Visoki predstavnik u odlasku (Christian Schmidt) u svom dosadašnjem radu bio je nekorektan, pristran i nepravedan prema Hrvatima u BIH, a uz to nije pomagao ni rješavanju problema međunacionalnih između tri konstitutivna naroda i moglo bi se reći (zaključiti) da ih je više pogoršao nego popravio.
Piše: akademik, prof. emeritus Frano Ljubić, za Hrvatski Medijski Servis
Teško je vjerovati da je ne informiran, da ne zna i da nije sposoban, još teže da je korumpiran, a njegovi postupci i ponašanja nedvojbeno pokazuju da zaslužuje jednu ili više takvih kvalifikacija što potvrđuju i navodi u njegovom Izvješću Vijeću Sigurnosti UN-a.
Može ga se razumijete što je protiv separatista (ugrožavaju cjelovitost BiH), a može i što je (izričito) protiv trećeg entiteta ako uistinu misli ono što govori i piše („štetne posljedice ideja o trećem entitetu dodatno produbljuju etničke podjele“) ako misli da bi se taj entitet mogao izdvojiti iz BiH, biti međunarodno priznat ili da bi ga Hrvatska, članica EU, priznala i sebi priključila.
Takve sulude misli mogu imati samo oni koji su neinformirani, maloumni, neznani, glupi, pokvareni ili korumpirani, oni koji mrze hrvatski narod i koji te izgovore navode kao razloge zbog kojih hrvatski narod u BiH ne bi trebao biti jednakopravan.
Za dužnost koju obavlja i novce koje prima morao bi i trebao znati da je treći entitet (ili posebna izborna jedinica za Hrvate u BiH) samo jedno od mogućih rješenja kojim bi hrvatski narod mogao imati jednaka prava i mogućnosti kao što ga imaju druga dva jednako konstitutivna naroda (srpski i bošnjački), da hrvatski narod ne traži ništa više osim da sam može birati svoje predstavnike u Predsjedništvo, domove naroda i druga tijela vlasti (u Vijeće i Parlament EU, kad BiH postane punopravna članica), da se zaštiti kako ne bi mogao biti nadglasan pri odlučivanju o pitanjima vitalnog nacionalnog interesa jer bi u slučaju građanskog ustroja u kojem vrijede pravila „jedna osoba jedan glas“ mogli izgubiti sva nacionalna obilježja, svoj jezik, kulturu i identitet, u krajnjem slučaju ostati i bez svoga imena, da nisu Hrvati već Bosanci katoličke vjeroispovijesti (kao što to neki već odavno zagovaraju).
Ne može se pravdati („prati ruke“) da ne bi imao ništa ni protiv toga rješenja ako se o tome dogovore predstavnici tri naroda jer zna da na to nikada neće pristati predstavnici druga dva naroda (da ne bi izgubili glasove onih koje predstavljaju), da predstavnici srpskog naroda nisu protiv toga ako će (taj treći entitet) biti u F BiH i da ni predstavnici bošnjačkog naroda ne bi imali ništa protiv toga ako bi taj entitet bio u RS, a ni jedni ni drugi o tome ne razmišljaju u granicama svojih entiteta niti o nekom novom ustroju u kojima bi sva tri naroda mogla imati jednaka prava i mogućnosti u cijeloj BiH i ni jedan ne bi mogao biti u diskriminiran niti imati dominantni položaj.
Sve mu je to vrlo dobro poznato i formalno zagovara potrebu legalnog predstavljanja, a ne predlaže (i ne nameće) nikakva druga rješenja (izbornu jedinicu) po kojima bi hrvatski narod mogao birati svoje predstavnike, već naprotiv, omogućuje (i dopušta) da Hrvatima u BiH predstavnike biraju pripadnici drugih naroda, a takvom izjavom pred Vijećem sigurnosti dao je povoda (i potvrdu) Denisu Bećireviću (predsjedavajućem Predsjedništva) da može izjaviti „da bi bio etnički aparthejd ako bi sami Hrvati birali hrvatskog člana Predsjedništva i da se to neće i ne smije dogoditi,“ a nije mu etnički aparthejd ako bošnjački i srpski narod mogu sami birati svoje predstavnike i ako bošnjački (i pripadnici drugih naroda) mogu izabrati „svoje“ hrvatske predstavnike koji će raditi u korist interesa njihovih naroda i protiv interesa hrvatskog naroda kao što je to i do sada radio Željko Komčić član Predsjedništva koji nije dobio ni 5% glasova birača hrvatskog naroda u BiH.
Visokom predstavniku dobro je poznato da u Domu naroda (u klubu delegata hrvatskog naroda) nisu svi delegati iz HDZ-a BiH (da ih ima i iz drugih stranaka) i da tendenciozno (neistinito), optužuje HDZ „da kvorum koristili kao mehanizam političke blokade,“ a zna da to čine delegati bošnjačkog naroda, da opstruiraju održavanje sjednica Doma naroda (i usvajanje Europskih zakona) uvođenjem novih točaka (u unaprijed dogovoreni i usuglašeni dnevni red) i inzistiranjem da se o njima raspravlja prije točaka koje su ranije dogovorene i usvojene. Njih visoki predstavnik ne proziva i ne optužuje, a jeste stranke iz hrvatskog (i srpskog) naroda koje ne pristaju na kršenje poslovnika o radu i usuglašenih stajališta na Kolegiju.
U svom Izvješću navodi da su diskriminirani manjinski narodi u RS ne imenujući ih (bošnjački i hrvatski), a ne navodi da su jednako tako diskriminirani manjinski narodi i u F BiH (Hrvati Srbi), pa ispada da su problemi samo u RS, a ne i F BiH i tako (slučajno ili namjerno) obmanjuje članove Vijeća Sigurnosti, ne govori im istinu.
Dosadašnje djelovanje i ponašanje visokog predstavnika bilo je nedemokratsko, nemoralno, skandalozno i katastrofalno (po stabilnost i sigurnost u BiH) što još nikada nije osudio stajališta bošnjačkih dužnosnika i stranaka koji godinama zagovaraju građanski ustroj jer podrazumijeva dominaciju većinskog naroda, razlog zbog čega se raspala bivša država i počeo rat u njoj, a taj izgovor predstavnici srpskog naroda navode kao povod (i razlog) za početak rata u BiH.
Visokom predstavniku dobro je poznato da predstavnicima bošnjačkog naroda nije odgovarao demokratski ustroj BiH i jednakopravnost sve tri konstitutivna naroda jer su pristali (i potpisali) Lisabonski Sporazum (Carrington-Cutilierov plan), u rujnu 1991. pa odustali od njega (27. ožujka 1992.) jer su mislili da je BiH više njihova nego hrvatskog i srpskog naroda i željeli je imati više od drugih, a da nisu (odustali od tog sporazuma) mogao se zaustaviti započeti rat sa Srbima, s Hrvatima ne bi ni počeo, ne bi bilo blokade Sarajeva, genocida u Srebrenici ni zločina u mnogim drugim mjestima, poginulih…svih onih koji su nastradali u razdoblju od 18.3.1992. do 21.11.1995. Isto tako dobro zna da će dominacija jednog nad drugima biti uvijek kamen spoticanja u BiH dok se to ne riješi, dok ne prestane diskriminacija bilo kojeg od konstitutivnih naroda, a nje će uvijek biti ako bilo od kojih naroda bude imao veća prava i mogućnosti od drugih.
Podrazumijeva se da sva ta pitanja ne može riješiti visoki predstavnik za preostalih desetak dana, a može (ako želi) i trebao bi riješiti problem s izbornim zakonom i omogućiti hrvatskom naroda da može birati svoje predstavnike, one koji mu odgovaraju, odnosno onemogućiti pripadnicima drugih naroda da mogu (u ime hrvatskog naroda) birati hrvatskog člana Predsjedništva, delegate u Dom naroda i druga tijela vlasti./HMS/
