Na 31. obljetnicu operacije Oluja, RTL je razgovarao s Ivanom Mikulićem, veteranom 3. bojne 4. gardijske brigade. Mikulić se prisjetio dana kada je stigla zapovijed za početak akcije koja je promijenila tijek rata. Iako vojnici na terenu nisu znali da počinje operacija Oluja, slutnje su bile u zraku.
“Postrojba nam je bila u Kazancima Donjim, na pravcu Livno – Grahovo. Trećeg kolovoza prebačeni smo na Pržine, prema Grahovu, u tvornicu treseta. Tada smo zaključili da bi akcija mogla krenuti ujutro, iako ništa nismo znali o Oluji. Ali čim smo bili prebačeni tamo, znali smo da krećemo ujutro”, prisjetio se Mikulić.
Kaže da je među borcima zavladalo oduševljenje i da se već pročulo kako akcija sigurno kreće. “Kad je oko pet sati počela topnička paljba, nastalo je veliko veselje. Malo se i nazdravljalo”, rekao je.
Ulazak u Knin
Mikulić se sjeća i trenutka ulaska u Knin te kretanja prema tvrđavi. “Nismo odmah mogli ući jer je straža već bila postavljena prije nas. Bilo je i manjih zastoja jer su neke postrojbe usput imale problema. Došli smo do tvrđave i tu smo stali. Sjedili smo na zidu”, ispričao je.
Ubrzo su im građani počeli prilaziti i častiti ih. “Već je stigla piva, Karlovačko je već došlo do tvrđave. Međutim, u tvrđavu se više nije moglo ući”, dodao je. Hrvatska zastava u tom trenutku još nije bila podignuta, ali prilaz tvrđavi bio je osiguran.
Iako je dan bio iznimno vruć, vojnici su očekivali borbu koje na kraju nije bilo u predviđenom intenzitetu. “Očekivao se ‘fajt’, međutim nije ga bilo jer su se oni razbježali. To je bio opći kaos. Bilo je i civila po gradu, ali uglavnom je sve dobro prošlo. Četvrta gardijska brigada izgubila je u samom Kninu četiri čovjeka”, rekao je Mikulić.
“Izgubio sam puno prijatelja”
I danas, 31 godinu poslije, sjećanja su mu jednako snažna i emotivna. Prošao je gotovo sva bojišta, od Kruševa preko Zadra i Dubrovnika do Mostara. “Izgubio sam puno prijatelja i to se ne može zaboraviti. Nije to ni davno bilo”, zaključio je veteran s tugom./HMS/
