 |
| Ivo Matić – kiša u Glamoču otklonila brigu |
Sa zebnjom su južnohercegovački pčelari od
Ljubuškog, preko Čapljine i Stoca, do Neuma i Ravnog sa pčelinjim zajednicama proteklih
dana, krenuli na planinsku ispašu. Razlog je bila suša i u tom djelu pčelarskog
rajona za njih važnog u ljetnim mjesecima. Klimatološko ljeto uz buru za njih
je zbog visokih temperatura, loše počelo.
Nagli rast temperatura
„Bili smo u velikoj brizi, ne zbog meda nego
što će biti s pčelama? Što bi se reklo molili smo za kišu, srećom je u
ponedjeljak kasno popodne pala. Moje pčele su na području Glamoča. Gore je kiša
pala tako da ćemo biti mirni određeno vrijeme. Kad kiše padnu sve procvjeta pa
se nadam da će biti i unosa“, kaže Ivo Matić čapljinski pčelar, koji bez
okolišanja navodi stanje u prvom dijelu sezone:
„Nismo svi mi pčelari jednako prošli, neki
su bilježili rekordne prinose, dok je kod drugih bilo prosječno ili čak
podbacilo. U prosjeku bilo je dva puta bolje nego lani. Imali smo jedno vrcanje
10 – 12 kila meda po košnici. Da nisu temperature naglo skočile preko trideset
stupnjeva, bilo bi jako dobro. Ovako što je tu je, nismo ni nezadovoljni, ali
ni pretjerano zadovoljni. Gledano po pašama, kadulja je dala do 10 kila po
košnici, a drača u prosjeku, od 10 do 15 kila. Kažem, duplo je bolje nego lani,
a da nas je vrijeme podržalo na drači bi prinosi bili i duplo veći. Drača je dobro
krenula, a onda su vrućine presjekle unos“, kaže Matić, ta na upit – o seljenju
pčelara na planinske paše nastavlja:
.jpg) |
| Na visoravni Hrasna u neumskoj općini, pčele su se masovno rojile (foto: Miro Obradović) |
„Dvojili su neki pčelari ići u Bosnu ili ne
ići ovdje suša gore suša, pa neki nisu ni otišli. Ja već godinama vozim pčele
na planinsku ispašu, je trošak, ali gore im je sigurno bolje nego ovdje, ako
ništa manje je vruće. Ne znam što će sada pčelari koji nisu selili pčele, ja se
nakon kiše koja je pala nadam dobrom. Nekad je za nas pčelare važno ne samo da
ima meda, nego da se i pčele mogu prehraniti. Da im u ljetnim razdobljima ne
dajemo hranu. I to je važno. Posao s pčelama je svakodnevni, moraš uvijek uz
njih biti, ako nisi za čas može doći do problema. Za mene je stalna briga o
pčelinjim zajednicama osnova svakog pčelarstva, ako toga nema neće biti ni
meda“, zaključuje ovaj strastveni zaljubljenik u pčelarstvo.
 |
| Roj pčela u gustišu |
Inače, pčelarstvo je jedna od
poljoprivrednih grana koje su u najvećem debalansu kada je riječ o uvozu i
izvozu. Tako, primjerice, u prvom kvartali tekuće godine izvoz meda iz Bosne i
Hercegovine bio je samo 847 kilograma, dok je u isto vrijeme uvoz meda dostigao
frapantnih 149.731, odnosno bio je približno za 177 puta veći! Prosječna cijena uvoznog meda bila je 7,5
KM, dok se kvalitetni domaći med može kupiti po cijeni od 18 pa do 27 KM koliko
na policama jednog prodajnog lanca sa svim dažbinama i porezima košta med Opće
zadruge „Matičnjak“ iz Struga kod Čapljine.
Rast troškova
Direktor zadruge Ivica Kozina
ističe da se po cijeni od 7,5 KM pčelinji med ne može proizvesti. Prema
njegovim kalkulacijama osnovni troškovi po košnici dostižu i 10 KM, kada se
tome dodaju selidbe, prehrana u lošijim godinama, obnova pčelinjih društava i
drugo, troškovi rastu i do petnaestak KM. U svakom slučaju priča o uvoznom medu
od 7,5 KM po kilogramu više je nego dvojbena. Ne favoriziramo naše pčelare,
često smo prema njima i kritični, ali s medom i domaćim, a posebice uvoznim,
treba biti oprezan.
Tekst i
foto: D. Musa
 |
| Domaći med na policama trgovina – jamstvo kvalitete |