Nakon što je Zovko ovih dana promovirala belgijski model, ministar (ratni) Helez umalo je podignuo dron(ove). A, u biti, riječ je o tomu da se političko predstavljanje poveže i s jezičnom pripadnošću. Što, je li, u BiH nije slučaj, pa je 16 godina tzv. hrvatski član govorio srpsko-bosanski s nemalom primjesom sarajevske šatre. Pa smo (i) dobili šatro državu.
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Vrijeme predizborne kampanje koja, sudeći makar prema retorici političkih (do)prvaka, u nas nikad ne prestaje, najbolje pogoduje spinovima. Tako smo se evo i u iščekivanju još jednog povijesnoga listopada – već! – naslušali svega i svačega. Ipak, jedan je sarajevski portal, navodno (vrlo) blizak bošnjačkoj obavještajnoj zajednici, otišao korak dalje, plašeći bošnjačku javnost mogućnošću da Hrvati – konačno! – izaberu uistinu hrvatskoga člana u troglavi bh. državni vrh.
Baja premijer – opet
Ukoliko Željka Cvijanović i Darijana Filipović pobijede na predstojećim izborima, Predsjedništvo BiH odmah će nakon konstituiranja novoga saziva, upozorava istraga.ba, pomilovati Milorada Dodika kojega je sredinom prošle godine Sud Bosne i Hercegovine zbog kaznenog djela nepoštivanje odluka OHR-a, pravosnažno osudio na godinu zatvora i šest godina zabrane obavljanja dužnosti predsjednika Republike Srpske. Što je – ekskluzivno (…) doznaje rečeni portal – dio predizbornog dogovora lidera SNSD-a i HDZ-a. I, tu nije kraj. Nakon ovakvoga happy enda, koji, je li, remeti miran san onima za koje se evo spinuje po sarajevskim portalima, eresovski će Baja preuzeti funkciju premijera Republike Srpske… Podsjeća se pritom kako Predsjedništvo BiH može samo izbrisati pravne posljedice osude, čime bi se, formalno, Dodiku omogućilo opet sjesti u premijersku fotelju. (Baš kao da mu to što je – samo – stranački lider priječi vedriti i oblačiti po Srpskoj…)
Naime, prema Ustavu BiH, Predsjedništvo BiH može donijeti odluku preglasavanjem (2:1) u slučajevima „vršenje drugih funkcija koje mogu biti potrebne za izvršenje njegovih dužnosti, koje mu može dodijeliti Parlamentarna skupština, ili za koje se slože entiteti“. Pomilovanje je „izvršenje dužnosti“ koje je Predsjedništvu dodijelila Parlamentarna skupština BiH, donošenjem Zakona o pomilovanju BiH.
Ne treba – ili, možda ipak, treba! – podsjećati kako je inzistiranje da u sarajevskoj Titinoj 16 sjede dva člana – to je tih 2:1 – izabrana bošnjačkim glasovima, dio predizborne kampanje bošnjačkoga gazije koji je četiri puta biran u kolektivno rukovodstvo, a sve kao preventiva da ne bi – eto! – tandem Čović & Dodik urušili – stamenu, te i Tisućljetnu i Nedjeljivu. Tako su evo posljednje četiri godine na braniku domovine stražarili uvijek budni Denis Bećirović i već, evo nekoliko puta, nažalost spomenuti narodni heroj koji je, ne zaboravimo, već (odavno) promovirao svoga nasljednika u liku osobnoga mu savjetnika Slavena Kovačevića. Slijedom čega bi se onda nastavila ta lijepa bošnjačka tradicija biranja „poštenog Hrvata“. Mada, ovaj je – Srbin…
Mali sat o – destrukciji
U biti, zaludu je istraga.ba „istraživala“, nije Baja nimalo krio svoj odnos prema izborima, tj. Izbornom zakonu. Jasno i glasno kazao je kako podržava uspostavljanje posebne izborne jedinice u Federaciji BiH u kojoj bi hrvatski narod birao (svoga) člana Predsjedništva. Oglasivši se ovih vrelih kasnoljetnih dana na X-u, održao je malo predavanja – štoviše i mali sat, doduše kršćanskog, vjeronauka! – bošnjačkome puku, posebice njihovim političkim prvacima, konstatirajući kako odnosi među narodima u BiH ne mogu biti temeljeni na različitu tumačenju Daytonskog (mirovnog) sporazuma. „Ne gradi se povjerenje u BiH tako što bošnjačka politika zloporabljuje slovo Daytona kada su u pitanju Hrvati, a duh kada je riječ o Srbima. Uostalom, kao kršćanin u duhove nikad nisam vjerovao. Potreba da Bošnjaci upravljaju Hrvatima ne vodi k ravnopravnosti, nego ka daljnjoj destrukciji BiH“, poručio je, naglašavajući kako posebna izborna jedinica predstavlja minimum promjena koje ne bi narušile strukturu Bosne i Hercegovine.
Došli smo, dakle, do toga da Bosnu i Hercegovinu od destrukcije brani onaj koji ju je – sve dok ga nedavno, skinuvši ga s crne liste, Washington nije pacifizirao – već davno prežalio, proglasivši je – trulom. Dotle je, evo, dovelo bošnjačko inzistiranje na formuli 2:1. Pritom se u, sad već, paničnu strahu da kandidat izabran hrvatskim glasovima zauzme hrvatsku poziciju, gradi sveopća kampanja.
Kako (i gdje) locirati Hrvate?!
Tako se portal Oslobođenje bavi malom poviješću odnosa Čović-Dodik, u kojoj se, međutim, omaknula (…) i rečenica koja, u biti, oslikava svu nelogičnost aktualnoga Izbornog zakona. Konstatira se kako je riječ o jednom od najstabilnijih saveza na bh. političkoj sceni te dodaje kako ono što je počelo kao povremeno približavanje dviju nacionalno dominantnih stranaka – SNSD-a u Republici Srpskoj i HDZ-a BiH među Hrvatima – vremenom je preraslo u partnerstvo koje se održava bez obzira na promjene vlasti, međunarodni pritisak, izborne cikluse… Ne može, evo, kroničar odnosa rečenih dviju stranaka i lidera im, HDZ, kao SNSD u Srpsku, teritorijalno locirati pa rabi zemljopisno neutralnu formulaciju – „među Hrvatima“… (Logičnije, prirodnije štoviše, bilo bi kazati: „i HDZ u Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni“, pa makar se ona zvala i – treći entitet…)
Možda će netko kazati: izbori se dobivaju na domaćem tlu. I bit će u pravu… Da, ali u nekim drugim državama. Tako da okolnost što Zovko godinama stoluje u Bruxellesu, a kako je evo Filipović, pa makar i nekoliko dana, u Washingtonu s tamošnjim političkim odličnicima, ne treba nikako ignorirati. Dapače, dobar je to predznak uoči izbora
Slijedom čega se čak otvoreno – tom (povijesnom) savezu – zamjera nastojanje da se država decentralizira, a entiteti i konstitutivni narodi imaju snažne mehanizme zaštite. Živimo, kako to vidi bošnjačka politička pamet, u državi u kojoj i takva, ako hoćete europska, nastojanja podliježu – inkriminaciji. Zanimljivo je također, i kako je gotovo kronična teza sarajevske političke čaršije da je Dodik zapravo – Hrvatima – nužno zlo. Prema zapravo načelu: neprijatelj moga neprijatelja, moj je prijatelj. Jedan analitičar tako tvrdi kako tu nema ljubavi – između Hrvata i Srba – samo goli interes. I, čudi se… Pa, zar nije jedna od definicija da u politici nema vječne ljubavi, nego su samo interesi – vječni.
Uostalom, lijepo je to objasnio britanski državnik lord Palmerston koji je 1848. u Donjem domu parlamenta izjavio: „Nemamo vječne saveznike i nemamo vječne neprijatelje. Naši su interesi vječni i vječni su naši putovi.“ Tko misli da se od tada nešto promijenilo, ne misli – ništa.
Dronom na najelegantnije rješenje
Podsjetimo tim slijedom na još jednu izjavu u predizbornim danima, koja bošnjačke noći čini besanim dok računaju koliko Kovačeviću treba bošnjačkih glasova – nakon što se namire: Bećirović, Izetbegović i Efendić – kako bi se pobijedilo hadezeovsku kandidatkinju Darijanu Filipović koja, prema istraživanju Nacionalnog demokratskog instituta (NDI), čije je rezultate objavio Večernji list BiH, ima trostruko veću potporu od protukandidata Zdenka Lučića.
Hrvatska europarlamentarka i bivša bh. veleposlanica Željana Zovko sredinom je kolovoza iznijela prijedlog da se u BiH uspostavi hrvatska izborna jedinica prema uzoru na model koji postoji u Belgiji. „Hrvatska izborna jedinica, ili izborna jedinica na hrvatskom jeziku nije ništa neuobičajeno u Europskoj uniji. To bi bilo najelegantnije rješenje“, drži Zovko, nakon čega ministar (ratni) Zukan Helez umalo nije podignuo – dron. Ma, što jedan…
Zapravo, belgijski model omogućava biračima, ovisno o području, glasovati za kandidacijske liste povezano s nizozemskom, francuskom ili njemačkom jezičnom zajednicom. Političko je predstavljanje na taj način povezano i s jezičnom pripadnošću. Prizivanje Belgije uistinu ima rezona. Vrijeme bi, naime, bilo da u Predsjedništvu BiH sjedi član kojemu je hrvatski jezik materinski. Komšić je, slijedom podrijetla, govorio srpsko-bosanskim, s nemalom primjesom sarajevske šatre. I njegov nasljednik, kojemu se nadaju Bošnjaci, istih je govorničkih vještina. Iako, Slaven bi, slijedom podrijetla, legitimno mogao govoriti – srpskim.
Strazburška posrtanja unitarista
A, kad smo već kod „novog Komšića“, valja podsjetiti kako je Ustavni sud BiH, ali i više presuda Europskoga suda za ljudska prava (ESLJP) odbilo žalbu Kovačevića koji je ciljao na promjenu ustavnog i izbornog sustava BiH uvođenjem samo jedne izborne jedinice. Također, ESLJP u Strasbourgu odbio je, na inicijativu Zlatana Begića, još jednog jastreba iz Komšićeve (demokratske) fronte, brisati konstitutivnost naroda i Dom naroda.
Vratimo se pak još malo na „elegantno rješenje“ hrvatske europarlamentarke. Moguć je, naime, kombinirani izborni sustav u komu bi se dio zastupnika birao u dvjema izbornim jedinicama, a dio na razini cijele Federacije. Uz to, moguće je i da se posebne jedinice primijene samo na izbor članova Predsjedništva, dok bi se za parlamente zadržao proporcionalni model uz dodatnu zaštitu. Bit je da hrvatski predstavnik mora imati hrvatski izborni legitimitet.
Baš, dakle, ono što Bošnjaci ignoriraju od 2006. kada je Zlatko Lagumdžija izmislio (svoga) Hrvata, a Izetbegović II. i ostali tzv. probosanci prihvatili ga kao svoga. Baš kao što, prema svemu sudeći, imaju iste planove i s Kovačevićem – ukoliko, dakako, Bruxelles bude mirno gledao na još jednu bošnjačku ujdurmu.
Znakovitost američke turneje
Dobra vijest za Hrvate uoči, sad već skoroga, listopada svakako je višednevni, prošloga tjedna započeti posjet Filipović Washingtonu, s ciljem, priopćeno je iz HDZ-a, animiranja razumijevanja važnosti popravljanja ustavnopravne i političke pozicije Hrvata. Predviđen je niz susreta s važnim dužnosnicima u američkoj izvršnoj i zakonodavnoj vlasti. Ključne poruke odnose se na potrebu izmjena Izbornoga zakona, provedbi reformi i približavanju euroatlantskoga puta.
Ali i privlačenje investicija, napose realizacije projekta Južne plinske interkonekcije, glede koga su Hrvati imali nemalih problema s političkim Sarajevom.
Možda će netko kazati: izbori se dobivaju na domaćem tlu. I bit će u pravu… Da, ali u nekim drugim državama. Tako da okolnost što Zovko godinama stoluje u Bruxellesu, a kako je evo i Filipović ususret izborima, pa makar i nekoliko dana, u Washingtonu s tamošnjim političkim odličnicima, ne treba nikako ignorirati. Dapače, dobar je to predznak uoči izbora. Znamo, dakako, što je sve novopromovirani vjeroučitelj iz Laktaša izlobirao uz pomoć Amerikanaca. Koštalo jeste, ali – svaki dolar! – se isplatio. /HMS/
