Dušni dan koji obilježavamo 2. studenoga – spomendan vjernih mrtvih dugujemo inicijativi jednoga sveca – benediktinskog opata iz Clunyja svetog Odilona.Sveta majka Crkva u svome bogoslužju svima koji preminuše ”u znaku vjere” – kao vjernici, daje važno mjesto.
U svakoj misi, u euharistijskoj molitvi, ona se sjeća pokojnih i moli za njih. Ona smrt vjernika okružuje opet svojim bogoslužjem, misama za pokojne, pogrebnim obredima i blagoslovima. No, sve to nije joj još dosta. U svojoj ljubavi prema pokojnicima ona svetkuje i spomendan svih vjernih mrtvih kad svim svojim svećenicima velikodušno omogućuje da za pokojnike služe tri mise: jednu za koga god žele namijeniti, drugu na nakanu Svetog Oca, a treću za sve vjerne mrtve.
Ovaj spomendan dugujemo inicijativi opata iz Clunyja sv. Odilona. Svršetkom prvog tisućljeća već se na mnogim mjestima nakon blagdana Svih svetih slavio i spomendan mrtvih. No, kad je taj spomendan 998. sv. Odilon službeno uveo, a Cluny, o kojem je bilo ovisno oko 1.000 benediktinskih samostana, onda je to značilo tu praksu uvesti u velik dio Europe koja je tada bila pod stalnim utjecajem Clunyja. Službeni spomendan mrtvih 1311. potvrdio je i Rim. Španjolska je 1748. dobila povlasticu da njezini svećenici na Dušni dan mogu služiti tri mise. Tu je povlasticu papa Benedikt XV. 1915. proširio na cijelu Crkvu. Na taj je način bila opet bitno naglašena istina vjere koja ima svoj temelj u objavi, a to je da osim Crkve – hodočasnice u vremenu i slavne u blaženoj vječnosti, postoji i čistilišna Crkva – neko stanje ”u kojem se ljudski duh čisti te postaje dostojan da se uzdigne u nebo”, kako to pjesnički i slikovito pjeva veliki Dante, piše Katolički tjednik. /HMS/
