Tuzlanska županija postaje mjesto opće nesigurnosti, a mnogi zbog te činjenice upiru prstom u policiju i pravosuđe sumnjajući u njihovu pristranost, pa čak i umiješanost u brojna kaznena djela. Slučaj prostitucije čije su žrtve malodobne djevojčice zbrinute u ustanovama za socijalnu skrb u koju su bili umiješani i policijski službenici u Tuzli, koji su žrtve podvodili, prije šest mjeseci šokirao je BiH, ali i regiju.
Zbog objave razgovora s djedom jedne od žrtava koji je strahovao za njezin život, policija je po nalogu Županijskog tužiteljstva upala u obiteljsku kuću novinara Fatmira Alispahića te mu oduzela kompletnu opremu za snimanje inače vrlo gledane emisije „Defter Hefte“.
Najnoviji primjer koji otvara ozbiljne sumnje da su policija i pravosuđe svojim (ne)radom u Tuzlanskoj županiji stvorili ozračje opće nesigurnosti u kojemu nasilnici mogu raditi što hoće, nedavni je napad na obitelj Erdeljac u Ulici kraljice Katarine u tuzlanskom naselju Slatina. U pitanju je hrvatska obitelj jer Zvonimir i sin mu Deni imaju i hrvatsko državljanstvo, piše Večernji list BiH.
– Napetosti koje su kulminirale premlaćivanjem moga supruga i sina traju mjesecima, otkako se u iznajmljeni stan iznad našeg, u vlasništvu obitelji Novalić, iz Brčkog doselila studentica Medina Berbić. U njezinu se stanu stalno lumpovalo, imam osjećaj da je pola grada dolazilo u taj stan. Buka i galama bile su nesnosne, a na naša upozorenja nije reagirala ni ona ni vlasnica stana. Kad smo konačno dočekali dan da joj je otac Sadmir došao po nju kako bi joj pomogao s iseljenjem, on je pozvao je mog supruga Zvonimira i sina Denija koji su se spremali vani gledati utakmicu, da izađu na stubište. Ondje ih je brutalno napao, supruga metalnim bokserom te ima hematom glave i slomljen nos, a sina je udarao o zid. Fizički je puno jači od obojice. Naravno, kao majka i supruga reagirala sam i pokušala ih zaštiti. Ubrzo stižu hitna pomoć i policija koja – zamislite, mene privodi. Za to vrijeme Medina Berbić vrišti kako joj napadaju oca. Policija meni stavlja lisice i odvodi me u pritvor u kojem mi nisu htjeli dati informaciju kako su mi sin i suprug. Ono što nisam mogla ni zamisliti, horor je koji za mene dolaskom policije tek počeo – ispričala nam je Samira Erdeljac.
Kaže da je cijelo vrijeme boravka u pritvoru, kao i prilikom kontakta s policijom, bila izložena fizičkom i psihičkom zlostavljanju uz prijetnje da će u pritvoru biti silovana.
– Dok su me vodili u policiju vezanih ruku, čula sam prijetnje da ću biti silovana. To mi je zaprijetila čak i policajka u pritvoru, policajci su me udarali, a dio večeri doslovce sam visila s kreveta na kojeg sam bila vezala lisicama. Modrice od takva ponašanja imam po cijelom tijelu, po rukama i vratu – kazuje nam Samira Erdeljac.
MUP i Tužiteljstvo su napad na obitelj Erdeljac okarakterizirali kao masovnu tučnjavu u kojoj je sudjelovalo više osoba, a Sadmir Berbić pušten je ubrzo na slobodu, zbog čega obitelj Erdeljac živi u strahu od osvete. Zvonimira Erdeljca optužili su za posjedovanje vatrenog oružja. Supruga Samira kaže da je u pitanju bezopasan pištolj – zvani plašljivac koji je nosio radi slavlja nakon utakmice u slučaju pobjede reprezentacije BiH za koju je tu večer navijao.
– Sve same laži u kojima se od žrtve pokušava napraviti nasilnika, dok je nasilnik zaštićen. Mi smo poput glinenih golubova izloženi i pitanje je kada će Berbić nastaviti ono što je započeo i pobiti nas – dramatičan je apel Samire Erdeljac koja sa suprugom i sinom potpuno nezaštićena na nasilniku poznatoj adresi čeka osvetu koja bi lako mogla završiti fatalno za nekog od ove obitelji.
Oni kojima je to dužnost – MUP i Tužiteljstvo – nisu ih zaštitili. Mnogi koji ih poznaju uputili su im poruke podrške, ali nitko se ne usudi pokucati na njihova vrata što je pokazatelj općeg straha i nesigurnosti u kojem mnogi Tuzlaci žive. Samira je inače profesorica književnosti i bosanskog jezika u Srednjoj školi, a njezin sin Deni najbolji student treće godina studija engleskog. Suprug Zvonimir u ratu je branio svoju Tuzlu, a danas u njoj živi u strahu, nemoćan pred sustavom koji umjesto žrtve štiti nasilnika. Samira Erdeljac udajom za Zvonimira koji je po nacionalnosti Hrvat označena je kao izdajica i tako se mnogi kaže prema njoj odnose godinama.
– Nebrojeno puta mi je rečeno da sam se udala za ustašu, sin je već s 11 godina bio žrtva vršnjačkog nasilja nakon kojeg smo ga upisali u Katolički školski centar gdje su mu pomogli razviti sve njegove brojne talente i on je zaista mladić za primjer. Ja, nažalost, nemam hrvatsko državljanstvo. Inače bismo nas troje otišli iz Tuzle živjeti bilo gdje u Hrvatskoj, važno nam je da smo zajedno i da smo sigurni. Ne znam što ćemo i kako dalje – kazuje nam Samira koja nakon trauma i straha u kojemu živi, ponovno osjeća posljedice dva moždana udara koje je imala.
Pokušaj da o ovom događaju razgovaramo s odgovornima u MUP-u Tuzlanske županije kao prvom adresom u lancu odgovornih za sigurnost, završava neuspješno. Nakon što smo objasnili razloge zbog kojih zovemo, na nekoliko telefonskih poziva javljao se samo službenik na centrali. Na ni upit poslan mailom nismo dosad dobili nikakav odgovor. Uz pitanja koja se odnose na određivanje pritvora zatražili smo i pojašnjenje o nastanku ozljeda koje je za boravka u pritvoru dobila Samira Erdeljec te je li pokrenuta istraga protiv policijskih službenika koji su je priveli i hoće li je biti. /HMS/
