Medicinski fakultet Sveučilišta u Mostaru sve je popularniji među stranim studentima, osobito onima koji žele postati liječnici. Na studiju medicine na engleskom jeziku u Mostaru trenutačno studiraju 122 studenta, od kojih su čak 107 strani državljani.
Najveći broj dolazi iz Njemačke, a među zemljama podrijetla su i Ujedinjeno Kraljevstvo, Švicarska, Slovenija, Hrvatska, Poljska, Francuska, Norveška i Švedska.
Studijski program na engleskom jeziku pokrenut je 2018. godine, a s Fakulteta za portal Fena EU navode da od njegova osnivanja bilježe stalan rast interesa međunarodnih kandidata.
U prve četiri godine nisu uspijevali popuniti predviđenu upisnu kvotu od 30 studenata, među ostalim i zbog nedovoljne prepoznatljivosti studija izvan Bosne i Hercegovine. Međutim, nakon unaprjeđenja organizacije i intenzivnije međunarodne promocije od 2022. godine, posljednje tri godine redovito popunjavaju planiranu kvotu.
Kao glavne prednosti koje strani studenti prepoznaju, s Fakulteta izdvajaju nastavu u manjim skupinama, neposredan kontakt s profesorima i model integrirane blok-nastave, u kojem se studenti posvećuju jednom predmetu i polažu ispit neposredno nakon završetka nastave. Posebnu važnost pridaju kliničkoj obuci u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar, gdje studenti imaju mogućnost praktičnog rada i neposrednog stjecanja iskustva s pacijentima.
Uz obrazovne prednosti, među razlozima zbog kojih studenti biraju Mostar navode se i niži troškovi života, sigurnost, klima, geografski položaj i mogućnost upoznavanja drukčijeg kulturnog okruženja.
Koliko su takvi čimbenici važni pri odabiru studija, potvrđuju i iskustva stranih studenata koji su upravo u Bosni i Hercegovini pronašli priliku za ostvarenje svojih profesionalnih ambicija.
Jonathan Spiess iz Njemačke, student šeste godine medicine na Sveučilištu u Mostaru, za Fena EU kaže da je od djetinjstva želio postati liječnik, ali da zbog iznimno velike konkurencije nije uspio upisati studij medicine na njemačkom sveučilištu.

– Nažalost, nisam dobio mjesto na njemačkom sveučilištu jer je upis na studij medicine ondje iznimno konkurentan. Zato sam, kao i mnogi njemački studenti, počeo tražiti mogućnosti u inozemstvu i odlučio se za studijski program na engleskom jeziku – kaže Spiess.
Uz pomoć organizacije koja mu je predstavila mogućnosti studiranja medicine izvan Njemačke upoznao se s ponudom nekoliko sveučilišta, među kojima je bio i Mostar, grad za koji prije toga nije čuo.
Presudan je, kaže, bio način organizacije nastave, posebno blokovski sustav u kojem se ispiti polažu nakon pojedinačnih predmeta, umjesto da se svi pripremaju na kraju semestra. Privukle su ga i manje studentske skupine, a dodatna je prednost bila blizina rodbine koju ima na Braču u Hrvatskoj.
Sada, pred završetkom šestogodišnjeg studija, kvalitetu obrazovanja ocjenjuje vrlo pozitivno, posebno zbog praktičnog pristupa i dostupnosti profesora.
– Najveća su prednost male skupine koje omogućuju vrlo individualan pristup. Kao student dobivate mnogo pažnje, a ako želite učiti i imate pitanja, profesori i liječnici uvijek su spremni pomoći vam i pokazati više – ističe Spiess.
Smatra da ga je kombinacija teorijske nastave i kliničke prakse dobro pripremila za izazove liječničkog poziva, ali priznaje da studiranje u drugoj državi donosi i poteškoće, osobito kada je riječ o jeziku.
Najveći mu je izazov bila komunikacija s pacijentima, naročito na početku studija. Iako nastoji naučiti lokalni jezik i pohađa jezične tečajeve, kaže da je uz zahtjevne obveze na studiju medicine teško dosegnuti razinu na kojoj je moguće potpuno tečno komunicirati u kliničkom okruženju.
Ipak, boravak u Mostaru omogućio mu je da mnogo bolje upozna Bosnu i Hercegovinu, njezinu kulturu, povijest i način života.
Posebno ga je, kaže, iznenadila otvorenost stanovništva i činjenica da ljudi pronalaze vrijeme za obitelj, prijatelje i druženja, što mu predstavlja važan predah od zahtjevnog studija.
– Ono što sam ovdje doživio jest mnogo topline, gostoljubivosti i snage. Upoznavanje ljudi, kulture, ali i teške povijesti ove zemlje bilo je vrlo vrijedno iskustvo i sretan sam što ovdje studiram – kaže Spiess.
Sličnu životnu priču ima i 29-godišnja Tamara Natschke iz njemačkog Aachena, koja je trenutačno na petoj godini studija medicine u Mostaru.
Prije dolaska u Bosnu i Hercegovinu završila je obrazovanje za medicinsku sestru i stekla diplomu prvog ciklusa studija primijenjenih sestrinskih znanosti. Rad u zdravstvenom sustavu dodatno je učvrstio njezinu želju da postane liječnica, ali velika konkurencija pri upisu studija medicine u Njemačkoj navela ju je da obrazovanje potraži u inozemstvu.

Razmatrala je više država, a odlučila se za Mostar, među ostalim i zbog mediteranske klime i načina života.
Kao jednu od najvećih prednosti studija izdvaja mogućnost neposrednog razgovora s profesorima i liječnicima, ali i povezivanje teorijskog znanja s praktičnim radom.
Posebno važnim smatra iskustvo koje je stekla tijekom kliničke prakse u Njemačkoj prošlog ljeta, kada je imala priliku provjeriti koliko je znanje stečeno u Mostaru primjenjivo u drukčijem zdravstvenom sustavu.
– Osjećala sam se dobro pripremljenom za rad u kliničkom okruženju, a liječnici s kojima sam radila dali su mi pozitivne povratne informacije o mojem medicinskom znanju. To mi je pružilo dodatnu sigurnost da se znanje koje sam stekla u Mostaru može primijeniti i u drugom zdravstvenom sustavu – kaže Natschke za Fena EU.
Prilagodba životu u Bosni i Hercegovini, dodaje, nije uvijek bila jednostavna. Osim zahtjevnog studija, međunarodni studenti moraju se nositi s administrativnim postupcima, reguliranjem boravka, bankarskim uslugama i svakodnevnim obvezama u sustavu koji im u početku nije poznat.
Dodatni izazov predstavlja činjenica da engleski jezik nije materinski jezik većine studenata, ali ni nastavnog osoblja, zbog čega povremeno dolazi do nesporazuma koji se, prema njezinim riječima, uglavnom brzo razriješe.
Unatoč tome, Mostar je s vremenom postao grad s kojim osjeća snažnu povezanost.
– Posebno sam zavoljela kulturu ispijanja kave. Ljudi ovdje odvoje vrijeme, sjednu na kavu i provedu sat ili dva jednostavno razgovarajući i uživajući u trenutku. Svakodnevni život ima sporiji ritam i to mi zapravo nedostaje kada se vratim u Njemačku – kaže Natschke.
Međutim, iako oboje studiranje i život u Bosni i Hercegovini opisuju kao pozitivno iskustvo, njihove su profesionalne ambicije zasad vezane uz Njemačku.
Spiess se nakon diplomiranja planira vratiti u matičnu zemlju, gdje želi nastaviti liječničku karijeru i postati specijalist ortopedske kirurgije.
– Koliko god volio biti ovdje, planiram se vratiti u Njemačku i ondje nastaviti liječničku karijeru. Doista sam zahvalan Mostaru i Bosni i Hercegovini što su mi pružili priliku da studiram medicinu i ostvarim svoj san da postanem liječnik – poručuje Spiess.
Povratak u Njemačku planira i Natschke, koja nakon diplomiranja namjerava proći potrebni postupak priznavanja kvalifikacije i nastaviti medicinsko usavršavanje. Ipak, ne isključuje mogućnost da u budućnosti profesionalno ostane u Bosni i Hercegovini.
– Mostar je postao mjesto s kojim osjećam veliku povezanost. Međutim, trenutačno moje poznavanje jezika nije na razini na kojoj bih željela da bude kako bih ovdje mogla raditi kao liječnica, posebno kada je riječ o komunikaciji s pacijentima – objašnjava Natschke.
Njihova iskustva upućuju na jednu od važnih razlika između privlačenja stranih studenata i njihova dugoročnog zadržavanja u zemlji. Dok Bosna i Hercegovina pojedinim mladim ljudima omogućuje stjecanje obrazovanja koje nisu uspjeli započeti u matičnim državama, to ne znači da će nakon diplomiranja upravo ovdje nastaviti živjeti.
S Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru potvrđuju da se najveći broj njihovih stranih diplomiranih studenata vraća u matične zemlje.
– Značajan dio bivših studenata zaposlen je u Njemačkoj, Hrvatskoj, Švicarskoj i drugim europskim državama, dok je nekolicina ostala u Bosni i Hercegovini. Jedna bivša studentica profesionalnu je karijeru nastavila u Australiji – navode sa Sveučilišta u Mostaru.
Pitanje koliko Bosna i Hercegovina uspijeva zadržati strane diplomante posebno je važno kada se uzme u obzir i postojeći zakonodavni okvir.
Iz Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine za Fena EU pojašnjavaju da su, prema Zakonu o strancima, strani državljani nakon završetka visokog obrazovanja dužni napustiti zemlju, a ako žele zasnovati radni odnos u Bosni i Hercegovini, moraju pokrenuti postupak odobravanja privremenog boravka na temelju rada.
– Za takav boravak potrebna je odgovarajuća radna dozvola koju izdaje nadležno tijelo u Federaciji Bosne i Hercegovine, Republici Srpskoj ili Brčko distriktu, pri čemu zahtjev za izdavanje radne dozvole podnosi poslodavac – pojašnjavaju.
U skladu s propisanim uvjetima, strani diplomanti mogu podnijeti zahtjev za odobrenje boravka radi rada putem diplomatsko-konzularnog predstavništva Bosne i Hercegovine, odnosno nakon ponovnog ulaska u zemlju na temelju odgovarajuće vize ili bezviznog režima.
Međutim, nije poznato koliko stranih studenata nakon završetka obrazovanja promijeni osnovu boravka te ostane živjeti i raditi u Bosni i Hercegovini.
Podaci institucija i iskustva studenata pokazuju da Bosna i Hercegovina već privlači različite skupine međunarodnih studenata, od mladih iz susjednih država koji tradicionalno studiraju na njezinim sveučilištima do studenata iz zapadne Europe i Azije koji u domaćim programima na engleskom jeziku pronalaze mogućnost stjecanja željenih kvalifikacija./HMS/



