Zašto sve ovo ponovo pišem i možda opet uzalud javnosti objašnjavam? Zato što sam jučer, sasvim slučajno, ne baveći se arhivom predmeta Ustavnog suda BiH, našao rješenje enigme otkud u tri službena prijevoda ovog suda – „sastav naroda“.
Piše: Prof.dr. Ugo Vlaisavljević, za Hrvatski Medijski Servis
Pisao sam prije nešto više o dva mjeseca na ovom portalu o tome „Kako je Ustavni sud BiH pretvorio glavno načelo predstavničke demokracije u besmisao“. Tvrdio sam da je na mrežnoj stranici Ustavnog suda krivo prevedeno glavno načelo predstavničke demokracije inače izrijekom uvedeno u tekst Daytonskog ustava. Ovo načelo je usklađeno sa specifičnom političkom i društvenom zbiljom: sa postojanjem tri ravnopravna pravno-politička subjekta, tri konstitutivna naroda. Formulirano je u točki 3 članka IX kao dužnost ili obveza „dužnosnika imenovanih na položaje u institucijama Bosne i Hercegovine da trebaju predstavljati narode Bosne i Hercegovine“. A predstavljati te narode znači zastupati njihove poglede i interese, zalagati se u državnim institucijama za njihovo ostvarenje. Evo kako to glasi na engleskom:
”Officials appointed to positions in the institutions of Bosnia and Herzegovina shall be generally representative of the peoples of Bosnia and Herzegovina.”
Izvorni smisao odredbe “izgubljen u prijevodu”
Izvorni smisao ove ustavne odredbe je „izgubljen u prijevodu“ i to na najreprezentativnijem mjestu, na mjestu najpozvanijeg autoriteta, najviše sudske institucije nadležne da ponudi adekvatnu zamjenu za čudnovati i nepojmljivi nedostatak službenog prijevoda Ustava. Jer ako postoje nesuglasice oko smisla i značenja engleskog izvornika, onda bi Ustavni sud BiH trebao moći ponuditi jedino ispravno rješenje. A rješenje koje sam tada našao pokazalo se ne samo kao pogrešan nego i besmislen prijevod. U tri prijevoda na službene jezike pojavila se ista vrlo neobična stvar, nešto čega uopće nema u izvorniku, ma niti u naznakama. Upravo je zbog tog ubačenog elementa bilo lako ustanoviti da se nije radilo o tri različita pokušaja prijevoda nego o jednom prijevodu koji je onda prilagođen različitim jezičnim standardima. Naime, i bosanski i hrvatski i srpski prijevod govore o nekakvom „sastavu naroda“, koji onda dužnosnici/funkcioneri odražavaju ili predstavljaju. Prošli put sam naveo sva tri prijevoda koja javnosti nudi Ustavni sud, a evo sada samo hrvatski:
„Dužnosnici postavljeni na položaje u institucijama Bosne i Hercegovine odražavat će opći sastav naroda Bosne i Hercegovine.“
Ovaj prijevod se jedva malo razlikuje od druga dva, ali je ipak najgori jer je prilog „generally“ (u ponuđenim prijevodima na bosanski i srpski stoji: „u pravilu“ i „u načelu“) pretvorio u pridjev „opći“ i premjestio ga uz drugu riječ, uz imenicu „sastav“ i, što je još gore, ono „shall“ koje u pravnim dokumentima iskazuje ono što se treba/mora izvršiti, pretvorio u obični futur!
U svakom od tri prijevoda točke 3 izgubljen je smisao samog naslova članka IX: „General Provisions“, jer se, dakle, radi o „općim odredbama/propisima“, o nečemu što se treba provesti, mora učiniti ili pak ne smije dopustiti. U prijevodima je to pretvoreno u opis stanja u kojem izabrani dužnosnici nemaju nikakvu izričitu dužnost ili obvezu nego su se u tom stanju naprosto zatekli.
U engleskom izvorniku nema nikakvog „sastava naroda“
Budući da u engleskom izvorniku nema nikakvog „sastava naroda“, onda je pitanje zašto je to uvedeno. Očito da bi se taj „sastav“ odražavao, zrcalio ili naprosto predstavljao! Što bi uopće mogao biti taj „sastav naroda“ u imaginaciji jednog ili više angažiranih prevoditelja? Možda to da je jedan narod sastavljen od tri? Pa da i dužnosnici/funkcioneri budu isto tako „sastavljeni“. Drugim riječima, da „kompoziciji naroda“ odgovara „kompozicija dužnosnika“. To bi možda moglo imati smisla da se govori o sastavu državnih institucija ili organa, ako tamo vani ima Bošnjaka, Hrvata i Srba, onda i ovamo u uredima treba da bude takvih. Onda bi, recimo, jedan Bošnjak u državnoj instituciji bio „reprezentativan“ za Bošnjake izvan institucije. Ne, on ne bi bio njihov predstavnik (u smislu obveze i dužnosti da ih predstavlja, dakle u aktivnom smislu da zastupa njihove interese), nego bi „predstavljao“ (odražavao, zrcalio) „sastav naroda“. Nešto kao uzorak, reprezentativni primjerak, kao što je to jedan brkati čovjek za sve brkate ljude ili jedan fosil za sve druge okamenjene primjerke.
Ali mi je od prošli put, a puno dana je proteklo, ipak ostalo zagonetno otkud se pojavila ta riječ-uljez: „sastav naroda“. Možda su naši ustavni suci bili u nedoumici, tražili rješenje, raspitivali se što bi to mogao biti pravni smisao fraze „shall be representative of“, mada to već svaki rječnik jasno daje, jer pridjev „representative“ se odnosi na „ljude koji su izabrani da djeluju i govore i ime neke veće skupine“ te da se najbolja ilustracija njegovog značenja nalazi u sintagmi „representative democracy“ (predstavnička demokracija). Možda je najlukaviji način da se izvrne smisao ove važne ustavne odredbe, tj. da se sakrije dužnost i obveza izabranih dužnosnika da trebaju/moraju zastupati one koji su ih izabrali, bilo ubaciti nekakav „sastav naroda“? A zašto je to bilo važno učiniti? Možda zbog „građanske BiH“, takve BiH u kojoj bi, kao jučer u državi Komunističke partije, najopasnija stvar bilo dopustiti državnim dužnosnicima da predstavljaju tri naroda i zastupaju njihove interese. Zato je Željko Komšić prekjučer, jučer i danas, kao možda i neki njegov sljedbenik sutra, mogao, poput pukog uzorka nekog sastava, recimo fosila neke izumrle vrste, „predstavljati sastav naroda“, a istodobno vatreno zastupati interese onih čiji nije „uzorak“.
Jučer sam otkrio enigmu
Zašto sve ovo ponovo pišem i možda opet uzalud javnosti objašnjavam? Zato što sam jučer, sasvim slučajno, ne baveći se arhivom predmeta Ustavnog suda BiH, našao rješenje enigme otkud u tri službena prijevoda ovog suda – „sastav naroda“. Naime, otkrijem da je Ustavni sud u predmetu broj U 26/14 iz 2015., na zahtjev tadašnjeg (i sadašnjeg!) člana Predsjedništva BiH, Željka Komšića, u svojoj Odluci kao jedan od glavnih argumenata odbijanja tog zahtjeva citirao upravo točku 3 članka IX – i falsificirao je! Da, upravo tako, krivotvorio jednu od najvažnijih odredbi Ustava! Jer u njihovom citatu te točke stoji „sastav naroda“! No, reći će se, oni su opet samo krivo preveli originalnu rečenicu. Ali ne, u engleskoj verziji iste odluke, koju im posao nalaže, gdje nisu trebali ništa prevoditi nego samo prepisati, stoji „the composition of the peoples“! U stvari, tamo nalazimo gotovo doslovan prijevod na engleski krivog i besmislenog prijevoda engleskog izvornika! Što to znači: da se suci Ustavnog suda u svome radu uopće ne služe engleskim izvornikom, pa niti kada ispisuju svoje važne odluke? Dakle, ovi ugledni ljudi pravne struke, tada u punom a ne kao danas u krnjem sastavu (naroda!), tvrde da u izvornom tekstu Daytonskog ustava pod točkom 3 članka IX piše:
“officials appointed to positions in the institutions of Bosnia and Herzegovina, as a rule, shall be representative of the composition of the peoples of Bosnia and Herzegovina”./HMS/
