Bakir Izetbegović i Nermin Nikšić imaju različite probleme, ali im je zajedničko to što bi im što brže formiranje vlasti moglo pomoći u očuvanju vlastitih pozicija. Predsjednik SDA suočava se s polaganim kipljenjem nezadovoljstva u stranci nakon još jednog poraza u utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, dok predsjedniku SDP-a politički prostor sužava afera povezana sa “spengavanjem”. Za obojicu bi brzo formiranje vlasti bio više od političkog uspjeha: mogao bi biti način da zadrže nadzor nad strankama i spriječe otvaranje neugodnih pitanja o vlastitoj budućnosti, piše Večernji list BiH.
Izetbegovićev problem počinje unutar SDA. Nakon izbornog poraza ponovno su se otvorila pitanja njegove odgovornosti i potrebe za promjenama na vrhu stranke. Dio dužnosnika smatra da bi nakon još jednog neuspjeha u utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva trebao prepustiti čelnu poziciju. Izetbegovićev izborni rezultat daleko je slabiji od same stranke. U takvim okolnostima brzi povratak u vlast postaje važan instrument očuvanja stranačkog jedinstva. Formiranjem nove vlasti otvorila bi se mogućnost raspodjele dužnosti i imenovanja stranačkih kadrova na važne pozicije od Vlade Federacije, Vijeća ministara…
Ako bi dvadesetak visokih dužnosnika bliskih Izetbegoviću dobilo očekivane funkcije, smanjio bi se i prostor za nezadovoljstvo onih koji od vodstva očekuju konkretne rezultate. Pitanje njegova ostanka na čelu SDA tako bi moglo biti odgođeno, a unutarnji odnosi stabilizirani barem do sljedećeg političkog iskušenja. Izetbegović, međutim, ne može sam odlučiti koliko će brzo SDA ponovno preuzeti vlast. Za to mu trebaju partneri, a među najvažnijima su HDZ BiH i SNSD. Posebno će osjetljiv biti dogovor s Draganom Čovićem, koji inzistira na izmjenama Izbornog zakona BiH kako bi se osiguralo da Hrvati mogu birati svojega člana Predsjedništva. Upravo je to pitanje godinama izvor sukoba Hrvata s bošnjačkim strankama. Za Izetbegovića će zato biti važno pronaći formulu koja omogućuje dogovor s HDZ-om, a da pritom ne izazove prevelik otpor u vlastitom biračkom tijelu. Brzo formiranje vlasti ojačalo bi njegovu poziciju, ali bi eventualni ustupci u pregovorima mogli otvoriti novu frontu unutar SDA.
Nikšić se, s druge strane, suočava s drukčijom vrstom pritiska. Afera “Spengavanje” odnosi se na sumnje u zlouporabu položaja, trgovinu utjecajem i korupciju, a u središtu istrage našla se komunikacija između federalnog premijera Nermina Nikšića i tadašnjeg v. d. ravnatelja Federalne uprave policije Vahidina Munjića. Mogućnost podizanja optužnice komplicira dodatno njegovu poziciju. Važno je pritom razlikovati političke posljedice afere od pravosudnog ishoda. Ako bi se pregovori o novoj vlasti oduljili, a afera nastavila dobivati na važnosti, mogao bi se naći pod sve većim pritiskom, kako političkih protivnika tako i unutar vlastitih redova. Brz dogovor omogućio bi mu da zadrži inicijativu, ali ne bi automatski uklonio problem koji opterećuje njegov mandat. Usporedba mogućih koalicija pokazuje da SDA i SDP imaju više prostora za dogovor nego kombinacija SDA, Stranke za BiH i Demokratske fronte.
Za HDZ BiH ova posljednja opcija posebno je neprihvatljiva zbog Željka Komšića, koji je četiri puta izabran za hrvatskog člana Predsjedništva BiH uz potporu bošnjačkih birača. Čović teško može podržati aranžman u kojem bi Demokratska fronta imala važnu ulogu, pa bi partnerstvo SDA i SDP-a moglo biti prihvatljivija osnova za pregovore. To, međutim, ne znači da je dogovor unaprijed osiguran. Brojni dužnosnici SDA i SDP-a su u žestokom obračunu, što se vidi u Sarajevu. Izetbegović treba vlast kako bi učvrstio položaj unutar SDA, dok Nikšiću stabilnost vlasti treba u trenutku kada mu prijeti daljnje političko slabljenje zbog afere. Upravo bi zato pregovori o formiranju vlasti mogli postati i test njihove političke sposobnosti. Ako dogovor bude postignut brzo, obojica bi dobila prostor za konsolidaciju. Ako se proces otegne, Izetbegović bi se mogao suočiti s jačanjem nezadovoljstva u SDA, a Nikšić s dodatnim pritiskom zbog afere.
U borbi za vlast tako se ne odlučuje samo o raspodjeli dužnosti u Federaciji BiH nego i o tome koliko će dugo dvojica stranačkih čelnika uspjeti zadržati kontrolu nad vlastitim političkim sudbinama. /HMS/
