Bosnu i Hercegovinu predstavlja kolektivni šef države kojemu se, unatoč tome što posjeduje značajne ovlasti, u javnosti često umanjuje stvarna važnost. Ova pojava posebno dolazi do izražaja u trenucima kada Hrvati, kao jedan od tri konstitutivna naroda, kroz djelovanje svojih političkih predstavnika nastoje afirmirati ustavno pravo na izbor vlastitog člana Predsjedništva, u čemu ih brojniji Bošnjaci redovitim preglasavanjem onemogućuju.
Stvarne ovlasti nasuprot „prodaji magle“
U iznimno složenom političkom uređenju kakvo karakterizira Bosnu i Hercegovinu, tročlano Predsjedništvo ima itekako važnu ulogu. Premda drugi subjekti vlasti unutar državnog aparata raspolažu znatno širim spektrom ovlasti, nadležnosti kolektivnog šefa države nipošto se ne smiju podcjenjivati.
Pravni okvir i konkretne ustavne ovlasti ovog tijela detaljno je za RTV Herceg Bosne pobrojao doc. dr. sc. Ivan Tomić s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Mostaru:
“Predsjedništvo vodi vanjsku politiku, imenuje veleposlanike i druge međunarodne predstavnike i predstavlja Bosnu i Hercegovinu u međunarodnim organizacijama i institucijama. Također, ima značajne nadležnosti u pogledu sklapanja i otkazivanja međunarodnih ugovora. Predlaže godišnji Proračun institucija BiH, ima i neke važne nadležnosti u pogledu imenovanja, istaknutih državnih dužnosnika kao što su primjerice predsjedatelj Vijeća ministara, Upravni odbor Centralne banke. Predsjedništvo, također ima značajne ovlasti u pogledu obrane i sigurnosti, s obzirom na to da je svaki član Predsjedništva po službenoj dužnosti istovremeno i civilni zapovjednik Oružanih snaga.”
Na česte pokušaje minoriziranja uloge ovog državnog tijela osvrnuo se za RTV HB Milan Sitarski iz Instituta za društveno-politička istraživanja (IDPI), ocjenjujući takve narative potpunim političkim obmanama:
“Netko će reći da sve to nije važno i da su veće ovlasti na razini entiteta i županija, ali mislim da je to praktično jedna prodaja magle. Kao kad vam netko nešto ukrade i kaže, ‘ma nema veze što sam ti to ukrao ionako ti to ništa ne znači’. Mislim da to ipak treba prepustiti na volju onima kojima je ukradeno, a ne od strane onih koji u krađi jesu sudjelovali ili su je odobravali.”
Međunarodni forumi i gubitak institucionalnog glasa
Učinci dugogodišnjeg preglasavanja Hrvata i politička težina koju Predsjedništvo nosi jasno su se ogolili na međunarodnoj pozornici. Posljednja sjednica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda posvećena stanju u Bosni i Hercegovini ponovno je razotkrila činjenicu da Hrvati već godinama nemaju svoj stvarni glas u radu ove ključne međunarodne organizacije. Kao dodatni, plastičan primjer političke moći Predsjedništva izdvaja se i proces imenovanja sudaca u Europskom sudu za ljudska prava, u kojem aktualni saziv Predsjedništva uopće nije predložio niti jednog kandidata hrvatske nacionalnosti.
Osim ustavno-pravnih mehanizama, Milan Sitarski posebno naglašava duboku simboličku vrijednost koju ova institucija ima unutar tronacionalne zajednice:
“Predsjedništvo nosi i određenu simboličnu težinu. Ono je najvidljiviji simbol te trokonstitutivnosti BiH. Zato je izrazito važno da se jednakopravnost i konstitutivnost naroda u tome da svaki narod, odnosno pripadnici tog naroda u svojstvu birača izaberu svog člana Predsjedništva vlastitim glasovima, a ne da im netko drugi bira. Par excellance međunarodnih organizacija su Ujedinjeni naroda, a Hrvati tu, unatoč rotaciji članova Predsjedništva, jednostavno nisu imali glas. To je problem kada jedan narod koji treba biti ravnopravan u funkcioniraju svih aspekata društvenog života jedne tronacionalne zemlje jednostavno kao da je izbrisan gumicom.”
Predstavnička demokracija nasuprot jezičnim manipulacijama
U kontekstu stalnih političkih previranja, nameće se potreba za redovitim artikuliranjem i podsjećanjem na izvorni princip legitimnog predstavljanja na kojemu hrvatska strana opravdano inzistira. Pri tome se posebno ističe ustavna činjenica da je pojam „hrvatski član Predsjedništva“ kao takav eksplicitno i službeno upisan u sam tekst Ustava, što pobija jezičnu konstrukciju „iz reda hrvatskog naroda“ kojom se u javnom prostoru kontinuirano manipulira.
Ovu distinkciju i njezinu važnost za ustavnu arhitekturu države pojašnjava doc. dr. sc. Ivan Tomić, ukazujući na to da legitiman izbor nije stvar dnevnopolitičkih nadmetanja:
“Može se reći da pitanje legitimnog predstavljanja nije, iako se tako često predstavlja, pitanje dnevne politike, nego je u biti pitanje poštivanja ravnopravnosti, dakle temelja na kojima sazdana ustavna arhitektura Bosne i Hercegovine, ali i sam Daytonski mirovni sporazum. Bosna i Hercegovina je predstavnička demokracija. Važno je zato da to bude legitimni predstavnik Hrvata, Bošnjaka i Srba, a ne iz reda. Ne govorimo o pripadničkoj, nego o predstavničkoj demokraciji. Bitno je da taj kandidat u Predsjedništvu, ali i na drugim administrativnim razinama ima legitimitet naroda kojega predstavlja, a nije nužno bitno njegovo nacionalno određenje.”
Ustavna stabilnost kao preduvjet europske budućnosti
Analiza cjelokupnog stanja ukazuje na to da pitanje ostvarivanja legitimnog predstavljanja ne predstavlja isključivo unutarnje hrvatsko pitanje, već je to fundamentalno pitanje opstanka Bosne i Hercegovine kao održive zajednice ravnopravnih naroda. Bez bezuvjetnog uvažavanja i poštivanja temeljne ustavne arhitekture zemlje, nerealno je očekivati političku stabilnost, kao i prijeko potrebni iskorak prema europskim integracijama. Bez rješavanja ovog problema, Bosna i Hercegovina ostaje trajno zarobljena u dubokoj političkoj krizi, zaključuje u analizi RTV Herceg Bosne./HMS/
