Unitrade TOP
DRUGI PIŠU Tko je ovdje lud?!

Dijagnoza odlazećeg Konakovića o Dodikovu (prijetećem) ludilu uslijedila je između dva pohoda eresovskoga vožda Americi, u koju sad već ide kao nekoć u Moskvu. No ovo se iz sarajevske magle (i smoga) nikako ne vidi.

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Nije to bilo baš tako davno kada su bošnjački mediji, relativizirajući njegove diplomatske napore, Miloradu Dodiku štopali koliko je vremena provodio u čekaonici prije negoli će ga primiti Vladimir Putin te onda i koliko će, nakon pustoga čekanja, provesti u društvu svoga domaćina. Ubrzo je, međutim, Baja u Kremlju – ‘ajde da malo i pretjeram! – gotovo nogom vrata otvarao i Vladimiru (…) Velikom u zagrljaj padao na mjesečnoj razini. U međuvremenu se sarajevska štoperica nekud izgubila… Poglavito nakon što je ruski predsjednik – još – eresovskoga vožda odlikovao Ordenom Aleksandra Nevskog, koji se dodjeljuje stranim političarima za njihovu ulogu u razvoju multilateralne suradnje s Rusijom.

Nije se Mile dao zbuniti

A, nakon što je, dijelom možda čak i većim, zbog neskrivenih osjećaja spram majčice Rusije, dospio na američku u nas čuvenu crnu listu, politička čaršija i pripadajući joj mediji već su ga vidjeli u Vojkovićima, u novom zatvoru čiji komfor hvale i najprobirljiviji, na luksuz navinuti kriminalci. No prema „ruskom modelu“, odnedavna je Mile u Washingtonu, štoviše u Bijeloj kući često bezmalo kao i na Crvenom trgu. Istina, na skup MAGA pokreta održanog na Floridi otišao je u nevrijeme, taman kad je njegov politički idol Donald Trump i njegovi republikanci doživjeti fijasko na međuizborima.

Nije to, međutim, naročito pokvarilo planove toga sad već svjetskog putnika. Prošloga je vikenda odletio u Chicago, naglašavajući kako je to vrlo važno uporište demokrata. I, nakon što se vratio, već početkom ovoga tjedna nazočio je konstituirajućoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske u kojoj njegov SNSD ima – komotnu! – dvotrećinsku većinu. Umjesto toga fakta koji govori o moći i te stranke i njezina predsjednika, bošnjački su mediji veću pozornost posvetili tomu što je Dodik presjedio dok je intonirana himna BiH…

Sustav u ludilu…

Ovaj je – priznajem! – podulji uvod samo zbog toga kako bi ilustrirao, makar djelomice, političku vitalnost dužnosnika kojega su, nekoliko puta, već vidjeli iza rešetaka. Iz raznih razloga. Ali i kao replika Elmedinu Konakoviću koji je, baš nakon što se Mile vratio sa sunčane Floride kako bi spakirao kufere sa zimskom robom za vjetroviti Chicago, upozorio na „Dodikovo ludilo“ te apelirao na izborne pobjednike da što prije formiraju vlast. Zapravo, odlazeći me je šef bh. diplomacije nadahnuo postaviti pitanje: Tko je ovdje lud?! Jer nema – zna to Konaković iz vlastita iskustva – nove vlasti bez banjolučkog amenovanja. Išao mu je, naime, prije četiti godine u Laktaše na rukoljub kako bi se dokopao ministarske fotelje o kojoj nije mogao ni sanjati dok je ono direktorovao u KK Bosni i vodio je u propast iz kojega se evo tek sad taj nekadašnji prvak Europe pomalo vadi. Pamtimo iz toga vremena glasovitu Konakovićevu: “Dodik se promijenio!” Ma, nije! Nikad! Njegov odnos prema političkom Sarajevu, samoproglašenom sinonimu za (jedinstvenu) državu zapravo je obilježio kontinuitet negiranja. A evo, ilustrira ga i to što ignorantski sjedi dok svi – Srbi?! – oko njega stoje slušaju bh. himnu… usred Banje Luke.

Sve unaprijed kazano u biti samo svjedoči: Ako i ima (nekog) ludila u tome, ima (i) nekog – sustava koji daje rezultat. Naime, predsjednik RS-a u sjeni i njegova stranka – možda i više nego ikad! – suvereno kontroliraju Republiku Srpsku. Što je, ako je netko (u Sarajevu) možda smetnuo tu dejtonsku činjenicu, pola Bosne i Hercegovine.

E, sad – pomogla su, dakako, u tome i ona najmanje četiri milijuna dolara koliko je – kao pravi Baja – eresovski neprikosnovenik izbrojio lobističkoj kući Dickens & Madson.

Znakovita priča o Igoru

Ali zar ne živimo u svijetu u kojemu se klanjamo „zlatnom teletu“?! Uz to, samo je jedan zanat – ne bih ga iz pristojnosti ovdje spominjao – stariji od politike… Nije, dakle, Dodik nikakav izuzetak. A, što to ovima, ala Konaković i sličnima, baš ne ide u glavu kako treba s Amerikancima, priča je za sebe.

Umjesto o (nekakvome) Dodikovu ludilo, bolje bi im bilo porazmisliti o jednoj njegovoj, u najmanju ruku, znakovitoj rečenici. Predstavivši Igora kao najperspektivnije ime SNSD-a i mogućega premijera, kazao je i kako ne želi da njegov sin u ovome teškom vremenu bude potrošen. „Očigledno da ćemo morati rješavati teška pitanja statusa BiH“, navijestio je presudne mjesece ispred nas. Uostalom, i viši savjetnik za diplomaciju i međunarodne odnose u Institutu za razvojni utjecaj u Washingtonu Adnan Hadrović u ovotjednom je intervjuu za Fenu ocijenio kako trenutačno ne postoje uvjeti da ideja o neovisnosti Republike Srpske dobije podršku Washingtona. Ali, poručuje, vlasti tog entiteta nastavit će lobističke aktivnosti u Sjedinjenim Američkim Državama. „Ovo je prvenstveno dugoročno stvaranje mreže saveznika i prijatelja koji bi, u slučaju ozbiljnih geopolitičkih poremećaja i promjena u ravnoteži snaga na međunarodnoj sceni, mogli otvoriti prostor za razmatranje takvih rješenja. Cilj je da ta pitanja ostanu prisutna u političkim krugovima i da unutar Washingtona postoji dovoljno široka podrška za njihovo moguće razmatranje ako se promijene okolnosti“, drži Hadrović.

I, u takvim nastupajućim i možda dramatičnim vremenima, sa sarajevskih sećija i dalje se bave tehničkim pitanjima. Tako se, primjerice, Avaz ne može načuditi što je novoizabrana članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović prisegnula prvo u Banjoj Luci u Narodnoj skupštini prije negoli će isti protokol ponoviti u Sarajevu. Pritom, taj bošnjački dnevnik otkriva rupu u saksiji i iščitava političku poruku – „stvaranje političkog dojma i političko nametanje teze da je entitet iznad države i da državna funkcija podrazumijeva prvenstveno lojalnost entitetskoj vlasti“. A, komu bi Cvijanović trebala biti lojalna ako je izabrana isključivo na teritoriji Republike Srpske?

Kako je, zapravo, sve počelo

Također, nije riječ ni o kakvom nametanju teze, nego je uistinu Srbima entitet važniji od države. Kao što im je, uostalom, 29. veljače i 1. ožujka 1992. važnija bila država, Jugoslavija, od Republike Bosne i Hercegovine.

I, tako je – ako je netko zaboravio! – sve počelo…

Dakle, umjesto tlapnji o Dodikovu ludilo, više bi pozornosti podno Trebevića valjalo posvetiti onoj njegovoj rečenici o nadolazećem vremenu kada će se rješavati teška pitanja statusa BiH. S, jasno, naglaskom na – status. Uz to, polemizirajući s Konakovićevom dijagnozom, napomenuo bih (i) kako je „ludak iz Laktaša“ ispratio iz BiH: Carla Bildta, Carlosa Westendorpa, Wolfganga Petritscha, Paddyja Ashdowna, Christiana Schwarz-Schillinga, Miroslava Lajčaka, Valentina Inzka i Christina Schmidta.

A, one koji su se, sve poskakujući po sarajevskim minderima, oduševili nedavnim padom Dodikova jarana Aleksandra Vučića, podsjećam da je Baja u povijesnu ropotarnicu već ispratio: Milana Milutinovića, Borisa Tadića i Tomislava Nikolića. I?!/HMS/

DRUGI PIŠU Tko je ovdje lud?!

FIS veliki
RPM
Glavni banner top pozicija 5
Bilotrade

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)