Za prvosvibanjske praznike ljubuški planinari priredili uspon na Vrlosinj

Odmor nakon uspona

Sve se mijenja pa tako i shvaćanje
planinarstva u tzv. niskoj Hercegovini kojoj pripada Ljubuški. Elem, prije samo
tridesetak godina, hodanje po brdima se smatralo dangubljenjem osim ako ne
čuvaš ovce, siječeš drva ili tražiš odgovarajuće drvo za drške – motike,
sjekire, maškline (krampove), kupiš spuže ili bereš kuke… Ako bi tko s društvom otišao u brdo bake, pa i majke bi tražile izgovore samo da ne kažu da „hoda po
brdu“. Jer tko hoda „onako“ po brdu smatralo se da „nešto s njim nije u redu“.

Gora Vrlosinj sve popularnija odrednica planinara

Tako je bilo, ma što tko danas mislio, nema
u tome ništa lošega, nego su to bila druga vremena i drugi ljudi. Za
prvosvibanjske praznike smo neplanirano upali među članove HPD „Vrlosinj“ iz
Ljubuškog. Društvo je dobilo naziv po jedinoj ljubuškoj gori što je uobičajeni
naziv za uzvisine 500 – 1000 metara iznad razine mora. Da ne preraste u planinu
Vrlosinju nedostaje pedesetak metara, međutim svejedno je ljudi ga pohode sve
više. Neće biti neobično ako ovaj uspon uz Praznik rade preraste u tradiciju.
Zadnjih godina Vrlosinj oživi za vrijeme održavanja Outdor festivala u
Ljubuškom, koncem svibnja, dio čijeg programa je i uspon na sve atraktivniju goru.

Pravo domaćinski mještanin Damir Tolj je iznio i pržio krumpire

No, da vidimo kako se nađosmo među
planinarima koji su već obišli neke od najvećih europskih vrha. Uz put smo od
Perice Biške jednog od najagilnijih članova, doznali da su u ovoj godini u planu
usponi na najviše vrhove Švicarske i Austrije(!). Prošle godine u srpnju se
trojac – Perica Biško, Miroslav Herceg i Zvonimir Mandić morao vratiti s uspona
na Mont Blanc. Dosegli su daleko 4.100 metara, međutim vremenske prilike su ih
spriječile da osvoje i sami vrh, ali ništa zato vele – bit će bolje drugi put.

Planinarski razgovori

Pošli smo još jednom osvojiti Ljubušku goru
s mještaninom Damirom Toljem, međutim zatekli smo ga kako s Pericom Biškom
glumi šerpasa noseći paket od desetak kilograma ćevapa i drugog mesa, zatim
roštilj, pa manje i veće čaše, pivo i slične namirnice. Elem, nije bilo druge
nego pretovarenom dvojcu pomoći. I tako poče uspon na kojem je uz novinara
sudjelovao petnaestak planinara. Posebno
iznenađenje je bilo petoro mladih – djevojčica i dječaka, od koji je najmlađi
Stipe Herceg ima samo četiri godine! Na naše čuđenje svi su bez pomoći, u
različitim turama stigli pod sami vrh! Kasnije na njihovo inzistiranje je
uslijedio i uspon na vrh.

Popov put i Damirova staza

Slobodno se može reći da s planinarima
nikada nije dosadno, uz to što nose obilje hrane, vezu i zanimljive priče o
prošlim usponima i doživljajima, nisu to „lovačke priče“ ako tko pomisli, nego
priče o viđenom i doživljenom, pratili smo ih motreći sa strane. Možemo reći da
imaju i mašte. Damir Tolj po kojem onako knjiški kružnu stazu nazvasmo –
Damirova staza, s obzirom da je sam prokrčio i protrsio novi dio staze, dok je stari dio tzv.
Popov put koji iz Kašča koje se dijeli na hercegovačko i dalmatinsko vodi do
Jabuke i Mijaca, imao je svoju priču.. Prema sjećanju starijih Popov put je pravljen prije svega za
svećenike koji su pohodili pastvu s druge strane gore Vrlosinj, a onda i za same
mještane brdskih sela na padinama biokovskog masiva. Začudno lijepih.

Miroslav Herceg predsjednik HPD Vrlosinj priprema kavu

Kako i dolikuje, vođa treba davati primjer,
Miroslav Herceg predsjednik HPD „Vrlosinj“ je kuhao kavu za sve koji su htjeli
piti, njegova supruga Martina je dijelila… Svo to vrijem razgovor se nije
prekidao. U pitanju su zaista ambiciozni planovi, slijedi uspon na Velež, pa
dalje. Za to dalje nismo raspoloženi jer za novinare je dosta i tih 950 metara
iznad razine mora. Vrijedi samo spomenuti da spremaju za planinarsku okrjepu urediti i ubavi šumarak ispod vrha Vrlosinja!

Tekst i
foto: Dušan Musa