Demineri vraćaju život na krajnji jugoistok Hercegovine: Uz ostalo „oslobođen“ je i pristup zaboravljenom Vidovom groblju

Demineri su u Glavskoj i oko nje radili duže od dvije godine

   Usuđujemo se kazati da malo žitelja
Hercegovine, Bosnu da i ne spominjemo, ne zna da Federacija BiH graniči s
općinom Konavle na krajnjem jugu R. Hrvatske. Taj kutak „zaboravljene zemlje“
posjetismo ove godine. Uz reportažu o željezničkoj pruzi na red dođe i slika
naselja istočno od prometnice Trebinje – Dubrovnik. Za jugoistok općine Ravno i
Federacije BiH kilometar, dva prije svima manje-više poznate Ivanice odvaja se
putić prema istoku. Svojevrsni vodič kroz slike tog dijela Površi, kako se zove
šire područje od dvadesetak sela koja dijelom pripadaju općini Ravno, a
pretežito Gradu Trebinje, bio je susretljivi Slavko Milišić, rodom iz Glavske:

   „To je ogromni prostor od Ivanice kad se
skrene do granice s Konavlima, dole! To je ogromni prostor koji pripada općini
Ravno i Federaciji. Stalnih žitelja u tih nekoliko sela nema, nas nekolicina dolazimo
povremeno, nekad u sezoni i svaki dan. Radimo nešto poljoprivrede, kad ima
posla noćimo, ali za sada stalnih stanovnika nema. Lijepo je to područje mi
koji dolazimo radimo poljoprivredu, sadimo nešto krumpira, luka i česma
(češnjak op. a.)“, naglašava gospodin Milišić.

Slavko Milišić – dobri duh Glavske

   -Dakle, nema stoke koja se uzgaja na
otvorenom kao u Bobanima i Belenićima?

   -Nema stoke, nitko ništa ne drži, niti
hrani, jer nitko tu stalno ne živi.

   -I nitko vas ne obilazi?

   -Niko nas ne obilazi, ha, ha, ha… Nije baš
tako. Što se tiče općine Ravno imali smo dosta pomoći od načelnika Šimunovića i
od svih njih, treba im se zahvaliti. Imali su sluha za ovo područje, za struju,
sve što je došlo treba im se zahvaliti, ali teško se vratiti kad nemaš posla.

Smjerokaz na skretanju s magistrale Trebinje – Dubrovnik

   -Turizam je tu, o Dubrovniku ne treba ni
govoriti, a i Trebinje postaje turistička meka, što je s vašim dijelom Površi?

   -Vidite, treba vidjeti što se radi naprijed
gore, jedan Nijemac i jedan Crnogorac kupili su imanje od nekog Matića iz
Ravnog 400 duluma, i sad oni rade putove to su čudesa što je do sada uložena,
šta će tu biti ne znam. Mislim da će biti neko turističko naselje. Sigurno.
Tražili su i proširenje puta, čujem da bi se nešto trebalo raditi, nedavno sam
o tome razgovarao s načelnikom Andrijom Šimunovićem. Koliko vidim i čujem moglo
bi biti nešto značajno za ovaj kraj, nešto veliko.

Seoce Rupni Do

   Za posjeta koncem zime kretanje oko Glavske
bilo je ograničeno zbog deminera koji su „oslobađali“ prostor od mina. S
obzirom da se radilo neposredno uz kuće nije ni čudo što se nitko nije vratio
tu živjeti. Međutim, situacija se mijenja:

                                           Slavko Milišić – Sprema se nešto veliko

   „Neki dan su se po okončanom poslu tu okupili,
bila su 34 čovjeka iz Ravnog, Mostara, Sarajeva… Sad je ovaj dio od granice s
Hrvatskom do Radovanovog Ždrijela čist od mina. Prostor oko Glavske je čist,
našli su dosta toga“, ističe gospodin Milišić koji otkriva da na tom području
ima katoličko groblje zvano Vidovo groblje. Zaboravljeno groblje sprema se
opisati Stanislav Vukorep, arheolog iz Čapljine. Pristup groblju je omogućen tek
nakon deminiranja. Pretpostavka je da je riječ o ukopištu žitelja sela Bijela,
koje je iseljeno priliko izgradnje željezničke pruge koncem devetnaestog
stoljeća! Da ne bješe gospodina Milišića još se za njega ne bi znalo. Uz vijest
o deminiranju gospodin Milišić nas je pozvao da opet dođemo, jer je sada dosta
prostora očišćeno od mina pa se može obići i zaboravljeno groblje.

Čekaonica uz željezničku prugu u Glavskoj

    Opisujući stanje na krajnjem jugoistoku H-N
županije,  gospodin Milišić razlaže:

   „Požari su šumu uništili dva puta, a ne
jedanput. Ljudi koji dolaze pretežito se bave pčelarstvom. Imamo pčele, ovo je
priroda netaknuta, nezagađena za pčelarstvo super. U ovaj kraj spadaju sela
Donja i Gornja Glavska sa zaseokom Pobrđe, zatim Zagradinje, Rupni Do i
Spanožići. Ima tu prostora, ali nema naroda.

   Zanimljivo, udaljenost od Glavske do Cavtata
najbližeg dijela dubrovačke rivijere je samo 13 kilometara. Prije rata narod iz
spomenutih sela radio je „u Cavtatu, Platu, Dubrovniku, Mlinima, prema dolje su
bili orijentirani ljudi i dolje se radilo…“ naglašava dobri duh Glavske Slavko
Milišić.

Tekst i
foto: Dušan Musa

Mine su praktično bile u selu

Natpis na ulazu u Glavsku

Brda oko Glavske su optočena kamenim međama