U bošnjačkoj javnosti često se može čuti kako je Armija RBiH obranila Mostar, oslobodila Kupres i Jajce, a relativizira se i uloga HVO-a i HV-a u deblokadi Bihaća. Za komentar ovih tvrdnji zamolili smo bivšeg predsjednika Federacije BiH i ministra obrane Hrvatske republike Herceg Bosne Vladimira Šoljića
ŠOLJIĆ: Tko je obranio Mostar sve do unazad desetak godina nije bilo sporno niti je tko postavljao pitanje o tome. Kad se rat proširio na cijeli prostor BiH , Sarajevo našlo u okruženju i Mostar je čekala ista sudbina, Predsjedništvo BiH i rukovodstvo grada Mostara povjerili su obranu grada HVO-u jer druge vojske na ovim prostorima nije bilo. Armija BiH još nije bila osnovana, a teritorijalnoj obrani je prije početka rata oduzeto naoružanje.
Pored HVO-a u Mostaru su djelovale manje grupe HOS-ovaca i samoorganiziranih grupa ali su one sve djelovale pod zapovjedništvom HVO-a koji je i za njih osigurao logistiku. Jedna takva grupa dragovoljaca uglavnom iz Širokog Brijega je zauzela najvažnije kote zapadnog Mostara, Galac itd., i tako uz neviđene napore spriječila okruženje Mostara. HVO je uspješno izvršio povjerenu mu ulogu od strane Predsjedništva BiH, ali je ubrzo dobio novu od strane vodstva HZ HB odnosno njenog predsjednika Mate Bobana. Ova odluka se odnosila na oslobađanje cijelog Mostara i šireg okruženja sve do Stoca. I ovu zadaću HVO je izvršio ali treba naglasiti da je o tome pomogla HV koja je bila smještena na potezu Ploče – Dubrovnik pri čemu je bila nazočna na dijelu teritorija BiH. Ova vojna operacija poznata je pod nazivom Lipanjske zore a završena je prije kraja mjeseca lipnja 1992. godine. Dokumentacija o planiranju i realizaciji obrane Mostara i oslobađanja već spomenutog područja je i sada dostupna javnosti. Bespredmetno je preko medija voditi raspravu s onima koji znaju da je to laž i obmana javnosti. Sve drugo je borba za bolju prošlost.
HMS: Osobno ste svjedočili operaciji oslobađanja Kupresa, kakva je tu bila uloga HVO-a, a kakva Armije RBiH?
ŠOLJIĆ: HVO je samostalno izveo vojnu operaciju naziva „Cincar“ u sklopu koje je oslobođen Kupres i njegovo šire okruženje. Cijelom operacijom je zapovijedao načelnik glavnog stožera general Tihomir Blaškić koji je uradio i audio snimak cijelog toka operacije. Svi segmenti sustava obrane u ovim operacijama funkcionirali su odlično.
Ovom prigodom bi, ipak, spomenuo one koji su zajedno s bojovnicima bili praktički na prvoj crti. A riječ je o doktorima i cijelim zdravstvenim osobljem koje je davalo sigurnost onima sa oružjem u ruci. Nedugo nakon što su prve postrojbe HVO-a ušle u Kupres kroz grad sam krenuo prema Bugojnu kako bi na licu mjesta vidio gdje se trenutno nalazi bojišnica.
Grad Kupres bio je pust a u to vrijeme u njega je počelo ulaziti vojna policija HVO-a sa zadatkom sprečavanja bilo kakvih nezakonitih radnji. Vozeći se prema Bugojnu na samom prevoju bio je postavljen zajednički punkt HVO-a i Armije BiH. Predstavnici HVO-a i Armije BiH na punktu su međusobno normalno komunicirali. Jedna sitnica s tog susreta ostala mi je u trajnom sjećanju. Prije polaska u oslobođeni Kupres načelnik logistike HVO-a general Ante Jelavić mi je dostavio znatnu količinu cigareta Croatia kako bi ih mogao ako bude prigode podijeliti na punktu gdje se nalaze pripadnici HVO-a i Armije BiH. Kad sam im podijelio po šteku cigareta bilo je šala na račun cigareta, za to vrijeme simboličnog naziva Croatia. Ostali dio cigareta podijelio sam vojnicima koji su se nalazili u blizini a koji su primijetili da se radi o podjeli cigareta koji su u to vrijeme bila vrlo tražena roba posebno kod pripadnika Armije BiH.
Druga sitnica koja također ostaje u dugom pamćenju je snimak razgovora između dvojice zapovjednika Armije BiH koju su uradili djelatnici za elektronsko izviđanje SIS-a. Naime kad je HVO počeo topničko djelovanje jedan od spomenutih pripadnika Armije BiH je drugog upitao „čija ovo artiljerija tuče“ drugi mu je odgovorio koristeći turcizam za koji pripadnici elektronskog izviđanja nisu znali šta znači. Jedan pripadnik HVO-a iz Bosne koji je živio u mješovitoj sredini rekao je da to znači „hvala Bogu“.
U vrijeme oslobađanja Kupresa bile su nazočne brojne TV kuće, i radio postaje te brojni drugi mediji. Na temelju spomenutog jasno je vidljivo da na tom prostoru nema vojske koja na ramenu ne nosi amblem HVO-a niti nekog zapovjednika osim onih iz HVO-a koji daje izjave za medije. U vrijeme oslobodilačke operacije ja sam bio ministar obrane HR HB a Jadranko Prlić ministar obrane u Vladi BiH koja je formirana nakon Washingtonskog sporazuma od Vlade R BiH i Vlade HR HB.
HMS: Odkud Jadranko Prlić na dužnosti ministra obrane BiH, to javnosti uopće nije poznato?
ŠOLJIĆ: Dio životnog puta Jadranka Prlića od prvih višestranačkih izbora pa do optužnice za ratne zločine u Haagu nije mogla predvidjeti ni vidovita Vanga. U tom cijelom razdoblju imao sam prigode biti nazočan na više razgovora s bošnjačkom stranom pa sam primijetio da Jadranko Prlić kod bošnjačke strane uživa veliko povjerenje. Tomu u prilog navest ću da je bio povjerenik Vlade R BiH za HZ HB, ministar vanjskih poslova BiH i zamjenik ministar trgovine Vlade BiH. Nedugo nakon što je Jadranko Prlić obnašao dužnost zamjenika predsjednika Vlade BiH gospodina Ćeranića- Ćeranić je bio duže vremena odsutan a Jadranko Prlić za to vrijeme obnašao dužnost predsjednika Vlade- u medijima se pojavila vijest da u Široki Brijeg dolazi Stjepan Mesić još uvijek član Predsjedništva SFRJ i da će tu održati veliki govor. Reakcija rukovodstva BiH je bila da je u Široki Brijeg uputila izaslanstvo sastava Bogić Bogićević, član Predsjedništva Jugoslavije, Mladen Ivanić član Predsjedništva BiH i Jadranko Prlić. Na mitingu Širokom Brijegu prvi je izašao Bogić Bogićević, po mom mišljenju jedan od najčasnijih političara, ali je bio izviždan pa je skratio govor i napustio govornicu. Mladen Ivanić je stajao pored mene i rekao da neće izlaziti za govornicu, to mi je i ponovio kad smo se prvi put sreli nakon rata, uz konstataciju da nakon ovoga zaključuje da Jugoslavija prestaje postojati. Za govornicu je izišao Jadranko Prlić koji je govorio vrlo kratko, publika je bila zbunjena njegovim govorom pa nije dobio značajniji zvižduk ni aplauz. Kad je za govornicu izišao Stjepan Mesić prolomio se aplauz koji je trajao nekoliko minuta. Njegov govor je prekidan aplauzom nakon svakih izgovorenih nekoliko rečenica. Nakon završetka njegovog govora u publici je bilo neviđeno raspoloženje a izaslanstva BiH i RH su otišla na zajednički ručak. Na tom ručku Stjepan Mesić je ispričao u svom stilu desetine viceva na koje su se smijali čak i oni kojima u to vrijeme nije bilo do smijeha.
HMS: A kako je tekla operacija oslobađanja Jajca?
ŠOLJIĆ: Oslobođenje Jajca izvele su zajedničke snage HVO-a i HV-a- nakon Splitske deklaracije Predsjedništvo BiH je od RH tražilo upućivanje HV-a u BiH- pod zapovjedništvom generala Ante Gotovine. U to vrijeme ni u blizini a kamoli u Jajcu nije bilo prisutnog ni jednog vojnika a kamoli neke postrojbe iz Armije BiH. To je vidljivo iz brojnih izvješća TV kuća, radio postaja i drugih medija. Ovo nije osporavano sve do u nazad par godina kada je odvojeno počelo obilježavanje oslobađanja Jajca i od strane Armije BiH. Prošle godine to obilježavanje bilo ispod svake ljudske i moralne razine. Naime, ne samo da je osporavano da su HVO i HV oslobodile Jajce nego je na njihov račun kao i na račun RH upućeno mnoštvo najružnijih riječi.
HMS: Operacijom Oluja, HV i HVO deblokirale su Bihać. I to se u bošnjačkoj javnosti osporava?
ŠOLJIĆ: Nakon pada Srebrenice i realne prijetnje da Bihaću prijeti ista sudbina sa svih razina u BiH uključujući i predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića upućivane su molbe predsjedniku Tuđmanu za pomoć, u prvom redu za slanje HV-a u BiH. Podršku takvim zahtjevima davale su SAD a posebno Turska. Imao sam prigodu biti na večeri koju je u Zagrebu u čast predsjednika Turske Sulejmana Demirela priredio Franjo Tuđman na kojoj mu se obratio i predsjednik Demirel. Bilo je ugodno slušati s kakvim biranim riječima se predsjednik velike imperije obraća predsjedniku jedne male države uz to opterećene ratom. Predsjednik Demirel je zahvalio predsjedniku Tuđmanu za sve što je do tada RH učinila za muslimane u BiH, a sve ovo je ponovio njegov savjetnik za sigurnost prošle godine na Forumu u Dubrovniku. O učinku HV-a u deblokadi Bihaća najpohvalnije je govorio jedan od legendarnih zapovjednika Armije BiH, Izet Nanić čiji se nastup može vidjeti na internetu. Nakon navedenog bespredmetno je voditi bilo kakvu polemiku s onima koji osporavaju doprinos HVO-a i HV-a u deblokadi Bihać
HMS: Postoje li sličnosti između stanja u Jugoslaviji devedesetih godina prošlog stoljeća i sadašnjeg stanja u BiH?
ŠOLJIĆ: Velikodržavni projekti u višenacionalnim zajednicama počinju tako što se najbrojniji narod proglasi neravnopravnim i ugroženim, a pravi cilj i ostvarenje dominacije nad malobrojnijim narodima. Takav projekt je pokrenulo rukovodstvo Srbije 90-ih godina prošlog stoljeća. Navest ću ukratko kako je počela i tekla realizacija tog projekta te neke elemente sličnosti s događajima u BiH u današnje vrijeme. Srbi kao najbrojniji narod u Jugoslaviji proglasili su se neravnopravnim i ugroženim na prostoru cijele Jugoslavije, a posebno u dijelovima Hrvatske na kojima su Srbi živjeli u značajnijem broju. Kao rješenje tog problema zagovaran je preustroj Jugoslavije u tzv. građansku državu s jednakim pravima svakog građanina države te njenu centralizaciju radi efikasnijeg funkcioniranja. U slučaju da to ne bude ostvareno prešlo bi se na realizaciju programa stvaranja velike Srbije pod geslom „Svi Srbi u jednoj državi“ čija bi zapadna granica bila na potezu Karlobag-Karlovac- Virovitica.
Realizaciju ovog projekta najavio je Slobodan Milošević u to vrijeme predsjednik Srbije. Način na koji je to najavio sadržan je u njegove dvije poznate rečenice. Na velikom mitingu na Kosovu (Gazimestan) izgovorio je rečenicu: „NIKO NE SME DA VAS BIJE“ a na skandiranje iz publike riječima „UHAPSITE VLASIJA“ odgovorio je „BIT ĆE UHAPŠEN“. Vlasi je u to vrijeme bio najugledniji predstavnik Albanaca u Jugoslaviji. Ovo je bila poruka Albancima. Na mitingu u Beogradu, na Ušću, uputio je poruku svim građanima Jugoslavije rečenicom koja je glasila: „PRED NAMA SU MNOGE BITKE A NI ORUŽANE NISU ISKLJUČENE“. Uz to je dodao da će one biti vođene institucionalno i van institucionalno. Institucionalni dio bitke preuzele su sve državne institucije uz orkestriranu podršku medija, a vaninstitucionalna je poznata kao „događanja naroda“ što danas odgovara pojmu „obojene revolucije“.
Dobro organizirane grupe aktivista uz daljinsko upravljanje od strane obavještajnog i represivnog aparata rušile su sve pred sobom. Na meti je bilo što bi moglo smetati na putu projekta stvaranja Velike Srbije. Srušeno je vodstvo Crne Gore i Vojvodine a proces se nastavljao po mnogim gradovima i općinama. Proizvođeni su brojni incidenti, posebno na prostoru gdje se nalazi „ugroženi narod“ što je bilo alibi za sve naredne postupke. U momentu kad je „ugroženost naroda“ dostigla visoku razinu podijeljeno mu je naoružanje a kad ni to nije bilo dovoljno uključila se JNA. Rukovodstvo Republike Hrvatske se tome suprotstavilo i tako je počeo rat. Prijenosom rata iz Hrvatske u BiH ovaj scenarijo gotovo potpuno ponavljao. Razvoj i završetak ovog procesa je opće poznat. S „pravednom“ borbom srpskog naroda upoznavana je domaća i svjetska javnost sve do najviše razine u UN-u. Prije nekoliko dana na RTV HB uz fotografije Slobodana Miloševića i Željka Komšića emitirani su njihovi značajni govori. Usporedbom ovih govora može se utvrditi da nema bitne razlike, razlika je samo što je Miloševićev na ekavici a Komšićev na ijekavici. Govore slične Komšićevom čuju se svakodnevno od najviših bošnjački dužnosnika. Ne izostaje ni zveckanje oružjem. Ne manjka incidenata ali oni za sada u BiH nisu većih razmjera i događaju se samo na prostoru FBiH. Ima li sličnosti između onog što se događalo u Jugoslaviji 90-ih godina prošlog stoljeća i onog što se događa danas u BiH znaju oni koji su bili svjedoci a iz ovog razgovora nešto od toga mogu zaključiti i nove generacije.
HMS: Kakvu predizbornu kampanju i kakve izborne rezultate očekujete?
ŠOLJIĆ: Nemam aktivnu ulogu u izborno procesu pa početak kampanje pratim putem medija. To je pojavni tijek kampanje a puno je važniji onaj nevidljivi iza zatvorenih vrata. Očekujem da će kampanja biti oštra ali civilizirana, bez uvreda posebno onih na osobnoj razini. Sučeljavanja bi mogla i trebala biti preko grubih činjenica ali ne tako grubih riječi da nakon izbora ne bi bilo čestitki pobjedniku sa željom za uspješan rad. Izbori uključuju i dio osobne promidžbe i interesa ali i tu treba imati granicu da se nikad ne zamagli osnovni cilj a to je borba za institucionalnu jednakopravnost hrvatskog naroda u BiH s druga dva konstitutivna naroda. Ovaj cilj Hrvati nisu mijenjali od odluke o neovisnosti BiH donesene na skupštini BiH 1991. godine.
HMS: Koje će teme, po vašem mišljenju dominirati?
ŠOLJIĆ: Bit će ih dosta ali bih izdvojio samo najvažniju. To je neizvršeno obećanje oko promjene Izbornog zakona. Bavljenje ovom temom u ovom momentu je iracionalno i štetno. Naime, poznato je bošnjačke stranke koje su se prijavile na izbore zauzele jedinstven stav da neće prihvatiti nikakve promjene Izbornog zakona koje bi onemogućilo preglasavanje Hrvata odnosno omogućilo im da diraju legitimne predstavnike u organe predviđene za zaštitu kolektivnih nacionalnih interesa a to su Predsjedništvo BiH i domovi naroda BiH i FBiH. Dakle, svejedno je tko je bio i tko će biti u ime hrvatske strane u postizbornoj vlasti ovaj problem neće biti riješen. Za njegovo rješavanje treba tražiti druge opcije./HMS/
