Pitanje statusa i uloge stranih sudaca u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine jedno je od najosjetljivijih pravnih i političkih pitanja u zemlji.
Prema Ustavu BiH, od ukupno devet članova ove najviše sudske instance, troje su strani državljani koje imenuje predsjednik Europskog suda za ljudska prava, uz prethodne konzultacije s Predsjedništvom BiH. Dok se njihovo prisustvo u okviru Daytonskog sporazuma prvobitno smatralo jamstvom nepristranosti u postratnom razdoblju, danas je ono u središtu dubokih političkih podjela oko daljnjeg funkcioniranja i reforme pravosuđa u Bosni i Hercegovini.
Trideset godina nakon rata Bosna i Hercegovina i dalje ima strane suce u Ustavnom sudu. Zbog njihove prisutnosti Narodna skupština Republike Srpske godinama odbija imenovati dva suca iz tog entiteta. K tomu, samo postojanje stranih sudaca u ovoj instituciji jasno ukazuje na činjenicu da BiH nije do kraja suverena zemlja.
S tim se slaže i Ivan Tomić s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, koji za RTV Herceg Bosne ističe kako je uloga stranog elementa u Ustavnom sudu iznimno složeno, ali i opravdano pitanje.
„Može se shvatiti da su tu bili u početnim godinama nakon rata, ali 30 godina nakon rata teško je opravdati postojanje stranih sudaca u Ustavnom sudu“, naglašava Tomić.
Privremeni karakter mandata i pitanje suvereniteta
U samim temeljima ustavnog uređenja nikad nije ni bilo predviđeno da strani suci trajno ostanu u Ustavnom sudu BiH. Na tu ustavnu odredbu podsjeća i bivši predsjednik Ustavnog suda BiH Mato Tadić.
„Bilo je predviđeno da se strani suci biraju na mandat od pet godina – četiri se biraju iz FBiH, dva iz RS-a te tri međunarodna suca. U Ustavu piše da će nakon isteka pet godina od prvobitnog saziva isteći mandat svima i da Parlamentarna skupština BiH može riješiti način izbora međunarodnih sudaca“, pojašnjava Tadić za RTV Herceg Bosne.
Činjenica da strani suci i dalje djeluju u Ustavnom sudu BiH izravno dovodi u pitanje i sam suverenitet države. Tomić upozorava na specifičan ustavni položaj ove institucije:
„Imajući na umu značaj Ustavnog suda, koji je jedina sudska institucija koja se spominje u Ustavu i koja je odraz suvereniteta BiH, postavlja se pitanje narušavaju li strani suci suverenitet BiH.“
Uz pravne i političke prijepore, sugovornici RTV Herceg-Bosne upozoravaju i na praktični apsurd: strani suci uopće ne žive u Bosni i Hercegovini, nego u zemlju dolaze tek nekoliko puta godišnje, iako tijekom cijele godine primaju punu plaću.
„Osobno mislim, imajući u vidu duh Daytona, da ovo treba tretirati tako da su strani suci privremenog karaktera i Parlamentarna skupština BiH treba vidjeti kako umjesto tri strana izabrati tri domaća suca“, smatra Tadić.
Uvažiti zastupljenost konstitutivnih naroda
Prilikom rješavanja ovog pitanja i reforme Ustavnog suda potrebno je, smatraju sugovornici, uvažiti temeljnu činjenicu da je Bosna i Hercegovina država triju konstitutivnih naroda.
„Postoje različiti modaliteti kako se može osigurati adekvatna zastupljenost konstitutivnih naroda. Komparativna iskustva pokazuju da se i u sudskim institucijama pokušava prikazati šarolikost konkretnog društva. To mogu biti posebne većine ili promjena tijela koje odlučuje – recimo, da Dom naroda odlučuje o izboru ustavnih sudaca“, zaključuje Tomić.
Pitanje statusa stranih sudaca u Ustavnom sudu na koncu će se morati riješiti ukoliko se želi da Bosna i Hercegovina postane do kraja funkcionalna država./HMS/
