
još nije zaživjela, članove u sadašnjoj fazi vuku metri nadmorske visine, a
kada ih to prođe poradit će i na tradiciji. Toliko o „filozofiranju“, a sad o
turi protkanoj lijepim.
Već smo spomenuli da su marni članovi
društva u želji da svoju bazu urede i za sebe i za namjernike, nosili elemente namještaja
potrebne za ugodan boravak na vrh ubave gore. Prije toga manje-više ista ekipa
se pobrinula za novo markiranje staze, dok se mještanin Damir Tolj stazu na
usponu trimerom očistio, a uspon od odmorišta gdje su postavljeni stolovi
očistio i prilagodio svim uzrastima. Reče nam da je to sa zadovoljstvom
potrošio tri radna dana. Uz takve pojedince svako društvo pa i Vrlosinj, je
bogato.
Za uspone ugodna temperatura od petnaestak
stupnjeva olakšala je pohod, a dobro obilježenom i očišćenom stazom sudionici
pohoda su bili prezadovoljni. U tom duhu stigli su do očišćenje livade u
podnožju gdje se prija završnog uspona predahnulo. Znatiželjniji su sa
zanimanjem pogledali i ostatke karaule iz osmanskog razdoblja, podignutom
vjerojatno nakon Požarevačkog mira sklopljenog
između Habsburške Monarhije, Osmanskog carstva i Venecije 21. srpnja 1718.
godine. Ma koliko to današnjim generacijama zvučalo neobično riječ je o jednoj
od najstarijih granica u Europi!
Kronološki promatrano slijedio je uspon na
vrh uz zadovoljstvo Damirovom marljivisti, jer je preostalo samo par dvojbenih
prolaza, koji će sigurni smo do sljedećeg Festivala biti riješeni. Sami vrh
izazvao je oduševljenje među onima koji su prvi puta došli jer doista kada se
uspne na kotu 954 metra iznad razine mora puca pogled na sve strane. Uz tzv.
nisku Hercegovinu, planine njenog
sjevera, pa u daljini istočno-hercegovačke planine, vidi se i komadić
mora, prilaz luci u Pločama… Uglavnom, svi su bili voljni složiti se s pokojnim
Ljubuškim eruditom Radoslavom Dodigom koji je tvrdio da je naziv Vrlosinj
potječe od riječi vrlo sine. Naravno nije izostalo ni obvezo slikanje sa
zastavama više društava, povratak u „bazu“ gdje se jelo i pilo, naravno, ako se
ponijelo.
U kraškoj pustoši njiva zasađena krumpirima
Pošto je tura bila kružna društvo je udarilo
ka jugoistoku, pa istok, a zatim sjever da bi se vratilo na polazišnu točku, u
naselju Greda. Na tom put uz branje kadulje i majčine dušice za čaj, pažnju je
privukla u kraškoj pustoši uzorana njiva zasađena očito krumpirima. Ni ne
sumnjamo da će roditi, a ni štete neće biti jer su pohlepni lovci maksimalno
prorijedili divlje svinje, nigdje nismo primijetili da su kopale zemlju, što u
proljeće rado čine.
Mora se reći da je drugi dio staze bio duži
i raznovrsniji, uz spuštanje bilo je nekoliko manjih uspona, pa zaravni, a
pažnju su privukle od gusjenice gubara očišćeni listovi bijelog i crnog graba,
klena… Potom su se uz raznovrsno cvijeće sudionici pohoda divili umijeću težaka
iz Grede koji su se iskazali u zidanju suhozida koji i danas čvrsto stoje itd.
Do dolaska autobusa, prijevoz je bio organiziran, uslijedila je razmjena
dojmova i jednoglasno – tura je bila jako lijepa, raznovrsna i ugodna, tako da
je velika većina Vrlosinju rekla – doviđenja!
Tekst i foto:
D. Musa